Ugrijalo sunce u Herceg Bosni, neprestano se broji sve više i više stupnjeva, negdje u susjedstvu crpkom izvlače vodu i nešto zalijevaju. Je li trava, je li nešto posađeno, nije važno, važno je da ljudi ne miruju, da hoće nešto stvoriti. Stvarno popodnevna idila i zahvalan sam Bogu da u njoj mogu uživati.

Znam, ovakve idile nekada nije bilo. Nije to ovisilo o ljudima, nego o društvenim uređenjima. Zaustavljana je svaka poduzetnost, nije se tražilo razmišljanje. Naravno, riječ je o komunizmu. Oni koji nisu živjeli u ta vremena mogu na primjeru komunističkih nasljednika vidjeti kako je to izgledalo. Ne treba ići daleko, može se samo skoknuti do Sarajeva i »partije« koja se tamo razbaškarila. Pa nam tako izabraše podobne Hrvate, o čemu već govorismo, koji uporno trču za vlašću. Ma što ima narod pričat, oni su rulja, mi znamo kako ići u svijetlu budućnost. I zaustaviše demokraciju. Ponovo izmili ulizništvo, naredbe odozgor, prijevara, snalaženje bez obzira na ćudoređe, podmićivanje, stvaranje protivnika, nerad... treba li još? Eto, to je komunizam, a one njegove priče o socijalnoj pravednosti i sličnome, neka se objese mačku o rep.

Neizravno ga prokaza i Kraljica mira koja već 3 desetljeća dolazi u ove naše krajeve. A učili su nas da smo kontrarevolucionarni, zatucani, konzervativni, jednostavno nepopravljivi. Kraljica se mira na to jamačno nije obazirala. Podrazumijeva se da smo imali i imamo svojih slabosti, ali smo se trudili čuti taj novi govor i posvjedočiti ga dalje. Ništa se drugo nije tražilo. Ubrzo se i preko granica čulo za sva ta događanja pa pohrliše sa svih strana ne vidjeti što se to događa, nego napiti se zdravlja koje je odatle počelo obuzimati svakoga onoga tko mu se prepusti. Istina, ponekada smo svojom slabošću znali sve to nekako zamagliti, ali ništa nije moglo zaustaviti taj novi govor. Sada već možemo reći da je svaka bojazan o čemu se točno radi i dokle će to trajati, došla svome koncu. Kraljica mira podigla je na našim prostorima suvremeno lječilište koje je uz to potpuno besplatno. Treba samo biti čovjek i ništa više. Ako si uz to i vjernik, još bolje. Ne ostaje nam, dakle, prebrojavati koliko ljudi dolazi, nego zapisivati plodove zdravlja koje Kraljica mira nudi široke ruke.

Ujedinjeni narodi, koji se diče suvremenošću, za ovo kao da nikada nisu čuli. Umjesto jasnoće i zdravlja, oni mute vodu. Pročitah da su nedavno tijesnom većinom donijeli, kako kažu, povijesnu rezoluciju kojom se ozakonjuje jednakost osoba bez obzira na njihovo spolno usmjerenje. Naizgled mala rečenica, a puno loših posljedica. Na um mi padaju dječja prava. Tko im jamči... Da, jasno mi je. Zar zaključci mogu biti drukčiji kad se dopušta da djeluje stranka koja podupire pedofiliju? Radi se o Nizozemskoj, onoj državi koja je podigla silnu galamu kad ono nekih nedavnih dana šačica tih s drukčijim spolnim usmjerenjima nasrnu na Split. Mislim, napali su Splićane, a ne te druge. Tako bi uradili i da su se Splićani uputili u Nizozemsku pred vrata spomenute stranke. Njihova spolna usmjerenost je izgleda nezdrava, neprirodna, protiv ljudskih prava. Sad, što ni tih s tom drugom usmjerenošću ne bi bilo da oni i drugi nisu takvi, nije valjda neka druga priča? Naša je to priča, htjeli ili ne.

Onaj tamo netko izgleda još zalijeva. Crpka radi. Voda donosi život. Kao ona krsna našoj duši. Nestane krivih mišljenja i krivih usmjerenja, shvatiš kojim ti je putem ići makar osjećao da to nije lako. I to je isto sa svake strane granice po čitavoj kugli zemaljskoj. Znam, svakome su njegove granice bliže, pa se tako i meni čini da ovi naši političari konačno trebaju progledati. Mi drugi, pak, trebamo štititi zdravlje takvih zdravih. Tada će i Marijana Petir znati da nije sama u trenutcima kada je napadaju oni s drukčijim spolnim usmjerenjima, iako ona ne napada njih. Samo je drukčija i ništa više. Govori o obitelji sastavljenoj od muža i žene, djeci koja rastu u takvoj zajednici, nosi križ oko vrata koji joj pomaže ostati uspravno u svakodnevnim poteškoćama. Znam, vama je to prirodno, ali njima nije.

Miljenko Stojić