To je više provjerena komunistička receptura nego uzrečica i poštapalica. Primjenjuje se kad drug "zgreši", a riječ je o dobrom, perspektivnom i pouzdanom drugaru s kojim Partija ozbiljno računa u budućnosti. No nakon jučerašnjeg riječkog incidenta problem je Partiji kako rukovati s tim naputkom, jer ispade su napravila tri istaknuta druga, i to na predizbornom skupu?!

Nasilnička narav partijske vlasti povijesna je činjenica. To je tako već od Vukovarkog kongresa 1920. godine i II. svjetskog rata, još od ubilačkog poraća i komunističke diktature, preko dugogodišnje vladavine partijsko-državnog terora, pa sve do danas. Svi još dobro pamte drugarsko nasilničko ponašanje i bahatost u Milanovićevom hrvatsko-srpskom mandatu 2011. – 2014. godine. Sve su to tada mogli priuštiti jer su posjedovali vidljive i nevidljive poluge sustava, a prije pet godina postavili su za ministra MUP-a osobu koja je dugi niz godina u tajnosti vodila skupinu za kompromitiranje političkih protivnika ali i Republike Hrvatske.

U jedinoj Partiji na hrvatskoj političkoj sceni je itekako zaostala nasilničko-zločinačka crta koja se pomno njeguje još od revolucionarnih dana pa se danas koristi čak i osjetljivim trenucima izborne kampanje. Jednostavno ne mogu izdržati, nabrijani su i šaka im poleti, pa sad tuku svoje neistomišljenike na izbornim skupovima. Tuku „lično „i sa zadovoljstvom. Što bi tek bilo da nema TV kamera i mobitelnih fotoaparata ili da im Goran Radman i Nino Pavić i dalje osiguravaju medijski alibi?

Dovoljnoje pogledati snimak gdje gradonačelnik Rijeke, Vojko Obersnel, osoba od 160 kilograma zavrće ruku svojoj sugrađanki, starici od 40-ak kilograma. Zanimljivo je i kako se Željko Jovanović, koji diže „tegove“ i nekad je „igrao karate“, uz pomoć "gorile" rješava ulični nesporazum s osobom koja se usudila prosvjedovati.

Zoran Milanović probleme na ulici „ne rješava pjesmom“. Poruka je jasna, izravno u mikrofon rekao je to novinaru. On je dakle spreman za svaki fizički obračun sa svojim neistomišljenicima. Zaboravio je pritom napomenuti da su kad zagusti njemu pogotovo partijske gorile uvijek na zvižduk spremne pomoći.

Nasilnička drugarska trojka koja je nakon incidenta u Rijeci putem medija pokušavala sanirati očitu političku štetu, dobila je znatno pojačanje u Kreši Beljaku i Stipi Gabriću Jambu. Očitom krađom HSS-a njegovom članstvu i pristupanjem Kreše Beljaka koaliciji s Partijom, drugovi su dobili prirodno zajedništvo potrebno za revolucionarne metode koje očito spremaju. Pojačanje dolazi i od strane HNS-a, njihovog čelnika Ivana Vrdoljaka, čuvenog kao vlasnika fotokopirnice u Osijeku koji je u međubremenu pod svoju "šapu" bio stavio i kompletan HEP.

Zanimljiv slučaj dogodio se jučer i u Splitu. Nakon prošlogodišnje "svastike", ovogodišnjeg huliganizma u Francuskoj i stalnog nasilničkog ponašanja prema krovnoj instituciji hrvatskog nogometa, na udaru djela navijača Hajduka okupljenih u udruzi "Naš Hajduk" ovog puta se našao HDZ. Ukoliko se prisjetimo odnosa bivšeg ministra MUP-a Ranka Ostojića prema toj skupini, kao i Željka Jovanovića prema hrvatskom nogometu, onda nije preteško izvući zaključak, ili barem indiciju, tko iza ovih pojava stoji.

Sumirajući sve ove incidente nameće se zaključak kako je ovog puta Partija odustala od svog starog načela. Drugovi su spašeni na način da se čak ni pojava nije osudila. Naime, očito se u riječkom slučaju pokušava pribjeći zamjeni teza pa se za zavrtanje ruke slabašnoj starici osuđuje ona sama - jer je prosvjedovala protiv Partije. U splitskom slučaju logika je obrnuta. Nitko ne postavlja pitanje tko je organizirao skupinu navijača, sklonih huliganskom ponašanju, nego se u prvi plan izvlači zaključak da su "prosvjedovali protiv HDZ-a i Mamića".

Sumirajući ova dva slučaja (riječki i splitski) očito je da Partija i pridruženi joj kriminalci u nasilju ne vide ništa loše, zapravo je sve dozvoljeno da bi se dobili izbori – i to je to! To u biti i nije ništa čudno kad se zna da Partija od samog svog utemeljenja zagovara revolucionarni oblik borbe i zagovara nasilje prema svim klasnim (čitaj svjetonazorskim) protivnicima.

Ovog puta životno im je stalo da ponovo dođu na vlast. Strahuju naime od nastavka procesa započetih u Vladi HDZ-a i MOST-a koji su svoj epilog doživjelipresudom Partiji (KPJ/KPH/SKJ/SKH/SDP), kao organiziranoj zločinačkoj organizaciji koja je organizirano provodila partijsko-državni teror i ubijala svoje političke oponente. SDP, ne birajući sredstva, to želi zaustaviti, a to može samo pobjedom i povratkom na vlast. Ukoliko im to ne uspije, rezervna im je varijanta provociranje nestabilnosti i prisiljavanje HDZ-a na veliku koaliciju.

Zato im nije ništa ni sveto ni strano!

 

L. C.

Share
0