Živo je u Hrvatskoj posljednjih dana. U HDZ-u bratoubilački rat, među braćom masonima isto pomutnja, novoizabrani predsjednik pak ratuje protiv preostalih državnih simbola, vremešna pjevačica i finska skupina urlatora ''umjetnički penetriraju'' u nacionalnu himnu… Inače, te su umjetničke penetracije učestale nešto.

Pa nije ni čudo da je jednom pravniku palo na um da podnese prijavu zbog neprimjerene ''umjetničke penetracije''. Riječanin Boško Županović podnio je kaznenu prijavu protiv Josipe Lisac zbog izrugivanja i omalovažavanja hrvatske himne na inauguraciji Zorana Milanovića. U svojoj prijavi Županović kaže: ''Bilo kakvo umjetničko penetriranje u skladbenu, tekstualnu i glazbenu strukturu himne je nedopušteno. Takve modifikacije ili personalizacije mogu biti tolerirane u prepjevima drugih glazbenih izričaja uz suglasnost autora, no ne u himni. Način na koji je prilikom intonacije to radila osumnjičena apsolutno je izrugljiv i omalovažavajući… '' Prijava će, naravno, biti odbačena, ali vrijedilo ju je podnijeti. Makar samo zbog sintagme ''umjetnička penetracija''.

   Da će Županovićeva prijava biti odbačena, jasno je već i stoga što u DORHU-u imaju prječih stvari. Glavni državni odvjetnik je ovih dana bio prisiljen dati ostavku zbog komešanja na paramasonskoj sceni. Prvo je galamu digao Nikica Gabrić, veliki majstor jedne od ovdašnjih paramasonskih loža, da ga vlasnica, glavni urednik i zamjenik glavnog urednika jednog portala ucjenjuju. Policija je navodne ucjenjivače uhitila pa ih pustila da se brane sa slobode. Ne samo da su ucjenjivači ostvarili svoju prijetnju da će objaviti Gabrića ''braću'' u pregačama, nego je i sam Gabrić dao sijaset intervjua u kojima je napadao ucjenjivače i trubio o svojoj želji da zaštiti tajnost svoga članstva, od kojih su mnogi ugledni ljudi u državnoj službi te bi im otkrivanje moglo škoditi. Kada je tjednik Nacional, medijska batina zakulisnih meštara, objavio da je mason i državni odvjetnik Dražen Jelenić, već je i meni laiku bilo jasno da tu nešto smrdi, to jest da tu u igri nisu pravi masoni nego dečki koji se igraju masona. Bilo kako bilo, Jelenića je to igranje koštalo funkcije.

   U godini dvaju ključnih izbora, unutarstranačkih i parlamentarnih, ''demokršćanska'' stranka si ne može dopustiti takvu bruku da im na čelu DORH-a bude ''mason''. Sad što su i demokršćani i masoni u ovoj priči lažnjaci, druga je stvar. Ipak, sva ova frtutma oko braće masona bila je od neke koristi: Hrvati su još jednom mogli osvijestiti da je na čelu jedine priznate lože u Hrvatskoj Srbin, a da se sva ona hrvatska boranija, koja se iz petnih žila nastoji umiliti ''velikoj braći'', tiska po paramasonskim ložama. Svojevrsnim čekalištima i čistilištima za ulazak u slobodnozidarski raj. U Hrvatskoj su, kao i drugdje uostalom, masoni uvijek djelovali diskretno i učinkovito. Jedini skandal izbio je kada je svojedobno Ivo Andrić ''neumjetnički penetrirao'' u Krklecovu ženu pa je bio izbačen iz slobodnozidarske lože. A teško je i to nazvati skandalom jer se sve odigralo – ako se uopće tako odigralo - daleko od očiju javnosti. I ostalo u sferi glasine i trača. Ova strka oko Gabrića i njegovih ucjenjivača, izgleda, nema previše veze s pravim masonstvom. Ali ima i te kako veze s posvemašnjim neredom u državi, s degradacijom i destrukcijom državnih institucija.

   Degradacijom i destrukcijom bavi se i novoizabrani predsjednik države ili, kako on voli reći, republike. Izmjestio je inauguraciju s Trga svetoga Marka na Pantovčak, odbacio predsjedničku lentu, odbio pozvati crkvene velikodostojnike na svečanost inauguracije i neukusno se narugao hrvatskoj himni. Mora se priznati udarnički, osobito ako se ima u vidu njegova nesklonost bilo kakvom udarništvu. Milanovićev je već odabirom Josipe Lisac za izvođenje himne na inauguraciji dao naslutiti destruktivnu namjeru. Kasnije mudrovanje ''stručnjaka'' kako je Josipina izvedba bila toliko dobra da je primitivni domoljubi nisu u stanju razumjeti, samo je utrljavanje soli na ranu. Dugo se to već radi i ne sluti na dobro. Previše je bezobrazluka u tom izvrtanju istine, previše čak i za poslovično trpeljive Hrvate.

   U Rijeci se na vrh nebodera podiže betonska petoraka, ministrica veli – umjetnost. Finski urlatori masakriraju državnu himnu, ''nepristrana'' kulturna javnost kao jeka ponavlja – umjetnost. Josipa se Lisac sramoti pod stare dane i usput sramoti državnu himnu, kulturnjački ''autoriteti'', tipa onog ignoranta iz Večernjaka, vele – umjetnost. U Saboru Milorad Pupovac Zekanovića naziva Srboljubom, a novine donose vijest kako je Zekanović izvrijeđao Pupovca. Zekanoviću ''napredne snage'' išaraju kuću svastikama i uhatim ''u'', a novine ni riječi. I to je valjda svojevrsna umjetnička penetracija pa ne treba javnost uznemiravati zbog toga. Kad završi bratoubilački rat, valjda će i u ''stožernoj stranci'' iznjedriti nekakav stav o svim tim ''umjetničkim penetracijama''. Samo, bojim se, da do tada neće preostati previše onih koje će njihov stav zanimati.

 

Damir Pešorda