Na koncu ipak ostaje samo gola grabež kao cilj i svrha svih napora i prenemaganja. Politikom i izmišljenim (ugroženim) srpstvom do bogatstva i sinekurnog života u „neprijateljskom okruženju“, naime Hrvatskoj – to bi bilo životni motiv Željka Jovanovića.

Jer nije bitno da je biološki otac Željka Jovanovića prezimenom Penza, Hrvat – uostalom kao i Jovanovićeva majka iz sela Brnaze kod Sinja. Sličan je slučaj s i Goranom Babićem, negdašnjim glavnim urednikom „Oka“, uvjerenim Srbinom kome su i biološki otac i majka Hrvati, ali je on ocijenio da je profitabilnije biti manjinskim Srbinom svog poočima. Tako je i Željko Jovanović izračunao da mu je lagodnije u Jugoslaviji, i poslije u Hrvatskoj, živjeti kao pripadnik poočimske srpske manjine u Hrvatskoj. Tako je najžešći borac protiv hrvatskog nogometa, i ne samo nogometa, postao po zanimanju profesionalni Srbin.

Nakon sramotnog pedaliranja iz ministarske fotelje, sada je Željku Jovanoviću opet bitan grad Rijeka, toliko bitan da je imenovan šefom izbornog SDPartijskog stožera za VIII. Izbornu jedinicu. Blagoslovom partijskog šefa postao je i šef autonomaškog projekta „SAO Reke u izgradnji“ i osmislio njegovo financiranje.

Sveučilišni kampus je već izrauban, milijuni iščupani i zaštekani na privatnim računima, i treba naši novo vime. Na Rujevici je već izgrađen pomoćni nogometni stadion na Rujevici s kapacitetom od 5800 gledatelja i planiranja se investicijska gradnja novog velebnog stadiona na Kantridi s kapacitetom od 14600 gledatelja, koji bi trebao biti dovšen u 2017 godini. Tu se za neke partijski umrežene momke kriju veliki novci, za sve koji su u vrhu gradskih struktura vlasti i operativni dio partijske nomenklature: YUTA-e. Željko Jovanović je čovjek od najvećeg Milanovićeva povjerenja, zakrilnik cijele operacije, onaj koji je osmislio plan i nadgleda njegovo provođenje. On je službeno tu kao ekspert za hrvatski nogomet tim više jer je jedno vrijeme bio ministar obrazovanja i športa i intezivno se bavio isušivanjem „nogometne močvare“, dok ga ista nije progutala. Istina da se s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom partijski ne slaže u vezi ovih izbora i kandidacijske liste, u različitim su partijskim frakcijama, ali sve je to nevažno kad su velike sume novca u pitanju.

Jovanoviću kod hrvatske nogometne reprezentacije opsesivno smeta desna ruka na srcu kod intoniranja hrvatske himne, zapravo mu smeta hrvatska himna na svaki način, pa je još kao ministar bio odlučio srediti stvar s hrvatskom desnicom na srcu. Dogodilo se obrnuto, „nogometna močvara“ koštala ga je ministarske fotelje, ali je za Rijeku Jovanović i dalje ostao ekspert za diskreditaciju hrvatske nogometne reprezentacije na europskim i svjetskim prvenstvima te stručnjak za hrvatski nacionalizam, za sve ono što jedan srpski ministar u hrvatskoj vladi treba znati o hrvatskom nogometu, navijačima, stadionima i hrvatskom genocidu u Jasenovcu.

Njegova mržnja prema HNS-u, hrvatskom nogometu, svemu što samo podsjeća na Hr... u "crvenoj" Rijeci okvalificirana je kao nesumnjiva kvalifikacija za nogometnog eksperta. Tim više jer je sa svojim istomišljenicima i naručenim (nimalo hrvatskim) navijačima podupirao nerede na nogometnim utakmicama gdje je igrala hrvatska reprezentacija (San Siro u Milanu, na primjer) i projekt crtanja svastike na Poljudu.

O stadionu je dakle riječ, izgradnji novog nogometnog stadiona na Kantridi, velikoj investiciji koju cjelosti snosi većinski vlasnik HNK Rijeka, Gabriele Volpi. I Jovanović želi malo lizati prste, više mu nije važno radno mjesto u Thalasoterapiji u Opatiji kao pričuvni položaj, pa ni naslovno zvanje na prijevaru dobiveno na Sveučilištu u Osijeku, Jovanović želi sebi osigurati udobnu i bogatu starost, i nije bezazleno, nimalo. Gabriele Volpi želi investiciju prikazati daleko većom nego što jest, zato se iz dana u dan brojke napuhuju. Crno zlato nigerijskih bušotina donosi crni novac, previše je blata na njemu i zato ga treba oprati. Novi stadion Kantrida treba biti jedna od njegovih perilica. Nogometna kemijska čistiona prljavog novca iz crne Afrike. Pomoćni stadion na Rujevici tek je probno pranje. Vjerojatno je u poslovanju Volpijeva poslovnog kraljevstva Rujevica prikazana kao trostruko veća investicija/trošak, tako je i fakturirana. Živjelo negativno poslovanje!

Jer zašto bi Gabriele Volpi (1943.) – osoba koja nema nikakve veze ni s Rijekom ni s Hrvatskom, vlasnik „Orlean Investa“, osnovanog 1998. u Nigeriji (u vlasništvu ima dvadesetak kompanija diljem svijeta i svoje odvjetnike i bankovne račune na otoku Manu i Djevičanskim otocima), godine 2012. – platio čak 50 milijuna kuna da bi postao većinskim vlasnikom (70% dionica) HNK Rijeka, uistinu ničega? Vlasnik preostalih 30% je grad Rijeka. Zapravo je novac za kupnju dionica uplatilo Stichting Social Sport iz Nizozemske, također u vlasništvu gospodina znakovita prezimena, i poznato je da je ta nizozemska kompanija fakturirala svojoj majci kompaniji svih 150 milijuna kuna.

Za taj novac Gabriele Volpi je postao vlasnikom neperspektivnog nogometnog kluba punog dugova (i drugova), i oronulog stadiona, koji je u nikakvoj Prvoj hrvatskoj ligi tavorio na polovici ljestvice – i za to platio masne novce? Da je budala nikad ne bi stvorio tvrtke čije se bogatstvo procjenjuje na šest milijardi eura! Ne, čovjek nije blento, zna posao i svoj interes. Gašenjem 3. Maja on će svoje vlasništvo na Kantridi u tišini samo produžiti prema desecima hektara propalog brodogradilišta do Torpeda, a u međuvremenu mala perilica Rujevica i veća perilica Kantrida skinut će prljavštinu s afričke gotovine i teško objašnjivih doznaka među kćerkama-kompanijama pa će tako opran novac moći izaći pred lice javnosti za nove kupovine i akvizicije.

Da bi stvari išle u dobrom pravcu gazda Volpi je doveo i svog čovjeka od velikog povjerenja, posilnog iz prvih dana poslovanja na crnom kontinentu, domaćeg Damira Miškovića, i postavio ga za predsjednika HNK Rijeka; osobu bez ikakvog formalnog obrazovanja, po zanimanju priučenog brodskog brojača, ali izuzetno odanog gazdi. Da bi Mišković dobio na ugledu, Grad mu je dodijelio nagradu Grada Rijeke za 2015. godinu. Tu su i njihove dvije jahte dosta nejasnih carinske dokumentacije, pravi ukras u riječkoj luci. 55-metarska gazdina „GiVi“ i nešto manja Miškovićeva „Teanna“, uz jahtu vlasnika Zeptera i nešto ukrajinskih vlasnika velikih plovila, pravo okupljalište sumnjiva jet-seta u Rijeci. Još kad bi Slavko linić doplovio s polovicom svoje na poreznoj kartici prijavljene jahte iz Marine Punat, slika bi bila znatno jasnija o kakvoj je gospodi riječ.

Jovanovićeva je poteškoća što za izgradnju novog stationa Kantrida nije ništa od relevantne dokumentacije ishođeno; lokacijska i građevinska dozvola još su na dugom štapu, a Volpi je nestrpljiv, nije po dogovoru. Vjerojatno sve kasni zbog Jovanovićeve i Obersnelove frakcijske zavade u Partiji? Ali Gabrijela Volpija to nije briga; ladice se pune i on već u ovoj fiskalnoj godini želi u poslovanju svoje tvrtke prikazati da je potrošio milijune eura u Rijeci na izgradnji nove Kantride, a još ni osnovna mjerenja terena nisu izvršena niti će ih do konca godine biti.

Tu je i Linićev GP Krk, potpuno posrnula tvrtka koju ni izgradnja stadiona na Rujevici nije vratila u život, toliko je isisana prije SDPartijskog izbornog kolapsa, ali bi rušenje starog stadiona i građenje novog značila novi početak za posrnuli GP Krk, posrnulu YUTA-inu tvrtku. Zna se da će za rušenje starog stadiona biti angažiran GP Krk, a za izgradnju novog stadiona već se pripremaju taktike kako kompletan posao dobio isti GP Krk, samo Vojko Obersnel se premišlja i sabotira nalogodavce.

I dok se s Gabijelom Volpijem sprema na novoj Kantridi uzeti masnu životnu mirovinu, intezivno novači svježe srpske i orjunaške „otadžbinske“ snage za osnivanje "SAO Rijeka" pa su u tu svrhu dopremljeni Oliver Frljić, mladi Saša Đujić od plemenitih Đujića, gostujući Srbin Boris Lalovac i svi kojima je i kao misao Hrvatska mrska.

S pomoću snažne HNK Rijeke Jovanović će dokazati Armadi i lokal patriotima bez roda i plemena da je Rijeka važnija od Hrvatske, da Hrvatske nema, a „grad koji teče“ je zamjena za negdašnje samoupravljanje, radnička prava ima nogometnu ekipu za europska nadmetanja. Željko Jovanović u Rijeci želi restaurirati sve ono čega se hrvatski narod ustavom odrekao.

 

L. C.