Susret Hrvatske katoličke mladeži okupio je u Dubrovniku, unatoč lošem vremenu, preko 35 tisuća mladih iz svih krajeva Hrvatske. Uz pjesmu i misna slavlja slavili su ljubav, zajedništvo, mir i istinu-Krista. Niti jedan incident, ispad ne tolerancije ili neki nasilan čin nije zabilježen tog vikenda u grdu pod Srđem. Bila je to povorka hrvatske mladosti koja sa nadom i optimizmom gleda na vlastiti život i život svoje Domovine. Bilo je zaista zadivljujuće gledati optimizam mladih ljudi i njihovu energiju koja toliko nedostaje našoj napaćenoj Domovini. Sav taj optimizma nastao je na temelju obiteljskog odgoja, vjere i nade na osnovu jedne knjige-Biblije.

U isto vrije dok su ljubavlju i pjesmom mladi poklonici Biblije u Dubrovniku slavili život i mir, dr. Pavle Močilac iz hladne i oblačne Britanije sasuo je drvlje i kamenje na jednog hrvatskog štovatelja Biblije- novoizabranog rektora Sveučilišta u Zagrebu, dr. Damira Borasa.

Naime, novoizabrani rektor kazao je u svom nastupnom govoru kako će na sveučilište vratiti biblijske vrijednosti. Pritom, naravno, misleći na vjeru, nadu, poštenje, istinu i ljubav, upravo ono što su mladi vjernici slavili u Dubrovniku. No, Pavle Močilac misli kako je Biblija zlo koje propagira kamenovanje, bičevanje, ubojstvo…

Moglo bi se kazati kako određene stvari svatko tumači i interpretira u skladu sa vlastitim sklonostima, požudama i unutarnjim porivima. I u najboljim zakonima, najčistijim filozofskim tekstovima i porukama ljubavi mračan um pronaći će hranu vlastitim frustracijama. Međutim, mladi umovi puni energije i života pronašli su na susretu Hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku u Bibliji upravo one poruke koje su trebali pronaći, poruke nade, ljubavi i optimizma.

A nada, energija i optimizam nikako se ne uklapaju u sliku Hrvatske kakvu grade ideološki blizanci dr. Pavla Močilca. Već dvije i pol godine gledamo kako u svaki dom naše Domovine, svaku učionicu, svaku uličicu i naselje dovode mrak i mržnju. Već dvije godine i pol  gledamo tmurne likove kojima nedostaje ne samo ljubavi prema narodu i Domovini već i prema njima samima.

Kakva li je to knjiga mržnje i nasilja, kako tvrdi dr. Močilac, koja na jednom mjestu uspje okupiti preko 35 tisuća mladih? Da, bila je to povorka ljubavi o kakvoj mogu samo sanjati udruge poput Iskoraka, Kontre, Davida ili Protagore. Samo, iz ove povorke, za razliku od onih u Splitu i Zagrebu, nije se čuo ni glas protiv drugog i drugačijeg. Nisam vidio ni transparente koji vrijeđaju različitost i nameću drugima privatnu seksualnost i svjetonazorske stavove. E, kakva li je to samo povorka ljubavi bila!

Željko Primorac