Ugledni hrvatski odvjetnik Zvonimir Hodak je komentirajući navode iz knjige ‘Cijena rata’, autora mr. Dražena Rajkovića, kazao kako bi DORH trebao istražiti i ulogu Stjepana Mesićevu u prikupljanju novca za nabavku naoružanja.

Komentirajući dostupne mu činjenice o nabavci naoružanja, Hodak je u izjavi za Dnevno.hr ponovo istaknuo kako su priče o dragom kamenju čista fikcija.

-  Branio sam generala Zagorca, ali o dokumentaciji o kojoj govori Rajković iskreno ne znam previše. Kao Zagorčev branitelj fokusirao sam se na dio priče o dragom kamenju, te i danas tvrdim da je to čista fikcija, odnosno da ti dragulji nisu ni postojali. Visoko pozicioniran izvor iz hrvatskog pravosuđa kasnije mi je rekao da znaju da je priča s draguljma izmišljena, ali da su u igri bile druge stvari, te da je Zagorca trebalo zbog nečeg osuditi. Takvo objašnjenje i takva praksa prava su sramota za hrvatsko pravosuđe! S tim stvarima nisam se htio ni baviti, već sam želio dokazati da su dragulji bili fikcija - kazao je Hodak.

Povukao je i usporedbu između teze o 200 bogatih obitelji i činjenice da su glavni hrvatski tajkuni svoja bogatstva "zgrnuli" kroz Markovićevu privatizaciju i trgovinu naoružanje,.

-Dražena Rajkovića poznajem osobno i znam da je vrlo seriozan i ozbiljan istraživač, pa mu vjerujem kad tvrdi da su se mnogi hrvatski tajkuni, po svemu sudeći, obogatili baveći se trgovinom oružjem. To je uostalom i javna tajna. Detaljnom analizom to se moglo odavno utvrditi, a ne pričati da je Tuđman omogućio bogaćenje 200 hrvatskih obitelji. Pravi tajkuni su nastali kroz trgovinu oružjem i kroz Markovićevu privatizaciju, dok su Kutle i Gucić tek sitni igrači u usporedbi s pljačkom koja je počela još 1989. godine – smatra Zvonimir Hodak.

Osvrnuo se i na ulugu Stjepana Mesića pri prikupljanju novca, ustvrdivši da bivši predsjednik nije bio ‘veliki igrač’ u cijeloj toj priči.

- Neki su se itekako obogatili, a Mesić je samo koristio situaciju te je tu i tamo izgubio pokoji ček. No, to se moglo dogoditi svakome uzrujanom čovjeku poput njega – ironično primjećuje Hodak.

Hodak je također podsjetio da je Mesić u Australiji i Kanadi prikupljao čekove hrvatskih iseljenika, te da je o tome kasnije nekoliko puta mjenjao iskaze.

- Najprije je tvrdio da je ček na iznos od 300.000 dolara zajedno s Antom Beljom donio supruzi Ante Gotovine, te da je Dunja Gotovina taj ček samo bacila u neki ormar. Kada mi je Beljo u osobnom razgovoru to kasnije demantirao, Mesić je počeo pričati da s njim u stvari nije bio Beljo, već pokojni Fra Duka, koji ‘bi sve potvrdio, samo da je živ’. Dunja Gotovina u to vrijeme tužila ga je zbog klevete, no on je u međuvremenu postao predsjednik, pa je tužba otišla u apsolutnu zastaru. No, na suđenju politologu Darku Petričiću Mesić je pod zakletvom, prije nešto više od godinu dana, ponovio da je Dunji Gotovini predao ček, a da je s njim bio Fra Duka, nakon čega sam uime Petričića prije više od godinu dana podnio kaznenu prijavu protiv Mesića zbog lažnog svjedočenja - istaknuo je Hodak.

Ukazao je i na činjenicu kako DORH na kaznenu prijavu protiv Mesića uopće nije reagirao.

-DORH do danas po toj prijavi nije učinio baš ništa. Bit će da u Državnom odvjetništvu ima previše nekadašnjih Mesićevih glasača, pa zato ništa ne čine – kaže Hodak, te dodaje da je sudeći i po činjenici da je Mesić morao ‘posuditi’ dva milijuna kuna za kupnju stana, očito da nije bio krupna riba u mešetarenju novcem za kupovinu oružja.

Odgovarajući na pitanje tko su veliki igrači, ako je Mesić bio "sitna riba", Hodak neodređeno odgovara: Pogledajte što su pojedinci bili do ’90. godine, a što su danas, pa će vam sve biti jasnije’.

R. Horvat