Arhiva članaka HRsvijet.net

Po zanimanju grafički dizajner i od kada je završio srednju školu Karlovčanin Domagoj Škrtić bavi se poduzetništvom. To ne bi bilo ništa čudno da nije ušao u te vode sa samo 20 godina. Na pitanje je li moguće tako mlad krenuti u posao, Škrtić rezolutno odgovara da jest.

Domagoj Škrtić

"Premda sam imao siguran posao u dvije karlovačke tvrtke nakon završene srednje škole odlučio sam se za poduzetništvo iz nekoliko razloga, a najvažniji su ti da sam se htio dokazati kako ja to mogu i druga stvar je bila što nikako nije moj 'đir' raditi osam sati dnevno bez dovoljno slobode za izraziti vlastitu kreativnost i sposobnost. A po meni, želja za dokazivanjem i samostalna sloboda odlučivanja i kreiranja su glavni sastojci koje bi bi svaki poduzetnik morao imati, piše porta pametnakuna.hr.

Početni kapital poklonila mi je baka

Moj poduzetnički početak za današnju tvrtku
Karlovac Danas je možda i klasični primjer mladog hrvatskog poduzetnika koji je sa hrpom nekih ideja i bez love ušao u nešto nepoznato. Početni kapital za otvaranje prvog obrta mi je poklonila  baka na izričito protivljenje mojih roditelja koji su naprosto bili šokirani činjenicom da odbijam sigurni posao i krećem u nešto što u biti oni nisu uopće shvaćali, a bome moram priznati da osim želje, hrabrosti i ideja niti ja nisam previše kužio što ja sada u biti radim.

Nakon otvaranja obrta za svega nekih
100 € koliko se sjećam, počeli su i prvi poduzetnički problemi, od sitnarija do papirologije preko najvećeg problema, a to je bilo naći tržište. Možemo reći da su se te sitnarije i papirologija relativno brzo riješili jer sam našao najboljeg knjigovođu na svijetu koji je sa puno previše živaca popravljao moje početničke greške i strpljivo me savjetovao, ali ostao je najteži problem zvan tržište.

U početku sam se isključivo bavio 'strukom' grafičkim dizajnom, a kako je opće poznato da velika većina malih poduzeća i obrta nema kvalitetno riješene vizualne identitete i moram to tako reći vrlo loše komunicira sa tržištem smatrao sam da gdje god pokucam i pokažem im na egzaktnom primjeru što im to ne valja i ponudim adekvatno povoljno rješenje da će mi se "klanjati" do i početi suradnju.

"Nama je logotip napravio susjedov mali"

I tako sam ja napravio neku listu potencijalnih klijenata i krenuo u dogovaranje sastanaka (tada sam imao 20 i kusur godina) što je išlo bez problema, ali nakon obavljenih sastanaka dolazili su i podosta hladni tuševi uz komentare "kako je to sve lijepo, ali u biti njima to ne treba jer taj njihov logotip (koji u biti ne liči na ništa) je dobar pošto ga je napravio "susjedov mali" ili ga je ponosno dizajnirao osobno vlasnik. Pa i nema veze što ne valja i što takvi vizuali mogu uspješno komunicirati sa potrošačima kao i krepane kokoši kada ih pitaš gdje se mogu kupiti najbolje banane u gradu.


Sva sreća bilo je i onih koji su shvatili o čemu je riječ i da im
kvalitetnija vizualna komunikacija samo može pomoći te sklopili smo neke ugovore za redizajn vizuala i marketing.

Ali za mladog poduzetnika u to vrijeme više mi je bilo pod navodnicima frustrirajuće od toga da "ne kuže neke stvari pa ih niti ne žele mijenjati" činjenica kako velika većina poduzetnika ima blokadu prema mladim ljudima i samo zato što netko ima dvadesetak godine ne želi mu pružiti šansu da pokaže u biti što i koliko zna. Niti sada pet godina kasnije situacija što se tiče "dobne diskriminacije" nije ništa manje izražena.

Tko će kome nego svoj svome

Nakon tih početnih nekoliko sastanaka skužio sam da nešto trebam mijenjati u pristupi klijentima kako bi si olakšao poslovanje i sklapanje novih poslova te sam primijenio
staru dobru taktiku "tko će kome nego svoj svome", što bi ukratko značilo i što definitivno preporučam svima koji počinju sa vlastitim biznisom da naprave prvo jednu listu prijatelja i rodbine te da sa njima razgovaraju jer svatko zna nekoga kome te može preporučiti. Tako ćete na najefikasniji način doći do poprilično velike liste novih potencijalnih klijenata i što je najvažnije više nećete biti anonimus koji kuca na načija vrata već će vas klijent načelno znati tko ste i što ste. "Dobar dan ja sam taj i taj, poslao me je Vaš dobri prijatelj, a moj striko da malo porazgovaramo o poslu", malo karikiram, ali takav pristup definitivno prolazi.

Nakon nekog vremena počeo sam dobivati i već klijente da odrađujemo neke projekte za njih kao šti su npr.
Gradski Muzej Karlovac, Prva Sportska Kladionica, Obrtnička komora Karlovac , Allianz Osiguranje idr... Nakon tih referenci je bilo puno lakše što se tiče dobivanja novih poslova.

Prve dvije godine nismo baš nešto pretjerano trošili na marketing, više smo dobivali poslove na preporuku dobro odrađenih projekata kao što je npr. Organizacija prvog "
Karlovac Business Open-a" humanitarnog tensikog turnira na kojemu je sudjelovalo preko 30 eminentih karlovačkih poduzetnika, ali se kasnije pokazala potreba da se počnemo i malo intenzivnije oglašavati.

Upravo zbog toga je nastao naš tada novi projekt i ušli smo u medijske vode pokretanjem portala
karlovacdanas.com. To smo učinili iz nekoliko razloga; 1. zato što je Karlovcu falio jedan pravi informativni portal gdje će svakodnevno dobiti nove vijesti i informacije na lokalnoj razini i broj 2 zato što nam je to pod navodnicima besplatni način za promociju naših usluga, projekata i poslovnih partnera. U samo nekoliko mjeseci se karlovacdanas.com pokazao kao pun pogodak te je postao i ostao jedan od najčitanijih karlovačkih medija, a poziciju ćemo uskoro dodatno učvrstiti i sa početkom izlaženja Karlovac Danas Magazina, besplatnog magazina koji će se distribuirati u 10.000 primjeraka mjesečno.

Osim medija i oglašavanja trenutni fokus u našem poslovanju su i organizacije evenata, pa smo tako ove godine u suradnji sa Mišom Mihočevićem vlasnikom dubrovačkog Ageventa pokrenuli "Dubrovnik Business Open", rekreacijski V.I.P turnir za top managment, koji se kako mu samo ime kaže igra u Dubrovniku. Na ovogodišnjem turniru koji se je održao od 17.-19.9. na terenima resorta Valamar igralo nam je nekoliko vrlo jakih hrvatskih i stranih poduzetnika, kao što je npr. Davor Štern (bivši predsjednik uprave Ine), Slobodan Mikac (dogradonačelnik Varaždina i bivši direktor agencije za promicanje izvoza), Dennis Zovko (vlasnik Importanne resort), Vinko Brnadić i drugi, a također što je meni iznimno drago svojim prisustvom i igranje počastio nas je i Boro Jovanović, teniska legenda koji je davne 1962. sa Pilićem u parovima igrao finale Wimbledona.

Što se tiče zaposlenih, ja osobno po tom piranju ima svoju filozofiju koju slijedim, a to je da nemamo nikoga zaposlenog na plaći već na ugovore zavisno od projekta do projekta. Pa tako trenutno imamo sedamnaestak suradnika različitih profila, od fotografa, programera, pravnika do voditelja projekta. Koji ako se dobro iskordiniraju mogu napraviti čuda i puno smo fleksibilniji jer ne ovisimo o "statičnim" kadrovima već ako netko ne zadovoljava kriterije lako ga promijenimo bez previše peripetije.


Taj model poslovanja bi definitivno preporučio bilo kojem poduzetniku početniku jer ćete si smanjiti izmeđuostalog troškove poslovanja. Naravno ovaj model ne prolazi ako na primjer pokrećete tvornicu pašteta. Ali ako prodajete vlastitu pamet, onda je ovo definitivno prava stvar.


Think big!

Svaki mladi poduzetnik koji ulazi u biznis mora biti svjestan i spreman na nekoliko stvari.

Morate se riješiti iz glave onih stravično glupih "narodnih" poslovica koje govore "prvo skoči pa reci hop" i "tko visoko leti nisko pada" jer to su notorne gluposti jer po njima nitko nebi imao ambicija. Toliko mi je samo stravična pomisao na to da Tesla nije prvo zamislio struju i o tome počeo "vikati i skakati" pa još bi možda dan danas živjeli bez struje. A da ne govorimo o ovoj poslovici sa "visokim letenjem" tko bi osmislio avione? Malo se šalim, ali to je u suštini tako.


Pripremite se za traženje stana u NewYorku, vikendice na Baliju i živčanjenje kada vidite svoj novi Aston Martin sa ožiljkom od ključa. U biti što je meni, kakvo živčanjenje zbog izgrebanog auta, pa odmah ćete kupiti drugi. O zgodnim komadima i da ne govorim. Vrlo vjerojatno će si sada netko misliti što ovaj trkelja? I
ako slučajno iole pomisliš na riječ skromnost u kontekstu poduzetništva odmah možeš komotno odustati od poduzetništva i zaposliti se u nekoj tvornici gdje će provesti radni vijek. Dakle "think BIG", jer nitko tko je razmišljao na kratke staze i na to kako mu je dosta da ima za kruh i režije nije uspješan poduzetnik.

Čitajte što više
poslovne literature, i to ne samo stručnu nego i biografije najjačih lidera u biznisu i politici, od njih ćete dobiti načelnu predodžbu kako su oni to postigli.

Nađite si
poslovnog mentora, nekoga iz vaše okoline ili npr. Todorića ako bude imao vremena za Vas i pitajte ga sve što Vas zanima pošto je puno skuplje i teže popravljati pogreške nego postavljati pitanja. Ja sam sebi našao nekoliko takvih koje gnjavim kada mi nešto nije jasno ili kada mi treba drugo mišljenje.

Budite
uporni, ustrajni i probitačni. No nikako nemojte moljakati da dobijete neki posao ili prodate vaše usluge/proizvode, to baš ne prolazi. Klijentima morate ponuditi rješenje njihovog "problema" koje je "najbolje na svijetu", tada će oni vas moliti.

Svaki put kada prezentirate svoje usluge/proizvode
stvorite i neki problem. Ne mislim na to da kod prezentacije počupate žice iz projektora pa da napravite definitivno problem, nego da npr., ako prodajete nisko-energetske kuće na prezentaciji prvo počnete pričati o crnim brojkama kako klasične kuće puno troše energije, pokažete ekstremno velike račune za grijanje i struju, pa zatim prezentirate što konkurencija nudi i naravno onda dolazi prezentacija upravo onog vašeg rješenja, "najboljeg na svijetu" o kojem sam gore pričao. Na taj način klijentu ćete se pokazati kao njegov spasitelj i dat će vam svo povjerenje koje ima u vas da "ubijete" njegov problem. Naravno, to dolazi u obzir samo ako imate dobar proizvod, lažnjaci ne prolaze jer će vas brzo skužiti, a oprati kaljužu sa imena firme je jako težak i skup proces.

Radite samopromociju
, uvijek nosite posjetnice sa sobom, promotivne materijale, pišite na blogovima, korporativnoj web stranici, oglasnicima o svojoj tvrtci i najvažnije o onome kako vi možete riješiti nečiji problem.

Spremite se na totalni poraz, pad, crnilo, neuspjeh... Malo prije pričam o tome da morate već tražiti stan u NewYorku, a sada o nekim porazima, padovima i crnilu?? Naravno na to uvijek morate kao poduzetnik biti spremni, jer ako u startu niste i tu mogućnost ukalkulirati u svoj poslovni plan nećete se oporaviti kada vam se to dogodi. Meni se je dogodilo na nekoliko projekata i vrlo će mi se vjerojatno dogoditi na još pitaj Boga koliko jer to je kod mladih poduzetnika skoro pa normalna stvar pošto ne znamo sve na svijetu i većina nas uči po principu pokušaja i pogreške. No kada vam se to dogodi samo je bitno iskreno sam sebi priznati gdje si pogriješio i ponovno dalje pametniji za još jedno iskustvo.

Izvor: pametnjakuna.hr