Peti dan je jedna od gledljivijih i gledanijih HTV-ovih emisija. Barem je to bila donedavno. U različitim kombinacijama sudionika uvijek se držalo do kakve-takve ravnoteže između lijevog i desnog ideološkog opredjeljenja. Čak i u emisijama kada bi nešto konzervativnije stavove ostao braniti sam Nino Raspudić, to mu je uspijevalo relativno lako jer su se s druge strane nalazili Rada Borić, Boris Jokić ili neki slični površni propagatori ideologije globalizma.

Sudionici su se s vremenom mijenjali, Raspudić je ostajao; zahvaljujući upravo njemu i temeljnom konceptu sučeljavanja lijevih i desnih stavova, emisija je postigla solidnu gledanost i gotovo kultni status.

U petak 15. studenog vidjeli smo vjerojatno najlošije izdanje Petog dana do sada. No, ne bih zbog toga pisao o emisiji jer se ne bavim tv kritikom, žanrom koji je i inače nekako sve rjeđi u recentnim tiskovinama, nego su me na reakciju ponukale neke bezobraštine u rečenoj emisiji izrečene. Marijana Bijelić, stručnjakinja za bugarsku književnost i afežeovski ostrašćena aktivistica, bez imalo je krzmanja ustvrdila da i predsjednica posredno širi govor mržnje jer je dala intervju ''ustaškom listu'' Hrvatskom tjedniku. Uplevši bezrazložno Hrvatski tjednik u svoju raspravu o unutarhadezeovskim obračunima, sudionici Petog dana ušli su crvenu zonu gdje mentalni potomci kompartijske logike već dulje ne skrivaju svoju totalitarnu narav. Ili, nadovezujući se na jednu opasku generala Glasnovića o afežeovkama, mogli bismo reći da suvremene ''afežeovke'' možda briju noge, ali mentalno su na razini svojih predšasnica iz četrdesetih godina prošlog stoljeća.

   Šteta je da ni Nino Raspudić nije našao za shodno upozoriti subesjednicu da se ne mogu tako s visoka, komesarski dijeliti etikete drugim medijima, nego je ustrajao u daljem i prilično detaljnom prepričavanju svoje kolumne iz Večernjeg lista, što u posljednje vrijeme redovito radi. Ili ga subesjednici ne motiviraju da se potrudi i kaže nešto novo ili je u njemu proradio duh dovitljivog Hercegovca pa ne propušta priliku da dvaput naplati isto. Ostatak ekipe ovoga Petog dana činili su: voditeljica, toliko neupečatljivo da joj svih ovih godina nisam uspio ni ime zapamtiti, teologinja – ma što to u njezinom slučaju značilo – Lana Bobić koja ima stanovitih govornih problema te novi član, psiholog Igor Mikloušić. Zlobnici bi rekli da ta prinova zrači karizmom smrznute lignje, no mene je, moram priznati, uspio iznenaditi, gotovo izbaciti iz takta.

   Mikloušić je mrtav hladan ustvrdio da ljevičari izgaraju od brige za druge, čistog altruizma, dok je to zadnja rupa na svirali desničarima koji okidaju na autoritet, hijerarhiju, kolektivno i te stvari… Reče Igor tako, reče i ostade živ. Znači, ljevičari su samaritanci, a kršćani su, jer na njih Igor i slični misle kad govore o desničarima, pristaše kulta ličnosti i kolektivizacije. Mašala, Mikloušiću! I onome tko te odabra, taj neće pogriješiti ni da se još sto puta HDZ i SDP izmijene na vlasti. Nije Nino ni na to reagirao jer se valjda malo pribojavao sljedeće teme o vezama na radnom mjestu. Ili je bio zaokupljen prepričavanjem posljednjeg pasusa iz svoje kolumne, ne sjećam se točno.

   Sve u svemu, otkako nema Marije Selak i Aleksandra Musića - koji su unatoč razlici u mišljenjima uvijek mislili, a ne deklamirali gotove ideološke formule i floskule – emisija je postala smrtno dosadna. Istina, Raspudić pametno zbori, no to što zbori oni koji ga prate već su ujutro pročitali u Večernjem listu pa nemaju razloga gubiti vrijeme kako bi to čuli još jednom. Stoga ću učiniti nešto što inače ne radim – pozvati čitatelje da bojkotiraju emisiju u kojoj se Hrvatski tjednik, posljednju oazu novinarske slobode u tiskanim medijima u Hrvatskoj prokazuje kao fašistički. U svakom slučaju, istinu oni koje ona zanima mogu pročitati četvrtoga dana, to jest u četvrtak kada izlazi Hrvatski tjednik. O svemu, pa i o ustašama i partizanima. Što, čini se, osobito smeta Marijani Bijelić, stručnjakinji za bugarsku književnost .

Damir Pešorda