Kada je Zoran Milanović napokon shvatio da niti uz sve manipulacije sa zastupnicima izvan njegove kolaicije neće moći sastaviti vladu, obećao je pakao novoj Vladi stavljenoj od Domoljubne koalicije i Mosta nezavisnih lista.

Već na sam dan izglasavanja povjerenja premijeru i ministrima, naslušali smo se nevjerojatnih laži, uvrjeda i podmetanja, kojima su SDP-ove zastupnici i njihovi Kukuriku partneri rigali u neograničenim količinama. Kada su izrigali sav sumpor, napokon su icrpljeni klonuli i doslovce pet do ponoći predali vlast novome premijeru Tihomiru Oreškoviću. Koliko god smo svi bili šokirani nevjerojatnom količinom opake žući koju su izlijevali slijednici zloglasne komunističke partije, neki su se zapitali: je li to taj pakao koji je Milanović obećao, te konstairali da i nije bilo tako strašno.

Međutim oni, kojima je pakao domaće stanište, ne miruju. Vrlo brzo pokazali su da je to tek početak. Nevjerojatna haranga na nove ministre Zlatka Hasanbegovića i Miju Crnoju, kojom su mrcvarili hrvatsku javnost tijekom saborske rasprave, preselila se u medije, te se ojačana pregrštom laži i podmetanja pretvorila se ulitimativni zahtjev za ostavkom. Ni manje ni više upravo to traži bivša vlade, koja nas je doslovce svakoga dana zasipala nevjerojatnim aferama, od kojih su neke teške desetke milijardi kuna.

>>Jedni kriteriji za Crnoju, drugi za Bauka i Orepića?

Zapravo napad na spomentu dvojicu ministara samo je na stavak harange koja je počela svega nekoliko dana nakon što je akademik Željko Reiner postao predsjednik Hrvatskoga sabora. Dakle, nakon iscrpljuće izborne kampanje i još napornijih poslijeizbornih pregovaranja, a nakon konstituiranja Hrvatskoga sabora, novoizabrani predsjenik Sabora otišao je na zasluženi kratki odmor. I krenula je neviđena hajka. Jer, zamislite, predsjednik Sabora ima posebnu zaštitu i u slučaju zastoja na prometnicama, policija pali rotirke i provodi visokorangiranog dužnosnika iz gužve, koja bi mogla ugroziti njegovu sigurnost. Na stranu što svi dužnosnici imaju takvu zaštitu, na stranu što je i tehnički ministar Ostojić na isti način prešao kolonu. Združenim medijsko-obajveštajnim snagama, pokrenut je linč na drugog čovjeka u državi.

Nakon što je ministar bramitelja Mijo Crnoja razobličio drske laži protiv njega, upozorio je da je ovo tek početak pakla koji je obećao Milanović, i da slijede novi napadi na ministre hrvatske Vlade. Vjerojatno ćemo to uskokro i vijeti, iako se paralelno već dogodio napad na novoga mistra obrane Josipa Bučjeviće, i to s uvijek istom, ponavljanom laži.

Zanimljivo, sve to događa se u sjeni prvorazrednog obavještajnog skandala u kojemu je Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) prislušivala Predsjednicu. To je i razlog zbog čega je Kolinda Grabar Kitarović pokrenula postupak smjene Dragana Lozančića, ravnatelja SOA-e. Predsjednica je morala strpljivo čekato smjenu vlasti, jer je spomenutog šefa SOA-e postavio tandem Josipović-Milanović, pa je bilo posve jasno da Milanović neće dati suglasnost za smjenu čovjeka koji radi za njega.

>>Milanović: Ako je dio toga što se navodi o ministru istina, mora biti smjenjen odmah

Milanovićeve prijetnje „iz pakla“, pune mržnje, podmetanja, poluistina, ili čistih laži, čini se da su najoriginalniji proizvod SDP-a. Sjetimo se, na isti način SDP je krenuo na kadroviranje i destabiliziranje HDZ-ove vlade početkom 2004. Najveći grijeh tadašnjeg premijera Ive Sanadera bio je, što je pod pritiskom Račanovih crvenih legija, iza kojih su stajali mediji, obavještajni krugovi, DORH i sudstvo, žrtvovao one ljude koji su se nesebično stavili na raspolaganje kako bi nova HDZ-ova vlast, kojoj je Sanader bio na čelu napokon izvela Hrvatsku iz „trećejanuarske dikture“ i propasti u koju ju je uvodila Račanova jugokomunistička vlada. Ohrabreni Sanaderovom popustljivošću, stare jukokomustičke struktre iako formalno u oporbi, sustavno su čistili hrvatske kadrove i nametali svoje, ili barem one koji su im bili prihvatljiviji. Epilog priče je poznat. „Vrata paklena“ su napokon došla i do tadašnjeg premijera, koji je pod još uvijek nejasnim okolnostima dao ostavku, da bi na kraju bio žrtva čak pet sudskih postupaka, a koja je prema njegovim riječima inicirala Jadranka Kosor. Dakle, upravo ona osoba koju je on odabrao i postavio na čelo stranke i hrvatske Vlade.

Prema prvim pokazateilja, nova hrvatska vlada, posebice prvi njezin potpredsjednik Tomislav Karamarko, ne daju se zastrašiti pred paklenim prijetnjama Zorana Milanovića i njegovih legija. To ohrabruje, ali nije suvišno uvijek iznova podsjetiti na opasnost ukoliko bi se imalo popustilo pred SDP-ovim paklom, jer bi epilog takvog popuštanja mogao biti upravo onaj na koji upućuje poznata narodna mudrost: tko s vragom tikve sadi od glavu mu se razbijaju.

Svaka napast, pa bila ona i đavolska uvijek je samo blef. Možda se dobro u ovo predkorizmeno vrijeme podsjetiti na kuišnje kojima je sotona napastovao Isusa u pustinji. Kada je Isus otklonio svaku mogućnost suradnje sa Zlom, sotona ga je napokon napustio. Istina, napustio ga je „do sljedeće prigode“. Prema tome: ne samo da se ne smije popustiti zlu, nego s vragom uvijek oprezno i nikada ne pristati ni na kakvo cjenkanje. Pred SDP-ovcima su unutarstranački izbori u čemu već na početku kampanje pokazuju svoju pravu narav. Pa neka se glođu međusobno, a Hrvatsku neka ostave na miru!

 

Mato Kros