Vlada s ponosom ističe da je „Agrokor“ spašen bez kune proračunskog novca, a pogotovo politikantski naglašava spašavanje radnih mjesta – što je već uobičajna obmana i još jedna velika prijevara!?

Hrvatska naime ima radna mjesta, sli Hrvatska nema radnika. Da je, na primjer, „Konzum“ propao u njegovim bi se trgovinama promijenio samo logo i novi bi vlasnik konzumovim prodavačima podijelio nove pregače i odore. Nijedno radno mjesto nije bilo ugroženo, upravo suprotno: možda bi novi vlasnik dodatno zapošljavao!

Vlada se ipak hvali izuzetnim uspjehom u skandalu s „Agrokorom“, a njezine argumente u vidu nekakve neformalne glasnogovornice iznosi smjenjena ministrica, Martina Dalić u svojoj knjizi „Agrokor, slom ortačkog kapitalizma“. Martina Dalić je trenutno žrtvovana heroina „slučaja Agrokor“; njezina je knjiga maksimalno medijski popraćena i poduprta, prostor i auditorij pri predstavljanju knjige pomno odabrani, svi su puni razumijevanja, naročito predsjednik Vlade Andrej Plenković koji je njezinu odgovornost izrekao znakovitim eufemizmom: „Dalićka je imala najcjelovitiji uvid u sva zbivanja o ovoj temi“. Itekako svjestan da Martina Dalić svoju kožu stavlja na šiljak a bi sačuvala njegovu izrekao je prijeteću pohvalu.

Izbjegavajući objasniti činjenicu da su određeni konzultanti, osobe skupine Borg i odvjetničkog društva Šavorić, inače zastupnika ruske VTB banke, ušle u posao restrukturiranja „Agrokora“ koristoljubno, Vlada i dalje inzistira na tome da kuna iz državnog proračuna nije otišla na spašavanje „Agrokora“ te da je sve uspješno i regularno privedeno kraju. Hrvatska javnost ne vjeruje sve dok se to ne potvrdi ili opovrgne(?) na suđenju Ivici Todoriću!? Jer nakon svega ostaje čnjenice da je Vlada uz pomoć „Lex Agrkora“ i ruskih banaka razbaštinila Ivicu Todorića i vlasništvo, tj. upravljačka prava nad kompanijim dodijelila najvećim vjerovnicima – ruskim bankama i one su de facto vlasnik „Agrokora“.

Na hrvatskom je pravosuđu da raspetlja koliko je u tome bilo i čije opake namjere, a koliko spašavanje hrvatskog gospodarstva od domino efekta ako „Agrokor“ bankrotira. Možda će hrvatska javnost jednom nakon suđenja doznati činjenice i aktere, dobitnike i gubitnike, pobjednike i poražene? Ili će celebrity novinarstvo željno domjenaka i besplatnog alkohola, kao i jučer na predstavljanju Dalićkine knjige u NSK, zaključiti da je istina izrečena na svetom mjestu hrvatske pismenosti?

„Uljanik“ je isto tako privatna tvrtka; čak 47% u vlasništvu radnika-samoupravljača-štrajkača, a pod mentorstvom raznih sindikalnih aktivista koji se odazivaju na Todorović i Hadžići (sve sami dragi domaći judi), i prema vladinim informacijama od 1992. iz proračuna su u tu privatnu tvrtku ušle milijarde kuna! Do konca godine na ime izdanih državnih jamstava treba platiti još 4 milijarde kuna i tko zna koliko još sljedeće godine kad svi imaoci spomenutih državnih jamastava zatraže njihovu naplatu.

Zašto „Uljaniku“, 3. Maju (8,7 milijarde od 1992.) kapom i šakom, a Agrokoru niti kune? Koga se u „Uljaniku“ i „3. Maju“, u svekolikoj hrvatskoj brodogradnji obilno dojilo proračunskim novcem i još uvijek se nastavlja dojiti u ime spašavanja hrvatske brodogradnje?

Ne treba i nije nikad ni trebalo! Hrvatska brodogradnja je spašena, to dokazuju „Viktor Lenac“ i „Brodosplit“, to će dokazati „3. Maj“ kad ga preuzme talijanski „Fincantieri“. Dolaskom hrvatskih škverova u ruke pravih poduzetnika od struke, u tvrtke časnih namjera, hrvatska brodogradnja može biti spašena, a državni proračun pošteđen krađe. Kad hrvatsku brodogradnju vodi partijska nomenklatura i YUTA, onda je riječ samo o sustavnom isisavanju državnog novca na privatne račune u dogovoru s onim osobama u Vladi koje odobravaju sredstva za sanaciju „hrvatske brodogradnje“.

To je „provjerena“ YUTA-ina shema iz Jugoslavije kad se uz pomoć „Uljanika“ i kompletne hrvatske brodogranje, INA-e, „Inexa“, „Genexa“, „Astre“ „Smelta“, „Jugometala“... isisavao državni novac i štekao na inozemnim računima. Sad i već neko vrijeme taj se novac prikazuje kao inozemno ulaganje u hrvatsko gospodarstvo.

Upravo ti i takvi „inozemni ulagači“ poput Vanje Špiljka, Danka Končara, Gorana Štroka... i njihovih financijskih konzultanata, Slavka Linića na primjer, ne dozvoljavaju hrvatskom iseljeništvu i pravim stranim ulagačima pristup hrvatskom investicionom tržištu i opstruiraju njihovo ulaganje u Republiku Hrvatsku. Upravo su končari, špiljkovi, štrokovi i slični YUTA-ni operativci uz pomoć svojih ljudi u svim hrvatskim vladama i „glasovitim“ hrvatskim odvjetničkim društvima ustrojili državnu i lokalnu birokraciju koja svojim postupcima i ponašanjem opstruira prave inozemne investitore i tjera ih iz Republike Hrvatske.

Ivica Todorić bit će za koji dan u lisičinama izručen hrvatskim pravosudnim organima i priveden sucu istražitelju i potom, vjerojatno, nastavlja put Remetinca, a uprava Uljanika i 3. Maja još je na slobodi?

Uljanikov Gianni Rosanda gostuje u TV emisijama, čak se ne opravdava i ne brani nego dijeli pamet i svojim što dužim ostankom u „Uljaniku“ želi uništiti što više tragova isisanog novca. Može to sebi priuštiti, jer očito posjeduje džep pun sadašnjih i bivših ministara, dublji džep nego Ivica Todorić ikad, i debelu crnu knjižicu pohranjenu u odvjetničkom uredu negdje na nekim dalekim otocima pa se osjeća nedodirljivim.

I na koncu, ako je Martina Dalić, po emisiji HRT-a "Otvoreno", Andreju Plenkoviću i "Hanza mediji", tako briljantna, neka je sada postave na čelo uprave "Uljanika" pa neka se  cijela Hrvatska uvjeri u njene maestralne poslovne sposobnosti...

 

Damir Nuić