Neposredno nakon Nove godine život je iznenada, i pod potpuno misterioznim okolnostima, izgubio Jan Gabriš, bivši arhivar UDBA-e i jedna od najbližih osoba utamničenom Josipu Perkoviću. Sve se to dogodilo iznanada, i to nedugo nakon priopćavanja informacije o iznenadnom nestanku dosjea UDBA-e o Stjepanu Mesiću.

Kao i obično kad se radi o obavještajcima njegova ranga, smrt je obavijena velom misterija. Službeno - radi se o samoubojstvu uslijed posljedica teške bolesti. 

Nigdje nije objavljeno od kakve je to bolesti Gabriš bolovao. Izvori bliski Jutarnjem listu neslužbeno kažu da je riječ o raku, pa da se Gabriš ubio jer nije mogao trpjeti bolove. Izvori portala 45lines bliski njemačkim istražiteljima to opovrgavaju izražavajući uopće sumnju da je Gabriš počinio samoubojstvo.

– Gabriš je od prošle godine bio u intenzivnim kontaktima s njemačkim istražiteljima i pristao je na suradnju kako bi se rasvijetlila, ali i procesuirala ubojstva na tlu Njemačke. Nije imao rak, a da i jest, neobično je da bi se išao ubiti čim je to saznao. On je ubijen baš poput Marka Bezera, bivšeg šefa osječke UDBA-e 1993-e čije je tijelo nađeno uz savski nasip, a pištolj kojim se navodno ubio, u rijeci Savi. I Bezer je ubijen jer je pristao na suradnju s Nijemcima, rezolutan je taj izvor blizak njemačkim istragama.

Gabriša se u izjavi za Jutarnji list prisjetio i Smiljan Reljić koji mu je neko vrijeme bio nadređen kao šef SZUP-a.

- Gabriš je bio načelnik V. odjela u službi. Nisam nikad imao problema s njim. Pamtim ga kao profesionalnog. Radio je u bivšoj državnoj sigurnosti, a ta hipoteka je na ljudima ostavljala traga. Uvijek su nastojali biti što manje vidljivi - prisjetio se Reljić.

Jan Gabriš je bio uključen u transport oružja koje je avionom Uganda Airlinesa na zagrebački aerodrom sletjelo u pratnji Antona Kikaša i bilo zaplijenjeno od JNA.

Gabriš je pristao na tu temu govoriti u Sedlarovu filmu "Nisam se bojao umrijeti - domoljubna misija Antona Kikaša".

Sedlar se, kaže, više puta susreo s Gabrišem koji je na njega ostavio pozitivan dojam.

- U dokumentarcu je pristao ispričati sve o toj Kikaševoj akciji, kako su se nalazili, pregovarali oko nabave oružja, gdje su sve putovali... Zanimljiva priča - kaže za Jutarnji list Sedlar, koji se posljednji put s Gabrišem susreo u jednom kafiću u Jastrebarskom, gdje je bivši arhivar SDS-a posljednjih godina živio.

Gabriš se u centru SDS-a Zagreb zaposlio 1972. godine. U to vrijeme radio je na "poslovima unutarnjeg neprijatelja, njemačke obavještajne službe i neprijateljske emigracije, i to sve do 1980. godine". Tada je premješten u sjedište službe, i to na poslove analitike, gdje je radio do 1985. godine. Premješten je na poslove neprijateljske emigracije gdje je ostao do 1990. kad je postavljen za načelnika V. Odjela SDS-a u sjedištu službe i tu je radio do 1995. kada je umirovljen.

Manjak informacija o bolesti i smrti, te gotovo osam dana od pogibije do ukopa, idu u prilog sumnjama da je riječ o ubojstvu. Neki analitičari pak vele da je se Gabriš ubio za vrijeme blagdana, pa da je trebalo izvršiti obdukciju. No, upada u oči da o tom događaju, kao što je redovito slučaj, nije bilo nikakve vijesti, bilo službene bilo neslužbene, ni u medijskim crnim kronikama. I sve se to događa u vrijeme kada su dosjei UDBA-e opet u žiži javnosti – osobito nestanak dosjea bivšeg predsjednika Stjepana Mesića čiji su djelovi, u međuvremenu, objavljeni u nekim medijima.

 

M.M.

Share
0