Uz burne i zanimljive političke i manje političke događaje prošloga tjedna, imali smo, nažalost, po tko zna koji put, posvjedočiti nevjerojatnoj šupljini hrvatske države i hrvatskih institucija.

Svi već znamo da je jedina uloga hrvatskih policajaca te ostalih snaga reda i mira proganjati sirote „izbjeglice“, pucati na njih, ozljeđivati ih, kršiti njihova temeljna ljudska prava, ne dati im mogućnost registrirati se u Hrvatskoj, pa tako i razbijati njihove obitelji: oca od sina, majku od kćeri, brata od sestre i t.d. Sukladno tim nepobitnim činjenicama, hrvatski su velikim mediji, u vjerodostojnoj i profesionalnoj maniri, na što smo već navikli, plasirali žalopojku izvjesnog Sirijca imena Wadie Ghazi Sineid, kojega je „fašistoidna“, odnosno „ustašoidna“ hrvatska policija na silu odvojila od petogodišnje kćeri.

Neprofitne udruge punih džepova ustaše (!), borci za ljudska prava digoše glas, ljevičari prozvaše „fašistoidnu“ državu i politiku, a prema nekim izvorima, antifašisti se skoro zaputiše u šumu, ovoga puta ne kako bi sami pljačkali i klali već kako bi pomogli nekim drugim u tom naumu. Doslovno se cijela država digla na noge. U svim dnevnicima svih televizija, na svim portalima, lijevim i desnim, ovakvim i onakvim, vijest o „sirotome“ Sirijcu i „zloj“ hrvatskoj policiji te nehumanom i brutalnom ponašanju prema njegovoj djevojčici – svi smo o tomu čuli i slušali.

„Nakon što je 43-godišnji Sirijac ovih dana, posredstvom Isusovačke službe za izbjeglice (zato ljevičari vole trenutnog Papu, op. a.) i UNHCR-a, pristupio na granični prijelaz Maljevac te razgovarao s policijskim službenicima iznoseći daljnje navode o navodnom nestanku svoje kćeri, policijski službenici su nastavili s provjerama navoda, obilaskom mogućih lokacija i traganjem za djevojčicom", naveo je MUP u priopćenju. Izvršen je toliki pritisak da se ministar Davor Božinović o tomu morao očitovati, te umirivati „javnost“, mada nitko ne umije kazati koju „javnost“. U dramatičnom izvještavanju posebno se isticala HRT-ova novinarka Maja Sever, a novinar Jutarnjeg lista jednostavno je zaključio da policija – laže.

Uglavnom, cijela je država skočila na noge zbog jednog Sirijca koji je dospio do naših dežurnih medijskih humanitaraca. I, što se ispostavilo? „Sirijac Wadie Ghazi Sineid (43), koji je nakon priče da ga je policija na plitvičkom području razdvojila od kćeri Allse (5) u Hrvatskoj dobio priliku zatražiti azil, udaljio se iz Prihvatilišta za strance u zagrebačkom Porinu te mu se od četvrtka gubi svaki trag“ – saznaje Jutarnji list. Zanimljivo je kako su vješto uporabili riječ „udaljio“ umjesto – pobjegao. Ispostavilo se da je Sirijac azil zatražio i u Crnoj Gori te u Bosni Hercegovini, ali ga nije dočekao jer je te zemlje u međuvremenu napustio, a ni tada djevojčica nije bila uz njega.

Dakle, radi se o već uhodanoj priči; svi ovi na Soroševoj sisi, u nastupu dobro financiranog čovjekoljublja, pokušali su iskoristiti „tužnu svakodnevnicu sirotih izbjeglica“ kako bi zadali još jedan udarac Trumpu, Salviniju, Orbanu te svima koji se slažu s njihovom protumigrantskom politikom, no, nisu računali da možda netko i njih iskorištava, možda upravo „bespomoćni“ Sirijac, a u zapravo „secikesa“ i prevarant s tko zna kakvim ciljevima. Nestao je, dao petama vjetra, i nikad više ne ćemo čuti za njega ni za njegovu navodno nestalu kćer.

Tako je Maja Sever uz pomoć arapskog bandita digla državu na noge. Država nam je šupljija od švicarskog sira, jer, nepostojeće novinarstvo te izvana financiran politički aktivizam je dio svakodnevnice u većini zemalja Zapada, stoga se ne treba ljutiti na ljude jer čine nešto za što su (jako dobro) plaćeni, no treba se zapitati sljedeće: ako nam je država toliko šuplja, toliko nesigurna, nejakih i kolebljivih institucija, kao što je MUP, da skače čim neka nasumična varalica dobije medijskog prostora te na taj način podliježe manipulaciji, odnosno biva manipulirana, što bi se dogodilo kad bi se zaista pojavio netko profesionalan s ciljem izazivanja kaosa u državi?

Ministar Božinović, ma kakvog svjetonazora bio, bi napokon trebao shvatiti da za upravljanje državom, odnosno Ministarstvom unutarnjih poslova nije dovoljno dobro znati društvenu samozaštitu i općenarodnu obranu, niti imati iskustvo upravljanja kabinetom Stjepana Mesića. Ne mogu hrvatske institucije trzati na svaki medijski napis jer se onda stvarna moć i vlast ne nalazi u institucijama, već u medijskim dirigiranim „tvornicama laži“. Postoje postupci, regulative, procedure, postoje obavještajne i sigurnosne službe i ljudi koji primaju plaću kako do dezinformacija javnosti ne bi došlo, odnosno kako bi ih se sankcioniralo.

Uostalom, svatko će primijetiti da se u posljednjih mjeseci broj policijskih službenika stacioniranih po gradovima vidno smanjio – svi su na granicama ili po poljima i gorama hvataju te registriraju migrante. Na medicinama rada od Osijeka do Rijeke, od Zagreba do Splita, migranti, mladenački odjeveni (u brendiranoj odjeći Nike-a, Adidasa…), rano izjutra čekaju preglede za stupanje u radni odnos. O tomu, pak, nitko nije obavijestio hrvatsku „javnost“, no o navodnoj smo brutalnosti i nehumanosti hrvatske policije i slučaju „nestale“ (točnije, nepostojeće) djevojčice svi sve saznali.

Zaista jesmo među najtolerantnijim narodima svijeta; toleriramo laž, iskrivljavanje činjenica, poluistine i neistine, spinove… zapravo, Maji Sever i njoj sličnima možemo samo čestitati – jako su nam se dobro narugali.

 

Mila Marušić