Prije nekoliko dana opet smo svjedočili medijskoj hajci na don Damira Stojića. Studentskog kapelan na čija sam predavanja i ja znala svratiti. Prema tome, znam otprilike što govori i zašto.  I iako nekada govori stvari koje su mnogima upitne i neshvatljive, to nije razlog da ga se radi medijskom budalom.

Besmislenost izjave kako on smatra da žene prilikom silovanja ne mogu zatrudnjeti su me šokirale u jednakoj mjeri kao i reakcije komentatora ispod objavljenog članka na više portala. U pet minuta napisano je preko stotinu komentara. Vulgarnih, ponižavajućih, osuđujućih. Većina ljudi nije niti otvorila članak i provjerila vjerodostojnost izvora jer  to njima ionako ne treba. Takve stvari u njima bude sreću jer imaju osjećaj da se nalaze na pravoj strani i ne pripadaju ''stadu ovaca'' koje slušaju ''nadrogiranog Stojića'' koji priča o spolnim odnosima, ljubavi i ostalim mainstream temama.

Nakon što je objavljen Stojićev demant, u pola sata nije bilo niti deset komentara, ljudi su se ispuhali, rekli što im je na duši i nije ih briga je li prethodni članak bio točan. Za njih je svaki povod da napadnu Crkvu, dobar povod. Pa bio to članak o djevojci koja dramatično izlaže svoj stav o tajicama i navođenju muške populacije na grijeh ili članak u kojem Stojić tvrdi nešto medicinski nebulozno. Nije važno što je istina, važno je samo da se Crkva može degradirati.

Izjave koje nekoga ponižavaju i izruguju treba osuditi, ali prije no što napunimo šake kamenjem provjerimo gađamo li pravu osobu.

Ivona Radić