Nakon što je dobrom novinarskom analitikom kolumnist „Slobodne Dalmacije“, Tihomir Dujmović, opisao lik i djelo partijskog ideologa i komunističkog terorista u hrvatskoj kulturi, Velimira Viskovića – a sve povodom neslane šale oko proslave državnog praznika propale Titovine, 29. novembar – uvrijeđeni se partijski ISIL-ovac našao prozvanim i uvrijeđenim.

Lažni književni kritičar i harlekin među enciklopedistima, ali zato istinski vojnik Partije i njen najodaniji egzekutor u kulturi, oglasio se sa svoje Facebook stranice i sa satelitskih visina pokušao izvrijeđati Tihomira Dujmovića, zapravo sve koji se rugaju „njegovom jugoslovenskom prazniku“.

Prije svega žalosno je da portal Direktno uopće prenosi taj Viskovićev ispljuvak, intelektualnu istisninu goropadnog partijskog oštropera, međutim ono što doista zbunjuje je to Viskovićevo prihvaćanje „amerikanada“ poput Facebooka. Posve je jasno da se ocvali marksistički intelektualist nema odakle javiti i odapeti svoje nemoćne strijelice gubitnika; izgubio je svoj negdašnji utjecaj u medijima pa mu je, kao i većini anonimnih i ogorčenih jadnika, preostao samo svoj facebook pa sad urliče s vlastita prozora.

Da je Tihomir Dujmović uputio takvu „poslanicu“ Velimiru Viskoviću prije trideset ili četrdeset godina, njemu bi se u bespućima komunističke svakodnevice izgubio svaki trag i najvjerojatnije bi bio proglašen državnim neprijateljem koji je u bijegu zaglavio na državnoj granici ili bi odrobijao desetak godina u Lepoglavi kao hrvatski klerofašist. Nije li i sâm Visković u svom ispljuvku od odgovora prejudicirao kako bi optužnica protiv Dujmovića izgledala i možemo pretpostaviti što bi on „ustaši“ sa zadovoljstvom radio?

Da mogu i danas bi, očito, bez oklijevanja punili Hude jame.

Međutim ipak su došla druga vremena pa ništa osim gorčine i nemoći Velimiru Viskoviću nije preostalo. I nije ideološki dosljedan, vara i krade: zar je to ispravno, drugarski... da facebook... Da je riječ o nekom sovjetskoj internetskoj mreži, ruskoj inačici te buržujske izmišljotine, možda, ali zar preko facebookta, buržujske izmišljotina koja je došla iz "imperijalističke" Amerike?! I zašto svoj ispljuvak srpski zet i brat srbijanskog veleposlanika nije napisao na ćirilici i završio sa „smrt fašizmu, sloboda narodu“. Bilo bi primjerenije i odgovaralo bi dijagnozi! Da mu nije bilo srpske svojte i partijskih zasluga ne bi bio ni domar u školi, a ne tzv. encikopedist; urednik koji je uvrštavanje u enciklopedije LZMK naplaćivao srazmjerno veličini članka i na taj način radio listu dužnika, a ne enciklopediju.

Dakle Velimiru Viskoviću se „javljaju frendovi“...?! Neobično, tko su ti ljudi, naime „frendovi“? Zar nisu drugovi, ili makar drugari, nego „frendovi“, onako po Vuku, jer sam sebi onda izgleda mlađi, još kad glavu Velimir omota ženstvenim šalom... da, da, pravi „frend“ nepoznate etiologije. Englezi to ipak drugačije pišu, ili je to ustupak Marksu koji je živio i umro u Engleskoj, pa kad je Marks mogao „frendovati“, evo i pomodnog Velimira Viskovića i njegovih negdašnjih drugara, a sada „frendova“. Pomodni Visković bez ideološkog stida koristi buržujsku tehnologiju i novotarije mrskih mu klasnih neprijatelja.

Velimir Visković je primjereno kažnjen, zapravo doživotno. Živi u državi koju mrzi iz dna duše, u hrvatskoj državi, i mora svaki dan na svakom koraku gledati „šahovnice“, slušati o srbočetničkoj Srbiji, Srbima i Srbijancima, velikosrpskoj agresiji pa još gledati hrvatske proslave pobjeda u „Bljesku“ i „Oluji“... na sportskim borilištima, a onda nebo postaje kockasto i krcato šahovnica, i da se ne nabrajaju sve te muke jugoslovenskih nacionalista. Zato neka Velimir Visković i njemu slični što duže požive u Lijepoj našoj hrvatskoj državi. Naša veselja, njihove su patnje, naše pobjede i svaki sunčani dan njihovi su porazi i oluje s pljuskama. I to je dobro, taj otrov u njima.

A proslave 29 novembra, rođendana Titine Jugoslavije, treba ostaviti na brigu SOA-e; ona se brine za očuvanje ustavnog poretka Republike Hrvatske i svako slavlje „velikih“ datuma nepostojeće države je protudržavni akt. I hrvatski narod na referendumu i Hrvatski sabor prekinuo je sve državno-pravne veze i odnose sa SFRJ i nema se tu što slaviti osim ako Velimir Visković ne namjerava rušiti ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske?!

Republika Hrvatska je nakon prekida svih veza i odnosa sa SFRJ izborila sjajnu pobjedu nad srbočetničkim agresorom. I Velimir Visković je izgubio bitku za Jugoslaviju. Onaj tko izgubi ima se pravo srditi (ali ne i dalje od toga)!

L. C.

Share
0