Petar Škorić, čelnik splitskog HDZ, uputio je ovih dana ravnatelju Gradske knjižnice Marka Marulića dva pisma u kojima ga je kritizirao zbog programa knjižnice, odnosno, zbog činjenice što najvažnija splitska kulturna ustanova nije u svom programu predvidjela nikakav sadržaj povodom Dana sjećanja na Vukovar.

Štoviše, kako tvrdi Škorić, u danima sjećanja na Vukovar u Gradskoj knjižnici održana je tribina mladog srbijanskog pisca Srđana Miljevića, te, po njemu,“ nema te demokracije i slobode misli i govora na koju se itko može pozvati da objasni taj postupak“.

Odmah je na Škorićevo pismo reagirao dežurni splitski branič svih lijevih i liberalnih stremljenja u kulturi i politici općenito. Vladimir Matijanić u svom članku u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom „Skandalozna pisma prvog splitskog HDZ-ovca: napao Gradsku knjižnicu zbog gostovanja mladog srpskog pisca i održao predavanje o Vukovaru“ ne donosi nikakva novi pristup poimanju i razumijevanju kulture, kulture dijaloga i aktivizma, štoviše, Matijanić se u očitom političkom napadu na Škorića služi uvriježenim i primitivnim stereotipima koji može koristiti jedino kao monopolist otvaranja tema u splitskom dnevniku. Iz svakog retka teksta koji je napisao na ovu temu Matijanić s gnušanjem gleda i na Škorića i na HDZ, gotovo da im poručuje – što se vi kockastoglavi Vlaji imate petljati u kulturu? Pred kraj svog teksta Matijanić zaista i otvoreno, onako u poluteškoj kategoriji, poručuje Škoriću i HDZ-u - „Polemizirati sa Škorićem o kulturi izgleda kao razgovarati s prozorom o filozofiji. Ne samo što nemamo prostora, nego ni volje, a ne vidimo ni smisla“.

Što iz prepiske, posredne, Matijanića i Škorića možemo zaključiti o splitskom stanju duha, kulture, politike i slobode misli općenito?

Kao prvo, Split se, ali ne samo Split već općenito čitava država, nije daleko pomaknuo na mukotrpnom putu izgradnje kulture dijaloga. Teškim koracima kročimo stazom na čijem je cilju ideal razmjene argumenata bez posezanja za etiketiranjem na temelju vjere, nacije, porijekla, političkog uvjerenja i stranačke pripadnosti. Matijanićev odgovor Škoriću nije izuzetak po ovom pitanju. Radi se o jednom loše formuliranom, čak na brzinu sklepanom tekstu, novinara koji se nije trebao puno truditi oko forme i dubine teksta jer je znao kako će, ma kako napisao tekst, isti izići na naslovnicama medija jer napada prvog čovjeka HDZ-a u Splitu. Nadalje, Matijanić nastupa s već dobro poznatih pozicija supremacije i uzurpacije kulture kao nečega u što se nema što petljati tamo neki Vlaj. Sve to skupa odaje otužnu sliku splitske kulturno – novinske scene, ali i sociološko – društvenih gibanja prema kojima je još uvijek puno važnije kako se prezivaš i od kud vučeš korijene nego što radiš, izjavljuješ i zastupaš. Dakle kultura dijaloga ustupila je mjesto dogmatizmu temeljenom na primitivnom konceptu lokalno samodostatne kulturne posebnosti.

Moram priznati kako Srđana Miljevića, mladog srbijanskogg pisca i aktivista, prvi put susrećem na stranicama Slobodne Dalmacije. Novinar Siniša Kekez napravio je s istim intervju povodom njegovog predavanja u Splitu. Pa iako novinar navodi kako se mladi pisac bavi revizijom i suočavanjem s prošlošću te programima usmjerenim na širenje mira u svijetu, u njegovu intervju ne mogu ne zamijetiti jednu stvar. Naime, Miljevićevo predavanje u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu održano je 17. studenog, dakle, dan uoči dana kada čitava Hrvatska oplakuje Vukovar i žrtve Vukovara. Međutim, u intervjuu koji je dao Siniši Kekezu mladi srbijanski pisac spominje Njemačku nakon Drugog svjetskog rata, spominje i Sarajevo i Prištinu u kontekstu medijskih sloboda i pomirenja, bavi se prometnim gužvama u Beogradu….ali ni jednom riječi ne spominje Vukovar.

I ništa tu ne bi bilo čudo da je tribina organizirana neki drugi dan. Bilo koji drugi dan u ovoj knjižnici mogao je ovaj mladi srbijanski pisac pričati o svojim vizijama suradnje i pomirenja na prostoru jugoistočne Europe. O procesu suočavanja sa posljedicama rata u Srbiji te o tome kako mlada generacije u Srbiji gledaju na ratna zbivanja devedesetih. Bilo bi to čak i simpatično predavanje koje bi nam dalo uvid u to kako mlade generacije intelektualaca u Srbiji gledaju na noviju povijest. Međutim, organizirati jednu ovakvu tribinu dan uoči spomendana na žrtve Vukovara i pritom dovesti pisca i aktivista iz Srbije za kojeg se još navodi kako se bavi suočavanjem s prošlošću, a da pritom niti jednom riječi, barem u intervju Siniši Kekezu, ne spomene žrtvu Vukovara je šamar Splitu, Hrvatskoj, Vukovaru i vukovarskim žrtvama, ali i civilizaciji.

Siniša Kekez radi u privatnoj medijskoj kući pa njegova subjektivnost i način vođenja razgovora idu njemu na dušu, ali Dražen Šaškor, ravnatelj Gradske knjižnice Marka Marulića, snosi, ako ne profesionalnu, onda svakako ljudsku odgovornost za ovaj „propust“.

No, je li to zaista bio „propust“ ili nastavak onih starih priča o pomirenju ne temelju odgovornosti svih „povampirenih nacionalizama“. Jer, tribina, intervju i odabir govornika da održi predavanje dan uoči Spomendana na Vukovar nije slučajnost već pomno pripremana akcija koju je nespretnim i bahatim tekstom otkrio Vladimir Matijanić.

Što je cilj čitave priče oko Srđana Miljevića otkriva sljedeći dio iz teksta Vladimira Matijanića kojim se obrušava na Škorića : „  Je li, Škoriću, 18. studenoga državni praznik pa da imam neke zakonske obaveze ili datum koji se, zahvaljujući tebi i sličnima, pretvara u parareligijsku svetkovinu očišćenu od kontroverzi, u ideološki instrument za manifestiranje podobnosti“?

Dakle, ovdje se ne radi o slobodi govora i kulturnoj autonomiji u čiju navodnu obranu ustaje Matijanić već o doslovno alergijskoj reakciji na viktimizaciju Vukovara pri čemu je i više nego jasno tko je napadao, a tko branio grad, tko je žrtva, a tko agresor. U procesu izjednačavanja odgovornosti za ratne strahote Vukovar iskače iz svih algoritama koje su do sada posložili i ničim se njegova žrtva ne može ukaljati pa ga je najbolje – prešutjeti. No, deseci tisuća ljudi u koloni od Bolnice do Ovčare koja svake godine raste i raste dokaz su kako Hrvati i Hrvatska ne zaboravljaju Vukovar pa ako dan sjećanja na Vukovar i postaje, kako kaže Matijanić, parareligijska svetkovina, neka postaje. Jer, gdje ćeš pronaći više molitve, suze, ufanja, sjećanja, patnje, žrtve, zagovora i suze nego u Vukovaru svakog 18. studenog. Ne može to promijeniti ni Matijanićev kolega Stanković koji također po istom obrascu provlači tezu o građanskom ratu.

Je li Škorić, kao predsjednik jedne stranke trebao reagirati na splitski igrokaz uoči Dana sjećanja na Vukovar? Priopćenje je potpisao kao Gradski vijećnik i tu je potpuno u pravu. Posao je Gradskog vijećnika je da se bavi temama iz djelokruga rada Gradskog vijeća, a program jedne gradske ustanove je svakako relevantna tema. Međutim trebao je znati kako se svaka njegova akcija i priopćenje ne gledaju samo kroz prizmu Gradskog vijeća već kroz funkciju predsjednika stranke. I da nije gradski vijećnik i predsjednik HDZ-a mogao je reagirati kao obični građanin, jer je to demokratsko pravo svakog građanina. No, ono što je problem u čitavom ovom slučaju je izostanak reakcije službenih institucija Grada Splita i Ureda za društvene djelatnosti. Škorićeva reakcija bila bi potpuno nepotrebna da su kojim slučajem u Banovini radili svoj posao te se cijeli slučaj ne bi ispolitizirao na ovaj način. Također, zaprepašćuje šutnja kompletne splitske kulturne scene koja se ponaša kao da je odvojena od društva i egzistira kao zasebni entitet. Tu se vraćamo na temeljnu misao s početka ovog teksta – stanje duha i svijesti u Splitu! Ukratko, Škorić je reagirao na ono na što je trebao reagirati Književni krug, Matica hrvatska, Društvo književnika ili bilo koji slobodni intelektualac.

Ali tu dolazimo do novog problema njihov protest i priopćenje nitko ne bi prenio jer bi se morali baviti činjenicama iz priopćenja, a ne bi mogli, onako poluteškaški, kao što je to Matijanić pokušao na Škoriću poentirati na političko-kulturološkom diskriminirajućem stereotipu. I to vam je ukratko jad i bijeda medijsko- političko-kulturološke „elite“ u Hrvatskoj!        

 

Željko Primorac

Share
0