Čim je bivši predsjednik Ivo Josipović, zadovoljan s novim ravnateljem SOA-e, to je loše za Hrvatsku i nacionalnu sigurnost.

Kalinjingradski doktor Ivo Josipović je u prvom (i jedinom) mandatu bio samo „tranzicijski“ Predsjednik RH prema integracjama u tzv. regijon zapadnog Balkana; predstavnik one okorjele partijske nomenklature i partijskog gospodarskog podzemlja, YUTA-e. U drugom bi mandatu, da ga je kojim slučajem osvojio, ta „tranzicija prema istoku“ bila u završnoj fazi bez obzira na članstvo Hrvatske u EU i NATO savezu, o tome nam rječito govori donošenje „Lex Perkovica“. Zato je i na ovim posljednjim parlamentarnim izborima Zoran Milanović išao na sve ili ništa. Izgubio je izbore, ali je dobio to nešto.

SDPartije po bivšim republikama, a sadašnjim suverenim državama, već bi prokušanim boljševičkim metodama odradile prljavi posao i pokušale restaurirati propalu Jugoslaviju. Zar nije neobično da uredno registrirana stranka SDP postoji u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, BiH i Makedoniji? Partija svi, sve i svuda! Dakle, kad Josipović nešto hvali, to za Hrvatsku nije dobro, i to je jedino čemu Ivo Josipović na političkoj sceni u Hrvatskoj može poslužiti: kao pokazatelj, dobrih ili loših, poličkih poteza.

Supotpisateljica imenovanja ravnatelja SOA-e, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, izgubila je suverenost odlučivanja i pravo veta. Nakon višetjednog Oreškovićeva otezanja s razrješenjem Dragana Lozančića, Danijel Markić joj je serviran kako bi se „kalibriralo“ predsjedničino strpljenje i tolerantnost te procjenio njen stvarni oslonac na HDZ kao stranku koja ju je nominirala. Danijel Markić je pravi pravcati test i trebao je od Predsjednice dobiti „veto“. Nije trebala ulaziti u kompromise i supotpisati njegovo imenovanje nego čekati pravu osobu za ravnatelja SOA-e. Ne zbog inata i revanšizma, nego pričekati da predsjednik Vlade izađe s prihvatljivom osobom. Ovako se imenovanje Danijela Markića, nakon neuspješnog unutarnjeg udara s Andrejom Plenkovićem, pretvorilo u izvanjski udar na HDZ ali i Pantovčak, te na dodatnu kastraciju stranke koja je dobila sve izbore u posljednjih pet godina ali i ograničavanja delovanja instituta predsjednice Republike.

Skandal s remontom MIG-ova u Odesi i kupnjom polovnih MIG-ova još se nije ni počeo raspetljavati. Svi su u MORH-u, ili skoro svi, znali što se zbiva, od ministra Anta Kotromanovića do zapovjednika zrakoplovstva i načelnika Glavnog stožera, upoznati da remonta jednostavno nema. S time su bili upoznati i ondašnji predsjednik Vlade Zoran Milanović i predsjednik Ivo Josipović, cirkus je trajao preko tri godine. Lista neposrednih i posrednik sudionika je velika i Predsjednica može mirne savjesti potpisivati naloge za uhićenje i privođenje, a ne potpis suglasnosti na bilo čije ime dok se sve ne ispita.

Tihomir Orešković i njegovi savjetnici očito testiraju koliko daleko mogu otići i to mu za sada, dok ne otiđe predaleko, odlično polazi za rukom. Očigledno da je sporazumom Domoljubna koalicija – MOST, ovaj potonji dobio i MUP i SOA-u, ali je isto tako činjenica da je provedba takvog sporazuma neprovedivo mrtvo slovo na papiru bez snažne potpore Tihomira Oreškovića, koji u ovom slučaju funkcionira kao čuvar MOST-ovih interesa u sporazumu i obezvređuje ulogu HDZ-a i ovlasti predsjednice Republike.

>>Tko Timu bira tim?

Čak i ako nakon ovoga (ili HDZ-u treba još koja kap za preliti čašu) HDZ krene u promjenu arhitekture saborske većine ili raspiše nove izbore za Hrvatski sabor, ostaje gorki ukus političkog obmanjivanja, nekorektnosti i otvorene prijevare. Teško će hrvatska javnost doznati što se u onih nekoliko dana od potvrde Oreškovićeve vlade u Saboru do prvih znakova Oreškovićeva prkosa zbilo i što se događa, važno je da se to ne ponovi.

Ili Oreškovića na čelo Vlade nije doveo onaj tko ga je najavio kao pragmatično, nestranačko rješenje za predsjednika Vlade, ili je procjena bila loša i katastrofalna – Tihomir Orešković je ipak netko drugi. Vrhunski menadžer i politikant premazan bizantinskim umijećima politikantstva i prijetvornosti koji je uspio prisvojiti posuđenu političku moć.

 

L. C.