Često se moramo vraćati na uhićenje zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, a danas blaženog Alojzija Stepinca, 18. rujna 1948., i to iz razloga što nam svako malo tzv. antifašisti dijele lekcije, i o pravdi i o pravednosti.

Dakle, dr. Alojzije Stepinac je uhićen po nalogu javnog tužitelja Jakova Blaževića, koji je za tzv. antifašiste nažalost još uvijek svijetla točka, u kapeli u Nadbiskupskom dvoru rano ujutro kad se spremao služiti misu. Ponudili su mu da si izabere odvjetnika, a nadbiskup je na to odgovorio: „Pred sudom koji ima zadaću izvršiti nalog stanovite organizacije, ja se ne ću braniti. Strijeljajte me!“

Na postavljena pitanja nije želio davati nikakve odgovore, ali je ipak na kraju u zapisnik među ostalim izjavio: „Moja je krivnja u tome što nisam pao na koljena pred komunizmom koji jedino vlada u ovoj zemlji“.

Znajući za Bleiburg i druga mjesta gdje su partizani bacali nevino ubijene Hrvate, rekao je:- „Predbacuje nam se da smo koljači, i mene su ne jedanput tako nazivali. Bolje bi bilo upitati: kako su u našoj zemlji nastala velika grobišta? Imaju li se ona prepisati jedino ustašama i hrvatskoj vojsci, ili imaju li možda i druge uzroke? Zar su svi oni koji su bili ubijeni od narodno oslobodilačkog pokreta bili doista krvnici?“ – pitao je Stepinac te prigodom uhićenja rekao i ovo:

-          „Mogu biti osuđen, mogu biti osuđeni i drugi biskupi, mogu biti poubijani svećenici i vjernici no stanje se ne će poboljšati, pače bit će sve gore i dovest će do pada. Živi primjer je Hitler. Ako meni nećete dati pravo, povijest će mi ga dati. Kao što su mnogi procesi koje je Hitler upriličio protiv Crkve služili samo za njegovu proslavu, tako će i ovaj, jer Krist stoji iza Crkve.“

Suđenje nadbiskupu Alojziju Stepincu komunisti su pripremali dugo i vješto.

Glavna rasprava započela je 30. rujna, u dvorani gimnastičkog učilišta sučelice Tehničkog fakulteta u Kačićevoj ulici br. 26., na kojoj ni danas nema spomena što se tu događalo nakon II. svjetskog rata.

Dvorana je bila ispunjena naručenim pristašama novoga režima. Javni tužitelj Jakov Blažević je govorio satima – 48 sati - dok su Stepinčevi odvjetnici koji su postavljeni po službenoj dužnosti mogli govoriti samo 20-tak minuta. Ako bi produljili preko tog vremena bili su grubo prekidani.

Nadbiskup je optužen za izdaju domovine, za suradnju s okupatorom, zbog prisilnog prevođenja pravoslavnih u katolištvo, zbog susreta s Erihom Liskom...“.

Nije mu sudio sud već komunistička partija, pa je i sam taj cirkus od suđenja važan za hrvatsku povijest da se vidi na koji je način djelovao komunistički zločinac Josip Broz Tito, koji je nažalost još i danas na popisu počasnih članova HAZU.

Mladen Pavković

Share
0