Iako to niječu i s Pantovčaka i iz Banskih dvora, između ova dva sjedišta političke moći u Hrvatskoj već duže vrijeme traje pravo medijsko granatiranje.

Nesuglasice između predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića nisu nikakva novost. Prvi sukobi izbili su još kod imenovanja čelnih ljudi obavještajne zajednice, a nastavili su se prilikom izbora nove garniture veleposlaničke mreže.

Prepucavanja nije nedostajalo ni kod imenovanja ustavnih sudaca, a kulminacija sukoba dogodila se nedavno kada je predsjednica otvoreno zauzela suprotan stav od premijera i vladajućeg HDZ-a o radu Saborskog istražnog povjerenstva o Agrokoru. Pažljivim analitičarima nije promakla ni kritika rada vlade koju je predsjednica uputila iz Like, referirajući se na katastrofalne razmjere iseljavanja i demografskog odumiranja. Ni nedavni posjet predsjednice Rusiji nije prošao bez prozivanja predsjednika Vlade zbog „ne ustupanja“ ministara za pratnju predsjednice.

Sraz predsjednice i premijera nije ostao ne primijećen na domaćoj političkoj sceni pa je nedavno i predsjednik SDP-a Davor Bernardić pohvalio predsjednicu zbog njenog stava o Saborskom istražnom povjerenstvu o Agrokoru. I dok članstvo HDZ-a zbunjeno gleda čas prema Pantovčaku, a čas prema Banskim dvorima pitajući se što se događa, analitičari se pitaju radili se tek o dobrom marketingu kao uvodu u još jednu kampanju za predsjedničke izbore?

Realno gledajući, sadašnji ustavni položaj predsjednika tj. predsjednice je srednje rješenje koje bi se moglo nazvati ni na nebu ni na zemlji. Odnosno, predsjedničine ovlasti su negdje između ceremonijalnih i sukreatorskih u određenim segmentima. Sa suženim manevarskim prostorom predsjednica se u prvom djelu mandata posvetila određenim međunarodnim inicijativama poput najpoznatije – Tri mora, dok je prostor za djelovanje u okvirima domaće politike pronašla u obilascima terena i izmještanju ureda u pojedine regije.

Prilikom tih obilazaka pojedinih županija u njenoj pratnji redovito su bili resorni ministri ili državni tajnici pa se na prisutnost predsjednice Republike na terenu gledalo kao na poticaj što žurnijem rješavanju specifičnih problema s kojima su se određene županije suočavale. No, u određenom trenutku predsjednica se u očima javnosti stopila sa Vladom, postala je ne zasebni entitet – nadstranački, već dio vlasti. Iako je na dužnost predsjednice izabrana kao članica HDZ-a, od predsjednice Republike javnost očekuje da zastupa nacionalne, a ne stranačke interese.

I baš kad se činilo kako će predsjednica postati kolateralna žrtva razračunavanja na političkoj sceni te kako će se nezadovoljstvo društvenim procesima preliti u njen negativan imidž, izbijaju pravi mali verbalni ratovi između Pantovčaka i Banskih dvora. Od splitskog požara, preko povjerenstva za Agrokor, do odnosa s Rusijom, kao da se planski pravio odmak između imidža vlade i predsjednice. Posljednja istraživanja javnog mnijenja pokazuju kako je, unatoč padu popularnosti, predsjednica Republike i dalje najpopularnija osoba u državi pa je strategija odvajanja imidža predsjednice od imidža vlade, ukoliko je doista i provedena, dobro osmišljena.

Kod ovakvih operacija, međutim, postoje određene zamke koje bi se njihovim stratezima, ukoliko ne budu vodili računa o svim aspektima, mogle obiti o glavu. Prvo, biračko tijelo HDZ-a ne smije predsjednicu početi doživljavati kao neprijatelja stranke, jer će je to biračko tijelo sutra morati birati.

Drugo, sadašnja Vlada, odnosno vodstvo HDZ-a sutra će trebati nominirati predsjednicu za novi mandat pa bi svaka eskalacija sukoba mogla negativno djelovati na nominaciju. Treće, predsjednica treba znati kako prilikom kritiziranja Vlade kritizira i stranku koja ju je nominirala i izabrala.

Prevedeno, PR stratezi moraju naći mjeru između toga da predsjednica bude dio vlasti i konstruktivna oporba. Naravno, radi se o rizičnom balansiranju na tankoj žici gdje temperament, ego ili zajedljiv komentar mogu planirani tijek stvari odvesti u sasvim drugom pravcu pa sa sigurnošću možemo kazati kako će razdoblje do obznane službenih predsjedničkih kandidatura itekako biti zanimljivo s informativnog i medijskog aspekta.    

    

Željko Primorac

Share
0