Prije nekoliko se dana u Zagrebu okupila nekolicina časnika Hrvatske vojske, ratnih zapovjednika iz Domovinskog rata, nezadovoljnih današnjim položajem, a nekad najbližih Tuđmanovih suradnika.

Između ostaloga, izraženo je nezadovoljstvo činjenicom što na Hrvatskom vojnom učilištu dr. Franjo Tuđman mladim kadetima Hrvatske vojske nastavu iz povijesti drže Tvrtko Jakovina i Dejan Jović. Sa spomenutim je dvojcem hrvatska javnost dobro upoznata; jedan je „antifašistički“ nadripovjesničar, a drugi "deseti najmoćniji Srbin svijeta". Obojici je postojanje svake hrvatske države, kako one iz ’41., tako i ove iz ’91. neprihvatljivo te je svojim javnim i profesionalnim djelovanjem revno podrivaju.

Međutim, u demokracijama se i takve mora prihvatiti i trpjeti, pa čak i ako drže katedre na Filozofskom fakultetu, ali je potpuno nejasno zašto Jović i Jakovina obrazuju buduće pripadnike hrvatske vojske?! Jer, vojniku je, osim znanja i vještina rukovanja oružjem, psihičke i fizičke spremnosti, potrebno i adekvatno poznavanje povijesti kako bi znao za koga i za što se bori. Sad ćemo dakle imati nekoliko naraštaja vojnika koji će misliti da se bore za SR Hrvatsku ili pak Dražu Mihailovića, odnosno Orjunu – jer svi smo čuli teze Jakovine i Jovića – a ne za hrvatsku državu i hrvatski narod.

Ipak, nisu krivi Jakovina i Jović, nego oni koji su im to omogućili. Ujedno se moramo zapitati zašto su to omogućili? Prije svega, Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda, a u nacionalnim državama je (ili bi trebao biti) ključ samo izvrsnost. Dakle, nije važna nacionalnost, boja kože, rasa, porijeklo, nego naprosto – izvrsnost – tko je (naj)bolji u svojem polju zanimanja ili rada. Takav princip vrijedi u svim nacionalnim državama, od Francuske, preko SAD-a do Velike Britanije. Ako je u jednom Izraelu vrhovni sudac mogao biti Palestinac, onda nam je sve jasno.

S druge strane, postoje države u kojima se na određene položaje bira isključivo po nacionalnom ključu poput BiH ili Belgije. Tako se u potonjoj bira na određene položaje, zakonom propisane, po tomu je li tko Francuz ili Flamanac. Usput, Bruxelles nije središte i sjedište EU jer se nekomu tako htjelo, nego upravo kako bi se Belgiju spasilo od raspada, budući su odnosi Flamanaca i Francuza izrazito loši. O stanju u BiH Hrvati mnogo više znaju te u toj državnoj zajednici Hrvata, Srba i Bošnjaka nikad nije pitanje izvrsnosti nego samo etniciteta, odnosno vjeroispovijesti.

Hrvatska je, kako stoji u Ustavu, „nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina“. Ona jamči svojim državljanima sva prava te ih smatra ravnopravnima većinskom, hrvatskom puku. Za razliku od Belgije ili BiH (ili bivše Jugoslavije), ne postoji zakonska obveza postavljanja, u našem slučaju, Srbina Dejana Jovića, ili Jugoslavena Tvrtka Jakovine na Vojno učilište kao predavača. Kad bi oni bili vrhunski povjesničari/politolozi, cijenjeni od domaće i inozemne struke, nitko se ne bi žalio, čak ni kada bi zastupali stavove koje zastupaju, jer bi se radilo o profesionalcima.

Uopće je nejasno kako Jakovina i Jović mogu predavati na ijednom sveučilištu u Hrvatskoj, jer su oni politički aktivisti, stoga pristrani i subjektivni, što je nespojivo s politologijom i poviješću, a naprosto je nakaradno što oni predaju na vojnoj akademiji. Zašto se hrvatska politička vrhuška i dalje ponaša kao da smo u istoj državi?

Hoće li nas Beograd „disciplinovati“ ukoliko se na ta i ta mjesta ne postavi Srbin? S druge strane, oni koji su se upravo borili za slobodnu Hrvatsku u kojoj će ključ biti izvrsnost, a ne narodnost, su danas marginalizirani, a i među njima ima povjesničara i politologa te bi, pogotovo kao ratni pobjednici (dakle najizvrsniji!), oni su marginalizirani, a mogu itekako služiti i poslužiti hrvatskome puku, odnosno zajednici.

Nije na čast ni dekanu Hrvatskog vojnog učilišta, ni ministru obrane ni Predsjednici Republike što Jović i Jakovina predaju na vojnom učilištu. Uostalom, ukoliko se Pupovcu i njegovim zahtjevima za samoupravom udovolji, ne treba brinuti – oni će osnovati svoje vlastito vojno učilište na kojemu će, nesumnjivo, glavni predavači biti upravo Dejan Jović i Tvrtko Jakovina.

 

Mila Marušić