Predstavnici vlade poručuju, ili su samo mediji tako prenijeli, da im je nerazumljivo ponašanje generala Kundida s obzirom da je vlada toliko učinila za Hrvatsku vojsku.

Dopuštam, dakle, mogućnost da su novinari nešto krivo skopčali. Ne bi bilo prvi put. Međutim, bilo da je riječ o neupućenosti, ili namjernom zbunjivanju protivnika, ne ide mi u glavu kako se ovlaš prelazi preko nekih važnih stvari.

Država nije igraonica, i najmanja greška u njezinu sustavu može se obiti o glavu naraštajima. To se odnosi i na interpretacije njezinih mehanizama.

Odnosi unutar strukture vladavine uređeni su jasnim hijerarhijskim pravilima i ne mogu se mijenjati prema okolnostima, odnosima snaga ili nečijoj dobroj volji.

Tvrdnjom da je vlada puno učinila za vojsku sugerira se da joj vojska mora biti zahvalna i sukladno tome naklonjena. Znači li to da general ne bi trebao biti lojalan u slučaju da je vlada učinila manje?

Zapovjednik vojske podložan je izvršnoj vlasti i njegova lojalnost mora biti neupitna, neovisno o tome kakva je vlast i koliko je učinila za vojsku. To vrijedi uvijek, bez iznimke, čak i u slučaju kad detalji u propisima ostavljaju prostor za sukob nadležnosti.

Vojska u slobodnoj demokraciji ne može odlučivati kome će biti lojalna.

U javnosti se prečesto izaziva dojam da se i temeljna pravila mogu proizvoljno tumačiti, pa čak i mijenjati ovisno o tome tko je jači.

Ne, to nije moguće. A neupućenost ne može biti opravdanje od odgovornosti.

Čak i kad bi površna tumačenja tako sudbonosnih pravila bila zabavna.

I u mnogo manjim stvarima volimo ispravljati jedni druge.

Kad bih ja, recimo, rekao da je Letovanić selo pokraj Cetine, svi bi mi se smijali i rekli nu ga, nema pojma. A kad netko izvali tako nešto u slučaju nacionalne sigurnosti i stabilnosti države, nikom ništa.

 

Ivo Lovrić / Facebook

Share
0