Arhiva članaka HRsvijet.net

Boljkovac: ‘Predobro sam odgojen da bih činio takve strašne zločine’

– Nisam kriv – izjasnio se o svakoj “točki optužnice” Josip Boljkovac.

– Što su radili 70 godina? Sad su se sjetili istraživati, kad nema živih ljudi. Ali, izbori su na vratima, skupljaju se politički bodovi. Zašto Karamarko ne kaže što je policija radila proteklih 18 godina, kad se pljačkalo državu? Sad govore da sam ja bio u logoru na Dubovcu, a imaju svjedoka Ignjatija Vukića, istražitelja koji dobro zna tko je tamo dolazio. Zašto njega ne nađu i ispitaju? A ni mene nitko nije ispitivao – kaže Boljkovac.

Uvjerava i da nema ništa s “prijekim sudom”, da je policija tada uhićivala “ostatke ustaša koji su hodali okolo i ubijali”: – Mi bismo ih sproveli, a sud je sudio. Ne policija! Previše sam dobro odgojen da bih radio to o čemu govorite – rekao je Josip Boljkovac.

>>ISTRAGA O KOMUNISTIČKIM ZLOČINIMA: Svjedoci tvrde da je Josip Boljkovac osobno ubijao

>>OSVRT MATE ĆAVARA: Boljkovac je činio sve da kompromitira obranu Hrvatske

>>Ivan Zvonimir Čičak: Manolića, Bulata, Hršaka i Boljkovca odmah staviti u pritvor

Bivšeg šefa karlovačke Udbe terete da je osobno mučio i ubijao zarobljenike

Policija tereti Josipa Boljkovca da je s Franjom Jagašem nakon ulaska partizana u Ozalj u svibnju 1945. na željezničkoj stanici u Karlovcu uhitio sestre Anu Crnić i Milicu Miljavac te da su ih odvezli u zatvor u Karlovac, gdje su mučene strujom te fizički i psihički zlostavljane, nakon čega su ih silovali neimenovani pripadnici Ozne. Stariju sestru Milicu pustili su jer je imala dvoje djece, a mlađu su odvezli iz zatvora i ubili. U istražnim spisima dalje stoji da je Boljkovac 26. lipnja 1945. iz skupine od 30 zatvorenika koji su bili smješteni u zatvor likvidirao 12 zarobljenika povezanih žicom.

Zatim, da je neutvrđenog dana tijekom 1945. u prostorijama karlovačke Ozne kao šef Opunomoćstva Ozne za Karlovac rukovodio ispitivanjem veće skupine zarobljenika koji su iz varaždinske vojarne vlakom prevezeni u Karlovac. U istrazi je utvrđeno da su po njegovoj naredbi zatvorenici oko ponoći iz dvorišta kamionima odvezeni na strijeljanje, a samo četiri zarobljenika izdvojena su na stranu te odvedena na sud. Boljkovca policija tereti da je tijekom ljeta 1945. u prostorijama zatvora Ozne tukao zatvorenike batinom te određivao koje zatvorenike treba odvoditi na strijeljanje. Većina ljudi, stoji u spisima, odvođena je na područje šume Kozjače, gdje su strijeljani. Svjedoci tvrde da je Boljkovac tijekom 1945. viđen u prostorijama Vile Duga Resa, gdje su bile prostorije Ozne. U podrumu je pak bio zatvor iz kojeg su zatvorenici odvođeni u šumu Kozjaču na strijeljanje.

Boljkovca se tereti da je neutvrđenog dana 1945. u logoru Dubovac zarobljenika Stjepana Gregurića tijekom ispitivanja fizički i psihički zlostavljao te da ga je udarao drvenim štapom preko oka i lica. Utvrđeno je da su iz logora tijekom 1945. ratni zarobljenici i civili odvođeni u šumu Kozjaču, gdje su likvidirani, a tijekom 1946. zatvorenici su vagonima odvoženi do mjesta Dubrave, gdje su likvidirani u predjelu Međuvođa – Lužnjak.

Policija tvrdi da je Boljkovac dolazio u logor, da je osobno provodio ispitivanja i mučio zarobljenike te da je odlučivao koga treba strijeljati. Neki su zarobljenici nakon likvidacije bacani u odvodni kanal, neki u Kupu, a najveći broj zarobljenika vezan je žicom po dvojica, utovaren u kamione i odvožen na likvidacije. Više svjedoka navodi da je Boljkovac više puta dolazio u logor Dubovac, kao i u druge logore na području Karlovca i okolice, te da je osobno teško zlostavljao i fizički i psihički mučio zarobljenike.

U istražnim spisima navodi se da je Boljkovac neutvrđenog dana tijekom 1946. kao šef Ozne za grad i kotar Karlovac, uz pomoć više podređenih pripadnika Ozne, organizirao takozvano partizansko suđenje po kratkom postupku. U školu u selu Siči doveli su zarobljene mlađe civile i vojnike: Katu Blašković, Marka Bošnjaka, invalida bez noge, pripadnika hrvatske vojske, Marka ili Ivana zvanog "Lukinov" iz sela Gaja, odnosno Bukovlja, Matu Radinovića zvanog "Matica" iz sela Gaja, zaselak Radinović, i Jožu Mihalića rodom iz sela Ladvenjaka. Tada su po naredbi i na silu, odnosno u strahu od odmazde, u školu doveli mještane. Nakon montiranog postupka i svjedočenja samo jedne osobe, pročitali su prisutnima presudu da su svi osuđeni na smrt strijeljanjem.

I na kraju, u policijskim spisima stoji da je Boljkovac 8. veljače 1947. iz automatskog oružja u općini Netretić likvidirao Valentina Banovca, koji je prethodno bio osuđen na smrt i pobjegao iz zatvora Okružnog narodnog suda u Karlovcu, kao i Slavka Volovića. Kako piše, Banovac i Volović ubijeni su nakon što su se predali Boljkovcu i izašli iz kuće u kojoj su se skrivali, a Boljkovac je obojici nakon ubojstva još pucao u glavu iz automata.

Oficir Ozne i načelnik Udbe za Karlovac

Josip Boljkovac rođen je 1922. u Vukovoj Gorici kraj Karlovca. U Drugom svjetskom ratu skojevac Boljkovac djeluje od Zagreba i Karlovca, preko Gorskog kotara do Slovenije i natrag.

Na kraju rata bio je zamjenik načelnika Ozne za kotar i grad Karlovac, a poslije rata postaje i načelnik karlovačke Udbe. Imao je zapovjednu ovlast nad svim pripadnicima partizanskih jedinica koje su imale ovlasti uhićenja, ispitivanja, zatvaranja i osiguranja zarobljenih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga i civila u logorima i zatvorima na području Karlovca, Duge Rese, Siča, Slunja, Rakovice i Bihaća.

Potom je otišao u Zagreb i bavio se izdavanjem dozvola za stjecanje putovnica, a zatim je bio gradonačelnik Karlovca. Nakon Hrvatskog proljeća pada u političku nemilost. Poslije osamostaljenja Hrvatske prvi je ministar unutarnjih poslova u Mesićevoj i Manolićevoj vladi do srpnja 1991. godine.

 

Zvonimir Despot / Večernji list