Tuđmanov HDZ je 90-ih godina prošlog stoljeća ostao dosljedan ideji hrvatske samostalnosti i praktičnim političkim promjenama smjerom hrvatskog višestranačja i građanske demokracije. Račanov SDP ostao je pak dosljedan jugoslavenstvu, antihrvatsvu i komunističkom zajedništvu s istomišljenicima u komunističkoj internacionali. Te će dvije dosljednosti ostati konstanta sve do danas, a njihovu će političku vjerodostojnost i povijesna dostignuća verificirati vrijeme i opipljivi rezultati.

Savkin i Tripalov HNS, međutim, ostat će do danas dosljedan jednoj teškoj političkoj podvali koja traje već desetjećima, a odaziva se na ime: „reformirani komunizam“ i trebala bi pomoći stvaranju nekakve „reformirane“, dogovorene ekonomije u nekoj novoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, a sve u okviru tzv. regijona, odnosno zagrljaju Beograda.

 I ta je tlapnja imala sasvim dobru prođu sve vrijeme hrvatskog višestranačija, naročito za vrijeme tzv. lijevih (čitaj boljševičkih) Vlada Ivice Račana i Zorana Milanovića. Takva tlapnja, na žalost, i danas ima prođu  kod Andreja Plenkovića. U okolnostima nove geopolitičke karte Europe i nakon Hladnog rata hrvatski su Jugoslaveni, očito, povjerovali u HNS-ovu mesijansku ulogu i dolazak Treće Jugoslavije.

To je HNS-ovo komunističko hrvatstvo imalo „prolaz“ u svim SDP-ovim vladama, bez obzira na slab rejting i još slabiji izborni rezultat, i bilo je rado viđen gost kod jugoslavenskih tvrdih unitarista, bivših Predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića. HNS-ovci nisu toliko foteljaši i sinekuristi, no ipak im jako sve to godi, koliko su ostrašćeni ideolozi novog hrvatskog samoupravljanja i tu su ideologiju dobro prodavali neprestano svjesni sve gorih izbornih rezultata da bi se isti sada sveo na razinu statističke pogreške. Savkini i Tripalovi premazanci i puleni uspješno su SDP-u prodavali socijalističku recepturu vladanja, taj Sveti Gral treće Jugoslavije – kako bi Hrvatsku nakon Tuđmanove ere, poslije sjajne pobjede u Domovinskom ratu i međunarodno priznatog suvereniteta, vratiti utabanim stazama jugoslavenstva i ponovno Hrvatsku priveli u "zagrljaj" Beograda. 

>>

Sve vrijeme od 1990. do danas, HNS je koristio Savkinu „karizmu“ prvog hrvatskog proljećara i Tripalovu političku nedodirljivost; međutim HNS-ova je glavna poluga moći bila u INA-i i premreženosti udbaškog podzemlja. Dugogodišnji generalni direktor INA-e bio je Tomislav Dragičević, Savkin zet, i moćna gomilica raznih šternova, špiljkova, drpića, umičevića i drugih „kadrova“ ininog udbaškog podzemlja, KOS-ovih „pouzdanika“ koji su kroz poslovanje INA-e na inozemne račune sklonili značajne sume novca kako bi i HNS-u osigurali financijsku stabilnost, a sebi mirnu starost.

I to HNS-ovo šlepanje uz „reformirane ljevičare“ išlo je dok nisu shvatili da je antifa na izmaku snaga i da za svoje parazitsko politikanstvo trebaju novog „domaćina“. Stoga je Andrej Plenković morao potjerati MOST - da ne bi doživio sudbinu svog prethodnika Tihomira Oreškovića.  MOST, stranka  provincijalaca, zamijenjen je sa Savkinim pulenima i na mala vrata, ali nimalo diskretno i uočljivo, HDZ-ova je Vlada postala Vlada nacionalnog jedinstva, potpuno slična onoj Franje Gregurća iza koje se i danas vuku mnoge kontroverze. Nevjerojatno da je to Andrej Plenković učinio u trenutku kad zemlja nije u ratu i kad zapravo Vlada nema prave oporbe; kad je SDP ogrezao u frakcionaštvo i kanibalizam, a svi ostali bore se samo za što duži boravak u saborskim zastupničkim klupama.

>>

HDZ je parlamentarni izborni pobjednik, ali Andrej Plenković je ipak predsjednik Vlade nacionalnog jedinstva a ne HDZ-ove vlade – i promotor zajedništva s idejama koje su Hrvatsku kroz povijest previše koštale!

Predsjednik Vlade, Andrej Plenković, nenavikao na donošenje državničkih odluka - nego na diplomatsko oklijevanje kojim želi mnogima udovoljiti, osim temeljnim ciljevima Tuđmanova HDZ-a i razlozima zbog čega je Republika Hrvatska konačno ostvarila svoju punu suverenost.

Izbor HNS-a za strateškog partnera u saborskoj većini, ta Plenkovićeva fatalna odlučnost dovoljno govori o političkom habitusu pokupljenom u vlastitoj obitelji, ali i dosadašnjem političkom djelovanju. U HNS se sklonila nekakva zamišljena komunistička elita; oni školovaniji s nešto putovanja po svijetu, upućeni u „stanje stvari“ u komunističkoj ideologiji?!

Nakon oklijevanja s Istambulskom deklaracijom, koja je ljevičarska izmišljotina i njome se ljevica ulaguje svom budućem glasačkom tijelu; nakon ideološkog muteža s Kurikularnom reformom, pa muljanja s Povjerenstvom za suočavanje s prošlošću, neraščiščenih graničnih sporova sa susjedima i nakon zadržavanja starih SDP-ovih kadrova u Vladi, ministarstvima, diplomaciji i HRT-u, te nezaustavljivog iseljavanja hrvatske mladosti i potkopavanja hrvatske suverenosti... Andrej Plenković je ipak pokazao odlučnost i prodavačima magle pružio ruku spasa.

>>

O ženskim akterima u kazališnoj trupi HNS-a ne treba trošiti previše riječi, a ni šminka ni plastična operacija odavno ne pomažu. Takva koncetracija "ljepote" i političke "pameti" po kavdratnom metru nije zabilježena u svijetu politike, a i šire.

Ipak, možda u Macbethu, one Moire uokolo vještičijeg kotla... Slaba utjeha taj stari Shakespeare...!

 

Damir Nuić

Share
0