Priča o Sarajevu kao „europskom Jeruzalemu“ je zapravo politička konstrukcija, stvorena da bi poslužila kao dobra reklama za bošnjačku politiku, istaknuo je olitički analitičar Frano Yehuda Kolonomos Martinčević gostujući u Dnevniku RTV Herceg-Bosne.

U uvodnom dijelu razgovora Kolonomos Martinčević govorio je o svom porijeklu i životnom putu, koji povezuje Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i nekoliko europskih zemalja. Otac mu je Hrvat iz Kreševa, a majka Židovka iz Makedonije, što je uvelike oblikovalo njegov identitet i osjećaj pripadnosti. S ponosom je istaknuo da se u BiH i vratio „iz nostalgičnih, domoljubnih razloga“, jer, kako je rekao, „svaka ptica svome jatu leti“.

Po struci glazbenik, Martinčević je pohađao nižu i srednju glazbenu školu te Muzičku akademiju u Sarajevu, a potom zbog rata napustio zemlju i profesionalni put nastavio u inozemstvu. Živio je u Italiji i Norveškoj, gdje je više od dva desetljeća radio kao koncertni orguljaš i magistar glazbe. Dodatno se usavršavao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Uz glazbenu, paralelno je razvijao i političku karijeru. Kaže da se politikom počeo baviti vrlo mlad, zahvaljujući profesorima Branku Huttereru i Anđelku Vuletiću, koji su ga potaknuli na javno djelovanje početkom 1990-ih. U to vrijeme pristupio je Hrvatskoj demokratskoj zajednici, u kojoj je, kako navodi, formirao svoj nacionalni i politički stav.

Govoreći o privatnom životu, otkrio je kako ga je nemirni duh vodio kroz različite zemlje i iskustva, no da je obitelj uvijek bila središte njegovih nastojanja. Kao jedinac u toploj i skladnoj obitelji, nastojao je, kaže, isti takav dom stvoriti i za vlastitu djecu. „Djeca nisu greška,“ istaknuo je, napominjući kako ima desetoro djece, sedam sinova i tri kćeri.

Finci komplementaran s probošnjačkom politikom

Govoreći o nedavnom reagiranju Židovske zajednice BiH, Kolonomos Martinčević odmah je istaknuo kako nikada nije tvrdio da službeno predstavlja tu zajednicu. „Naravno da ne predstavljam službeno sarajevsku židovsku općinu. Nisam njihov predstavnik i nikada se nisam trudio na taj način predstavljati bilo gdje“, kazao je, naglasivši da u javnosti uvijek iznosi isključivo osobne stavove.

Ipak, dodao je da u tim mišljenjima nije usamljen. „Imam jako mnogo prijatelja među Hrvatima i Srbima u Bosni i Hercegovini koji dijele moj stav, ali i među Židovima hrvatskog i srpskog podrijetla koji se ne slažu sa stavovima Jakoba Fincija i njegovom politikom koju on provodi već 30 godina u BiH.“

>>

O Finciju je govorio s mjerom poštovanja, ali i s jasnim neslaganjem. „On je izuzetno obrazovan, pametan čovjek i poštujem ga kao starijeg gospodina, ali se s mnogim njegovim političkim stavovima ne slažem. S vremenom su se pokazali kao izrazito probošnjački i tu se apsolutno razilazimo“, rekao je Martinčević.

Objasnio je i da Finci, prema njegovu mišljenju, već desetljećima provodi politiku koja se poklapa s interesima političkog Sarajeva, dok se istodobno židovska zajednica u BiH često prikazuje kao jedinstvena i neutralna, iako to u stvarnosti nije slučaj. „Postoji razlika između židovske zajednice BiH, koja okuplja sve općine, i židovske općine u Sarajevu, koja je najbrojnija. Ja sam njezin član, kao i moja obitelj, ali to ne znači da druge općine nemaju pravo na vlastiti glas,“ naglasio je.

Prema njegovim riječima, u protekla tri desetljeća često se istupalo isključivo iz sarajevske perspektive, „subjektivno i politički prilagođeno aktualnim vlastima u gradu, pa čak i na državnoj razini“. Podsjetio je i na slučajeve osobnih političkih ambicija, istaknuvši kako „nitko ne bi bio veleposlanik u Švicarskoj da nije imao veze s vlastima i da ne izlazi na takav način“.

Zaključio je kako su mnogi potezi sarajevske židovske općine posljednjih trideset godina bili „previše jednostrano i subjektivno usmjereni prema bošnjačkoj politici kao simpatija“.

Na pitanje novinara znači li to da je Jakob Finci u ime židovskog naroda zastupao bošnjačke interese, Kolonomos Martinčević je odgovorio jasno: „Tako je.“ Dodao je i da Finci, prema njegovim saznanjima, „nema mandat da se predstavlja kao predsjednik židovske zajednice BiH“.

„Ne znam kada je posljednji put izabran, jer nije bilo skupštine na kojoj bi se to potvrdilo. Na to reagiraju i drugi predsjednici židovskih općina, osobito u Republici Srpskoj; u Doboju i Banjoj Luci. Čini se da ima neki vječni mandat, a postavlja se pitanje kad će se to jednom završiti i hoće li biti reizbora,“ rekao je Martinčević.

"U Herceg-Bosni i Republici Srpskoj osjećam se sigurno"

Govoreći o položaju Židova u današnjem svijetu, Kolonomos Martinčević istaknuo je da su Židovi oduvijek bili izloženi različitim oblicima stigmatizacije i pritisaka, a antisemitizam nije ograničen na pojedine države, nego je globalna pojava.

„Do 7. listopada 2023. godine postojalo je uvjerenje, posebno u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, da ovdje nema antisemitizma, da su Židovi u dobroj poziciji. No, nakon tog datuma dogodila se prava eksplozija neprijateljstva, osobito u Sarajevu. Nažalost, to me duboko žalosti, jer takvo što nije zabilježeno nigdje drugdje na Balkanu“, rekao je.

Naglasio je kako se taj val netrpeljivosti pojavio zbog, kako je rekao, „simpatija prema Arapima u Izraelu, koji sebe nazivaju Palestincima, pa čak i prema organizacijama koje su u cijelom svijetu proglašene terorističkima i koje su 7. listopada pokazale da im nije cilj suživot, nego uništenje države Izraela i židovskog naroda“.

Opisao je i osobno iskustvo nakon tih događaja. „Kada u gradu u kojem ste rođeni i u kojem živite svakodnevno gledate natpise, prosvjede i ispoljavanje mržnje prema vašem narodu i zemlji, ne možete se osjećati ugodno. Možete pokušati ignorirati, zatvoriti oči i nadati se da vam nitko neće uprijeti prstom i reći: ‘Evo ga, on ide u židovsku zajednicu, on je Židov, on je Izraelac’.“

Dodao je kako osobno nije doživio fizički napad, ali jest niz verbalnih napada i prijetnji u javnom prostoru i na društvenim mrežama. „To u meni stvara nelagodu, iako to mnogi možda neće razumjeti“, rekao je.

Osvrnuo se i na stanje unutar sarajevske židovske općine, čiji je član. „Mnogo je ljudi u miješanim brakovima s muslimanima, pa je razumljivo da postoje obiteljski utjecaji, a i strah od reakcija javnosti ili političkih struktura u Sarajevu ako netko izrazi simpatiju prema Izraelu ili zauzme cionistički stav“, istaknuo je.

„Smatram da svatko treba imati svoj stav i samopoštovanje. Zato i ja javno govorim da se, kao Židov u Bosni i Hercegovini, ne osjećam sigurno – osim na mjestima gdje su ljudi prijateljski nastrojeni, kao što su Banja Luka, Mostar; Republika Srpska i Herceg-Bosna“, zaključio je Kolonomos Martinčević.

Sarajevo marginalizira druge židovske zajednice u BiH

Govoreći o stanju unutar židovskih zajednica u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine, Kolonomos Martinčević istaknuo je kako su Židovi izvan Sarajeva sustavno marginalizirani tijekom posljednjih trideset godina.

„Oni su sistemski zanemareni, a razlog za to je – Jakica Finci“, rekao je, objašnjavajući da se u BiH stvorio kult ličnosti oko Jakoba Fincija, dugogodišnjeg predstavnika sarajevske židovske zajednice. „Uobičajilo se da se sve vezano uz Židove u BiH mora rješavati preko njega, kao da nitko drugi ne postoji. Čak sam i ja bio kritiziran jer sam se javno oglasio i iznio svoj osobni stav, premda nikada nisam tvrdio da govorim u ime zajednice. Rečeno mi je da sam trebao pitati njega što ću izjaviti u medijima – što je, naravno, apsurdno. Svatko ima pravo na vlastito mišljenje, to jamči i Ustav BiH“, naglasio je.

Prema njegovim riječima, takav centralistički pristup rezultirao je potpunom marginalizacijom židovskih općina u drugim gradovima. „Ni Banja Luka, ni Doboj, a pogotovo Zenica, Tuzla, pa i Mostar, dugo nisu imali nikakvu vidljivost ni podršku. Tek se pojavom Amira Grossa Kabirija u Mostaru situacija počela mijenjati, jer je on donio novu energiju i značajno oživio tamošnju malu židovsku zajednicu“, rekao je.

Martinčević smatra da je „čitav židovski svijet u BiH bio podređen Sarajevu“, što opisuje kao „centralizam i unitarizam“ unutar male zajednice. „Sada se taj odnos počeo mijenjati, što nekima nije drago, jer su tri desetljeća navikli na monopol i na to da samo oni odlučuju“, kazao je.

Dodao je kako je i 7. listopada 2023. godine, dan napada Hamasa na Izrael, „otvorio Pandorinu kutiju“ u smislu unutarnjih odnosa među Židovima u BiH, razotkrivajući razlike u stavovima i pristupima unutar same zajednice.

Sarajevo nikada nije ni bio "europski Jeruzalem"

Govoreći o nedavnom otkazivanju Konferencije europskih rabina u Sarajevu, Kolonomos Martinčević ocijenio je da je sama ideja održavanja takvog događaja bila pogrešna i nepromišljena. „Sama inicijativa bila je potpuni nonsens. U trenutku kada bjesni rat na Bliskom istoku i kada u Sarajevu već dvije godine svjedočimo izraženoj netrpeljivosti i otvorenoj mržnji, zakazivati takvu konferenciju značilo je tražiti problem“, rekao je.

Po njegovu mišljenju, organizatori su „ili htjeli izazvati incident većih razmjera od lokalnog“, ili „isprovocirati bošnjačku stranu kako bi se kasnije moglo kukati zbog reakcije“. „Bio sam iskreno sretan što je konferencija otkazana, jer zadnje mjesto gdje bi se trebala održati takva manifestacija upravo je Sarajevo“, kazao je Martinčević, dodajući da su „rabini iz Europe, koji nemaju stvaran uvid u situaciju, nasjeli na priču o multikulturalnosti i takozvanom europskom Jeruzalemu“.

Na pitanje je li Sarajevo doista „europski Jeruzalem“, Martinčević je odgovorio: „Ma nikad nije ni bilo, da se razumijemo.“ Objasnio je kako je taj naziv bio mit koji se veže uz razdoblje osmanske vladavine, kada su Židovi živjeli relativno mirno i bavili se trgovinom, ali da se često zaboravlja i na „sarajevski Purim“, koji svjedoči o teškim razdobljima i netrpeljivosti.

„Židovi su uvijek nastojali biti lojalni i živjeti u dobrim odnosima sa susjedima. To je tradicija svugdje, i u Europi i u svijetu. No, kad si manjina, moraš se prilagođavati, i to ima svoje granice“, kazao je Martinčević.

Ocijenio je kako je priča o „europskom Jeruzalemu“ zapravo „politička konstrukcija“, stvorena da bi „poslužila kao dobra reklama za bošnjačku politiku“. „Ta ideja ima smisla samo ako se u Sarajevu svi – Hrvati, Srbi, Židovi i drugi – osjećaju kao kod kuće. A ne da na novom hramu piše: ‘Ovdje niste dobrodošli’. Kakva je to poruka za narod koji je ovdje prisutan pet stotina godina? Ovo je naša zemlja, ovdje smo domaćini, ne gosti“, poručio je.

Martinčević je rekao i da antisemitizam u Sarajevu postoji, ali se o njemu šuti. „To je stalno guranje problema pod tepih. Antisemitizam postoji, postoji i muslimanski antisemitizam koji se nakon 7. listopada 2023. globalno pokazao. Sarajevo, nažalost, u svemu tome uporno pokušava biti jastreb Muslimanske braće i takve politike u Europi“, zaključio je Kolonomos Martinčević.

Sejdić-Finci kao „kukavičje jaje“ u bosanskohercegovačkom gnijezdu

Komentirajući unutarnja pitanja u BiH i presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, Kolonomos Martinčević je istaknuo da trenutačni predstavnici židovske zajednice u BiH, posebno Jakob Finci, zapravo sudjeluju u promicanju unitarističke politike.

„Dotični gospodin je dio unitarne priče. Osobno smatram da je to manipulacija i da je ta presuda samo povod kojim se pokušava prikazati druga dva naroda u BiH kao rušitelje države“, rekao je Martinčević, dodajući da presuda u stvarnosti implicira princip „jedan čovjek, jedan glas“, što vodi prema rušenju Daytonskih principa koji su, kako je naglasio, omogućili mir i osnovu za dijalog i konsenzus u zemlji.

Martinčević je dalje objasnio da HNS i HDZ BiH nastupaju vrlo pošteno u odnosu na te ideje, dok je presuda Sejdić-Finci, kako je rekao, „kukavičje jaje u bosanskohercegovačkom gnijezdu. Znali su da to neće proći, ali je bilo bitno da se markira“.

Na opasku novinara da određene političke elite koriste presudu kako bi nametnule građanski model države, Martinčević je potvrdio: „Građanska ideja je u političkom smislu kukavičje jaje. Na taj se način pokušava istisnuti važnost druga dva konstitutivna naroda, dok se u pozadini zapravo provodi unitarizam jednog naroda.“

Osvrćući se na tzv. građanske stranke u BiH, Martinčević je bio izravan: „Ne postoje prave građanske stranke. One su, po meni, bošnjačke stranke koje građanstvo koriste kao opravdanje za svoje djelovanje i u itekakvoj su simbiozi sa Strankom demokratske akcije, koja ima svoj plan i program.“

Ovim je Martinčević jasno istaknuo kako, prema njegovom viđenju, presuda Sejdić-Finci nije samo pravno pitanje, već instrument političkih igara u BiH, dok se prava predstavništva manjina i stvarni politički konsenzus stavljaju u drugi plan.

"Čisto sumnjam da će Hamas položiti oružje"

U dijelu razgovora posvećenom geopolitičkim zbivanjima na Bliskom istoku Kolonomos Martinčević je jasno razgraničio privremeni prekid vatre od trajnog mira i iznio svoj pesimistični pogled na razvoj sukoba između Hamasa i Izraela.

Martinčević najprije rezolutno ističe da je riječ o „privremenom prekidu vatre“, kako je rekao, „sama riječ privremeni prekid vatre govori što je to“. Podsjetio je da je, prema njegovim riječima, američki predsjednik Donald Trump tražio kompromis s „obje strane“, te da je Izrael već više puta, tijekom proteklih godina, pristajao na kompromise „da bi samo izvukao ljudskih života“. Naglasio je i židovsku tradiciju vrijednosti ljudskog života: „Naša židovska tradicija je da se borimo za ljudski život... čak jedan život nam je bitniji od cijele države u jednom određenom momentu. Sjećamo se zarobljenog vojnika koji je kasnije pušten pa je za njega zamijenio 1.500 ljudi.“

Međutim, Martinčević sumnja u trajnost primirja. „Za mene osobno smatram da je ovo samo jedna faza rata,“ rekao je i objasnio: „Čisto sumnjam da će Hamas položiti oružje po zahtjevu američke administracije i naravno Kneseta i vlade Izraela. Hamas je organizacija koja je sazdana na oružju, na maču, na ratu, na sukobu i glavni i osnovni cilj je uništenje protivnika, znači do zadnjeg.“ Na izravno pitanje hoće li se rat nastaviti, odgovorio je kratko: „Da. Kratko rečeno, mislim da je ovo samo faza rata.“

O podrijetlu i osloncima Hamasa Martinčević je govorio opširnije, objašnjavajući da Hamas nije nov pojavni oblik: „Hamas ne postoji jučer, on postoji već više od dvije decenije, desetljeća i mislim da je u tom kontekstu Hamas bio itekako pripreman i logistički...“ Po njegovim riječima, trenutni sukob je poslužio da se pokaže „koliko Hamas ima podrške u muslimanskom svijetu“. Povezao je pojavu Hamasa s dugom poviješću i s utjecajem pokreta Muslimanske braće: „Od 1928. godine Muslimanska braća... imali su jasan vojni cilj, sprečavanja da dođe do nastanka države Izraela.“

Martinčević je zatim kronološki i uzročno govorio o stvaranju Izraela i reakcijama okolnih aktera te o nastanku i evoluciji palestinskih organizacija: „Suprotno njihovim težnjama, dogodilo se stvaranje države Izrael i od tada... Hamas je, da tako kažemo, derivat svih tih procesa, ali s više utjecaja sa strane.“ U tom kontekstu napomenuo je i masivnu logističku pripremu: „Hamas je barem desetak, petnaest godina se do zuba naoružavao, kopao tunele, znači šest stotina kilometara tunela, to ne postoji nigdje u svijetu.“

Na pitanje tko financijski i politički stoji iza Hamasa, Martinčević je iznio popis aktera koje vidi kao ključne podržavatelje i faktore radikalizacije: „Prvenstveno su stajale one snage koje su direktno usmjerene protiv Izraela, znači imamo Iran, koji je debelo financirao to, onda imamo te proksi države...“ Rekao je da su se, više općenito, uloge mijenjale s pojavom naftnog bogatstva u arapskom svijetu te istaknuo Katar i, po njegovu sudu, i Tursku kao značajne faktore: „Katar je apsolutno jedan od glavnih financijera Hamasa... isto tako država Turska.“

U toj široj geopolitičkoj slici Martinčević je posebice upozorio na ulogu regionalnih i velikih sila: spomenuo je Egipat kao „maticu“ pokreta Muslimanske braće (i istaknuo da Egipat nije saveznik Izraela), te je naveo i Siriju i Rusiju kao aktere koji su kroz povijest pomagali pokrete protiv Izraela. Zaključio je da je Hamas, po njegovim riječima, „mezimče svih tih neprijatelja Izraela“ koji preko Hamasa pokušavaju utjecati na širu geopolitičku situaciju.

U sažetku, Martinčević vidi trenutačni prekid vatre kao prijelaznu, kratkotrajnu fazu; smatra da je Hamas duboko naoružan i organizacijski spreman, te da iza njega stoje regionalni i međunarodni akteri koji su kroz desetljeća stvarali pretpostavke za ovakav sukob.

"Danas pričati o palestinskoj državi je smiješno"

U nastavku razgovora o Bliskom istoku Kolonomos Martinčević je komentirao pitanje međunarodnog priznanja Palestine. Prema njegovim riječima, priznanje Palestine i ideja da ona bude država u međunarodnom pravu utemeljena su na složenim i problematičnim političkim faktorima.

Martinčević je prvo istaknuo da postoji niz zapadnih država koje smatra pro-Hamasovski orijentiranima. „Postoje čak vlade koje otvoreno podržavaju Hamas, kao što je španjolska vlada, irska vlada, norveška vlada,“ rekao je i dodao da u tim zemljama često postoje i velike muslimanske zajednice koje dodatno oblikuju političku klimu. U njegovoj procjeni, ideja Palestine kao države, „koja nikad nije bila država u povijesti, se sada nameće kao nekakav modus operandi da bi se došlo do mira.“

Martinčević podsjeća na povijesni kontekst: 1948. godine, kada je osnovana država Izrael, Arapima je ponuđeno stvaranje dvije države, no oni su to odbili s jasnim uvjetom: „Ne možemo mi pregovarati s nekim za koga ne želimo uopće da postoji, a to je Izrael. Znači, u samom startu Palestina se sama odrekla.“

Osvrnuo se i na trenutačnu praktičnu izvedivost palestinske države: „Danas pričati o palestinskoj državi je smiješno. Praktički ta država ne može zaživjeti na terenu gdje još uvijek nije došlo do konsenzusa s glavnim akterom na tom terenu, odnosno u tom području, a to je Izrael.“ Po njegovu mišljenju, jednostrane odluke zapadnih vlada ili arapskih zemalja koje proglašavaju Palestinu državom ne rješavaju problem jer tu ne postoje  nikakvi elementi da bi se mogla napraviti država.

Martinčević također ističe unutarnje podjele među Palestincima: „Ne samo zbog toga što Izrael ne želi tu državu, nego i sami Palestinci ne žele cijeli Izrael. Za njih je to Palestina, a ne samo jedno 'parčence' koje se zove Judea i Samarija ili Gaza. A i sami Arapi između sebe, ti Palestinci, su potpuno podvojeni. Čak su vodili rat jedni protiv drugih. Hamas i Fatah su bili dvije neprijateljske strane koje su ubijali jedne druge, koje su pokušali ukloniti jedne druge.“

Ukratko, Martinčević smatra da međunarodna priznanja i deklaracije o Palestini nemaju praktične osnove dok ne postoji konsenzus s Izraelom i dok unutarnje palestinske podjele ostaju neriješene.

O slikama iz Gaze: Rat nije lijep, odgovornost snosi Hamas

Odgovarajući na pitanje o stravičnim snimkama koje su pristizale iz gaze; razaranja, ubojstva djece, glad, nestašica hrane i lijekova, Martinčević je odgovorio rezolutno i retorički: „Koji je rat lijep?“ Podsjeća da rat nije nešto što ima lijepe aspekte, upućuje na rat  koji smo mi prošli 90-ih godina kao primjer tragedije.

Martinčević jasno postavlja vremenski okvir sukoba: „Rat je počeo, ne zaboravimo, 7. listopada 2023. godine. Nije počeo 8. listopada 2023. godine.“ Dodaje da je to bio trenutak u kojem se „Hamas i muslimanski svijet koji podržava Hamas“ otvoreno objavio rat Izraelu, te da je pojava podrške prema Hamasu široka.

Istovremeno priznaje da „ne podržavaju svi Hamas“; kako kaže, neki ga i kritiziraju kao terorističku organizaciju jer „Hamas ne donosi ništa lijepo ni muslimanskom svijetu, ni muslimanima inače, islamu“ te da one scene od 7. listopada teško tko može opravdati. Kao odgovor na te zločine, izraelska reakcija bila je žestoka i predvidljiva: po Martinčevićevim riječima, ciljevi izraelske vojne akcije bili su „uništenje terorističke organizacije Hamas“ i povratak zatočenih osoba.

Gost dalje objašnjava da je jedan od ciljeva i „demilitarizacija tog prostora“ te stvaranje uvjeta u kojima Gaza, neće predstavljati prijetnju Izraelu. Podsjeća i na dugu povijest raketiranja Izraela iz Gaze: „znamo koliko je samo stotina tisuća raketa i projektila ispaljeno u zadnjih 20 godina na Izrael, upravo iz te Gaze.“

Na primjedbu novinara da „jedan zločin ne opravdava drugi zločin“ Martinčević pristaje, ali želi razjasniti okolnosti ratnih operacija. Objašnjava da u takvom katastrofalnom i skučenom prostoru „na jednom jako malom terenu, dosta veliki broj ljudi“  gdje se vode žestoke ulične borbe i gdje „iz tunela svaki dan izlaze vojnici koji ratuju“, neizbježno dolazi do civilnih i kolateralnih žrtava.

Istovremeno iznosi i optužbe protiv Hamasa: navodi da je Hamas koristio civile kao živi štit, da je medijski inscenirao neke prizore te da je i Hamas ubijao civile „na razne načine“. Martinčević potom iznosi ocjenu o izraelskim postupcima: „Ne postoji niti jedna druga vojska na planeti koja bi do te mjere štedjela civilno stanovništvo kao što je to radila izraelska vojska u zadnjih dvije godine.“ Po njegovim riječima, da Izrael nije štitio civile koliko je mogao, broj žrtava civila bio bi neusporedivo veći.

Za kraj ponavlja distinkciju: ne negira da stradaju djeca i civili „ja ne kažem da nisu stradala djeca, ja ne kažem da nisu stradali civili“, ali naglašava da su obavijesti i upozorenja prije akcija dio prakse kojom se, prema njegovu stavu, nastoji izbjeći udar na nenaoružane. Kako formulira: stanovništvo na mjestima udara „uvijek su bili obavještavani prije vremena“, što po njemu pokazuje da vojna djelovanja ciljaju borbene strukture, a ne civilno stanovništvo.

O Muslimanskom bratstvu i Trumpu: „Bilo je vrijeme“

Na kraju intervjua novinar se osvrnuo na informacije iz SAD-a prema kojima bi predsjednik Donald Trump mogao proglasiti Muslimansko bratstvo terorističkom organizacijom te pitao što bi to značilo.

Martinčević odgovara kratko i odlučno: „Bilo je vrijeme.“ Dodaje da smatra kako je Trump „najbolji američki predsjednik od kako postoje SAD“ i ističe njegovu podršku židovskom narodu i državi Izrael, ali i drugim narodima Bliskog Istoka, zbog svijesti o opasnosti koju predstavlja organizacija Muslimanska braća.

Po njegovim riječima, Muslimansko bratstvo aktivno je u brojnim procesima, uključujući i migracijske tokove u Europu, gdje, kako navodi, dolaze „mladi muškarci između 15 i 40 godina, koji svi imaju mobilne telefone i koji su svi bili na nekom od frontova gdje je bio ISIS ili islamski džihad, Hamas, Hezbollah itd.“

Na pitanje podržava li Trumpa i njegovu administraciju, Martinčević odgovara: „Apsolutno, apsolutno.“

 

M.J.

Share
0