Ovih dana, po sredstvima priopćavanja, vode se žestoke rasprave koje ime dati jednom trgu u Zagrebu. Pristiglo je više prijedloga i pokušaja rješavanja gorućeg problema. Jedni su da se nazove:“ Trg Republike Hrvatske“.

Zagovornici ovoga imena pozivaju se na činjenicu da svaka država ima trg, tako i država Hrvatska mora dobiti svoj trg. Pristigao je i jedan jako zanimljiv prijedlog, ovaj trg bi se mogao zvati: „Trg djedice Sašice Broz“. Ovaj prijedlog većina i ja osobno ne bih prihvatili iz jednog razloga, mnogo je bilo dragih djedica u povijesti Hrvatske. Opet drugi predlažu da se ovaj trg imenuje:“Trg zločinca Broza“. Na ovaj prijedlog pristiglo je najviše negativnih komentara, s pravom navodeći, da je ovo mali prostor i mali trg na količinu djedovih zločina. Predlažu da bi taj trg zločinca Broza trebao biti od Blajburga do juga Makedonije, jer je na toj relaciji djedica pobio i u jame pobacao stotine tisuća nevinih ljudi. I tako prijedlozi pristižu, rasprave se vode, atmosfera je prilično zagrijana.

Prateći cijeli tijek događanja, točno sam se zabrinuo. A gdje je on? Kako se on još uvijek nije oglasio? Od kada su ga nepravedno optužili i izbacili iz Antifašističke udruge boraca Hrvatske, kao da je u zemlju propao. On je uvijek i za sve imao pravo i na argumentima utemeljeno salamonsko rješenje, koje je svima prihvatljivo. Dakako pitate se, tko je to? Vidi čuda! Kada se najmanje očekivalo, javio se, ukazao se naš dobri duh Stipica. I to gdje? U šeher Mostaru, na Neretvi vodi hladnoj, kraj ćuprije Sulejmana Veličanstvenog. Okupio Stipica ekipu starih bravarovih pionira, i znanost, dakako zasnovana na argumentima može početi. Tema jako zanimljiva, povijesna. Nedavna povijesna događanja u Regionu. Uzgred, spominjao se tu i podivljali galopirajući „fašizam“ osobito hrvatski. Istini za volju, moram priznati da ne znam što je to i gdje je to i tko su ti, ali Stipici i starim bravarovim pionirima treba se vjerovati.

Ovoga puta vrli Stipica svoje izlaganje nije započeo budnicom: „Evo zore evo dana evo Jure i Bobana“, koju je tako srčano pjevao, dok je u džepove trpao dolarske čekove, prikupljene od australsko-hrvatskih „fašista“, koji su istina Bog, kao u dobrom iluzionističkom triku zauvijek isparili. Da ne bi povrijedio osjećaje starih bravarovih pionira, vjerojatno bi ga i oni izbacili iz svoje staropionirske udruge, mudro i šeretski Stipica je izostavio i svoj poznati govor na temu Drugog svjetskog rata. Šteta ga je ne čuti još jednom:“U Drugom svjetskom ratu, vidite Hrvati su dva puta pobijedili i mi nemamo razloga se nikome ispričavati. Ovo što traže od Hrvata – ajde idite kleknite u Jasenovac, kleknite ovdje…. Mi nemamo pred kim što klečati! Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja, kada su nam Sile osovine priznale Hrvatsku državu i pobijedili smo jer smo se našli poslije rata, opet s pobjednicima, za pobjedničkim stolom“. Kako ovakvom čovjeku ne vjerovati? Tko može u sumnju dovoditi njegova izlaganja o svačemu? To uistinu mora biti zloban čovjek koji i trunke posumnja u vjerodostojnost i argumente vrlog Stipice.

Počeo je Stipica svoje izlaganje o novijoj povijesti Regiona, iznoseći stenogram za stenogramom, koje je on dok bijaše predsjednik države, protiv koje je svjedočio gdjegod je stigao i tko god ga je pozvao, dilao tko je htio i kako je htio, bez ikakva reda i pravila. Sve je činio i sve čini Stipica da optuži i osudi "fašistu" Tuđmana i njegovu novonastalu državu, koja je sve činila da podjeli Bosnu. Opet čujem od drugih da nije bio Franceka, Bosna bi zauvijek nestala sa zemljopisni karata, ono što je u devedesetima obranjeno uglavnom je obranjeno uz veliku pomoć Franceka, a najveći dio koji je kasnije oslobođen, opet je oslobodio Francek i njegovi bojovnici bili oni HV ili HVO. Ali vrli Stipica ima svoju istinu, koja je dakako neupitna. Nosio je Stipica tisuće stenograma po Europi, po Hagu, samo radi istine o događajima u Regionu. Međutim oni tamo mu rekoše: „Stipica ti si dobar čovik, mi smo to pogledali, pročitali i nakon pomnog razmišljanja zaključili da si nas ti ipak malo lagao“.

Vrli Stipica dobro zna i ima nepobitne argumente da su Hrvati u Drugom svjetskom ratu pobijedili dva puta 1941g. i 1945.g. S tim činjenicama se lako složiti i lako ih je prihvatiti. Međutim, malkice mi je Stipica ostao nedorečen, s kim smo se tukli, koga smo to pobijedili 1991.g. i 1995.g.? Čiju i koju „Narodnooslobodilačku armiju“ smo to do nogu potukli i zauvijek protjerali? Je li to bila armija djedice Sašice Broz, koja je pod zvijezdom petokrakom i 1945.g. i 1995.g. klala, razarala i uništavala po Regionu, a osobito po Hrvatskoj i po Bosni koju je Francek svim silama htio podijeliti? Uz sve to neću ulaziti u detalje Stipičinog znanstvenog izlaganja – to je neupitno, jednom znanstvenik uvijek znanstvenik.

Svakako najvažnija misao koju je Stipica u akademskoj večeri povijesti Regiona iznio jest: „Ako skidamo oznaku trga maršala Tita pa daj onda se odreknimo i Dalmacije i ostrva i Istre i Međimurja, to sve što je Tito donio, odreknite se toga! I lijepo dajte trg neka se zove dr. Ante Pavelića“. To je to! To je hrvatski narod čekao, da mudri Stipica kaže rješenje i pravorijek! Moram priznati da se sa Stipicom slažem 50%. Stipica zna kako zadovoljiti sve hrvatske „fašiste“. Međutim, treba biti fer i korektan i zadovoljštinu pružiti i Titovim starim pionirima. Tako predlažem da se trg zove: „ Trg doktora Ante Pavelića i bravara Josipa Broza“. Da bi „fašisti“ bili zadovoljniji ako smijem predložiti da se na ploči uz hrvatski jezik stavi natpis i na izvornom „fašističkom“ jeziku: „Piazza di dottore Antonio Pavelić e di fabbro Giuseppe Broz“. Kako to odmah znanstvenije zvuči?

Kod nabrajanja dobročinstava koje je bravar Broz donio hrvatskom narodu, Stipica se malo zanio pa je ona najvažnija izostavio, pa bi ja malkice nadopunio. Ne treba zaboraviti dobročinstvo da je djedica Broz, Hrvatsku oslobodio o stotina tisuća mladih ljudi, što pobio što po svijetu protjerao. Hrvatsku onoga koji je pobijedio 1941.g., oslobodio je od cijele Bosne i Hercegovine, Sandžaka, Srijema do Zemuna, od cijele Boke Kotorske. Stipica ovo bih ti gadno zamjerio, ali znam da su to tvoje šeretske lukavštine da bi zavarao stare pionire.

Još jednom podržavam ideju mudrog Stipice, obraćam se svim hrvatskih „fašistima“ iako ne znam ni tko su ni gdje su i imali ih uopće, osim u glavama bravarovih starih pionira, da zdušno podrže ovo rješenje za zagrebački trg. Po logici staropionirskoj „fašisti“ su svi oni koji ne vole djedicu Sašice Broz i koji ne pate za njegovom zločinačkom tvorevinom. Iskreno moram priznati nikada nisam bio zaljubljen niti u djedicu niti u propalu tvorevinu, ne znam ljudi, jesam li i ja „fašist“?

 

Ivan - Iko Šarić