Vijeće EU-a i Europski parlament ovih su dana postigli dogovor o uredbi kojom se uvodi pravno obvezujuću, postupnu zabranu uvoza ruskog ukapljenog prirodnog plina (LNG) i plina iz plinovoda s potpunom zabranom od kraja 2026., odnosno jeseni 2027. godine. Naravno, Mađarska i Slovačka, kao i Srbija, a nadasve službeni Kremlj, iznimno su nezadovoljni ovakvim razvojem situacije, ne zbog silne ljubavi Mađarske i Slovačke prema Putinu, nego zbog svekolike ovisnosti o Rusiji i premreženosti ruskim interesima, što je posljedica višegodišnjeg šurovanja s ruskim kompanijama i ruskim agenturama.

Njemačka, koja se u ruskim energetskim i geopolitičkim kandžama našla zahvaljujući rusofilskim politikama Gerhard Schröder i Angele Merkel, nevoljko se budi iz košmara i pitanje je kakvu će na kraju platiti cijenu najnovijeg geopolitičkog preslagivanja. Jednako kao Mađarska, Slovačka, te Srbija!

Najnovim geopolitičkim preslagivanjima, ako se po jutru dan poznaje, itekako može biti zadovoljna Hrvatska, koja se zahvaljujući svom zemljopisnom položaju, političkoj stabilnosti, JANAF-u i LNG terminalu na Krku postupno pretvara u nova vrata Europe, što će definitivno postati izgradnjom jadransko-jonskog koridora.

Do te i takve pozicije relativno mlada hrvatska Država nije došla ni malo lagano. Tko u to ne vjeruje neka se samo prisjeti načina na koji su se Ivica Račan i Ivo Sanader, uz asistiranje Stjepana Mesića, olako riješili INA-e, predajući je u ruke rusko-mađarskih interesa. Bez tog (ne)djela, koji se sve više prepoznaje kao izdajnička diverzija, strateška i energetska pozicija Hrvatske bila bi skoro idealna. Isto takva bila je i diverzija pomenutog trojca na području obrane i nacionalne sigurnosti, odnosno devastiranje pobjedničke Hrvatske vojske I sigurnosnih službi, ključnih institucija u obrambenom ratu devedesetih ali I budućnost Hrvatske.

No, vratimo se u prošlo desetljeće i na Inicijativu Tri mora, promoviranu od strane tadašnje predjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja je izrodila današnji LNG terminal na Krku. Aktualna zastupnica SDP-a Mirela Ahmetović u samim počecima realiziranja ovog projekta nije birala ni načine, ali ni sredstva, da pod krinkom ekologije, zaustavi taj projekt. U tom naumu nesebično su joj pomagali djelovi SDP-a predvođeni tadašnjim Primorsko-goranskim županom Zlatkom Komadinom, osobe od povjerenja sveprisutnog Slavka Linića, aktivisti iz tadašnjeg “Živog zida”, razni energetski stručnjaci bliski ruskim interesima, te čak i neke anarhističke jedinke iz Mosta.

>>

Kronike iz tog vremena svjedoče o čitavom nizu televizijskih priloga i novinskih članaka, ali i o nizu prosvjeda. Naravno, i tada, kao i danas, i analfabetama je bilo jasno kako su iza tih protivljenja izgradnji LNG terminala na Krku bili ruski geopolitički interesi. Međutim, čudno je da nikada nitko nije istražio tko su sve bili ruski lobisti u ovom pokušaju – izravno ruski energentski divovi, hrvatsko-mađarski lobisti bliski Rusima, ili čak Muslimansko bratstvo ili Iran?

>>

Nepuno desetljeće kasnije imamo identičnu situaciju. JANAF sve više postaje ključni naftni pravac za Mađarsku, Slovačku i Srbiju. Projekt LNG terminala je u znatnoj mjeri zaživio. U Hrvatskoj se gradi prateća plinska infrastruktura koja ima za cilj podmiriti domaće potrebe te omogućiti transfer plina prema Sloveniji, Mađarskoj i BiH. Osobito je zanimljiv plan plinofikacije susjedne BiH, odnosno Južna plinska interkonekcija. Riječ je o američko-hrvatskom projektu, koji će u BiH graditi Amerikanci, a koji će vremenom postati i ključni tranzitni pravac prema Srbiji. Sumirajući ovo dolazi se do zaključka kako Hrvatska, i prije izgradnje Jadransko-jonskog koridora, i izgradnje plinovoda na toj trasi, postaje jedno od nekoliko ključnih energetskih središta u ovom djelu svijeta.

Međutim, prateći hrvatske medije, koji su u tko zna čijem vlasništvu, stječe se potpuno drugačiji dojam. Prema tim medijima, i djelu anarhističko-lijevog političkog spektra, stječe se dojam kako Hrvatska nije ništa drugo, nego država slučaj, u kojoj se navodno restaurira fašizam, totalitarni pokret koji je kapitulirao još u rujnu 1943. godine.

Ne treba puno truda kako bi se utvrdilo da je ključni kreator ideje o navodnoj fašizaciji Europe, a samim tim i Republike Hrvatske kao punopravne članice EU-a, ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, koji je još 2014. kazao da „Rusija neće dozvoliti obnovu fašizma u Evropi”.

"Europske zemlje okreću glavu pred regrutacijom novih pristaša fašističke ideologije, ali ono što se događa nisu samo marševi s parolama, nego prava manifestacija fašizma", rekao je tada Lavrov, čije su riječi nakon toga preuzeli njegovi trabanti u Srbiji – Aleksandar Vučić, Ivica Dačić, Aleksandar Vulin i mnogi drugu. Ova je izjava, nedvojbeno, postala i svojevrsna agenda svim ruskim agenturama po Europi, a takvih nije malo.

Ovog ljeta, u režiji Možemo, SDP-a i raznih “posvuduša” poput Dalije Orešković, Jadranke Kosor, Severine, Vlatke Pokos, Ive Goldsteina, Miodraga Pupovca, Vesne Pusić i djela medija širi se Lavrov-Vučićeva teza o navodnoj fašizaciji Hrvatske. Takve aktivnosti, bez obzira što je u njihovim izjavama upravo Marko Perković Thompson, naprosto nemaju veze ni s popularnim pjevačem, kao što nemaju veze ni s propalim totalitarnim projektom koji je kapitulirao davne 1943. godine.

I vrapcima na grani je potpuno jasno kako optužbe o navodnoj fašizaciji Hrvatske imaju cilj političku i gospodarsku destabilizaciju Hrvatske, dirigiranu iz Moskve, Beograda i Budimpešte, a poduprtu od strane agenturniih mreža, koja ima za cilj onemogućiti ulazak Hrvatske na energetsku kartu Europe i ovog djela svijeta, a u čemu, na žalost, određenu ulogu imaju i neke tzv. desničarske grupacije.

>>Gordan Malić: Antifašistički prosvjedi u Hrvatskoj dio su politike Kremlja

“Kaže Viktor Ivančić ustalo je "probuđeno građanstvo". Pobunila se "normalna Hrvatska". S transparentima o novom ujedinjenju i simbolima sovjetske revolucije. Probudili se antifašisti. Tko nije s njima ili tko nije oni, taj je fašist”, lucidno je to prokomentirao istraživački novinar Gordan Malić, neizravno ustvrdivši da je riječ o identičnoj situaciji kakva je i ona iz lipnja 1941., kada su sovjetski komunisti pozvali jugoslavenske na ustanak protiv dotadašnjeg saveznika – nacional-socijalističke Njemačke.

Josip Zdunić

Share
0