SDP se voli kititi epitetima demokratske stranke. To im je u krvi, kažu. Toliko da im ne pada na pamet brojiti krvna zrnca svojih članova.

Ponose se SDP-ovci karmom socijaldemokratske, lijeve stranke koja pokazuje toleranciju prema svima marginaliziranima, potlačenima, izvrgnutima rastućem hrvatskom fašizmu i tako dalje, i tako dalje. Ipak, kad treba prebrojavati etničke Srbe koji su se, gle čuda, našli u HDZ-u, a ne u njihovoj stranci, e tu onda staje ono „ne prebrojavamo krvna zrnca“. Vinkovački SDP optužio je mr.sc. Vladimira Ćirića, dugogodišnjeg člana HDZ-a, da je od Srbina postao Hrvatom.

SDP-ovo pokrštavanje

U istom priopćenju navode kako se oni zalažu da „najneslobodniji čovjek u Hrvatskoj mora biti slobodan“, završen citat. Ali čovjek koji je istraživanjem obiteljskog stabla otkrio kako nije Srbin, već Hrvat, što se dogodilo u slučaju gospodina Ćirića, nema pravo biti slobodan izjasniti se kao Hrvat. Ne ako je u HDZ-u. Da je u SDP-u imao bi valjda pravo reći za sebe da je Marsovac i to bi u SDP-u predstavili kao golemo postignuće u napredovanju ljudskih i manjinskih prava. Prije nego izdaju ovako stupidna priopćenja, ako već žele posezati za crkvenom terminologijom, očito inspirirani latinskim i biblijskim frazama svog šefa, trebali bi tu terminologiju naučiti koristiti.

Kada govore o pokrštavanju, terminu koji se najviše koristio u jugoslavenskoj terminologiji kad je Hrvate trebalo optužiti za genocid na Srbima, onda bi trebali znati da tko je jednom kršten, ne treba se ponovno krstiti. Ako je bilo tko kršten u pravoslavnoj vjeri i poželi prijeći na katoličanstvo, ili obrnuto, ne treba se ponovno krstiti jer dvije crkve priznaju sakramente dobivene u onoj drugoj. S druge strane, SDP-ovci bi trebali znati da se prijelazi iz jedne crkve u drugu ne vrše na nacionalnoj osnovi, jer svatko se može izjašnjavati kao Hrvat, a biti pravoslavne vjere.

Na kraju krajeva, takvih je u Hrvatskoj prema zadnjem popisu stanovništva čak 18 tisuća. Ili bi SDP-ovci htjeli da svi Srbi moraju biti nužno i pravoslavni, a ako ne pravoslavni, onda zadrti ateisti. Umjesto da se bave crkvenim pitanjima, mislim da bi im primarno trebalo biti gledati kako državu izvesti iz gliba u koji su je uveli. Ili mandat vide isključivo u cilju da Hrvatsku čim prije bace na koljena. Kako i njihovi predčasnici iz 1945. godine.

Mesić i Jakić nisu zavijali s vukovima, ali su vječito u društvu s hijenama

Iz spomenute 1945. nikako da izađe posljednji predsjednik jugoslavenske tamnice naroda, Stipe Mesić. Čovjek je toliko u nju uronjen, da se već nekoliko puta skoro ugušio. Jedno od takvih gušenja bilo je 1992. kada je u Australiji održao nadahnuti ustaški govor. Naravno, tada je bilo oportuno biti ustaša jer su se čekovi svakodnevno slijevali u Mesićeve džepove. Moguće je da je Stipe Mesić prvi ratni profiter u Hrvata. Dok je Hrvatska krvarila, gospodin je s koferima išao po iseljeništvu i potom čekove zaboravio prikazati. Kaže da ih je izgubio. Uz čekove, izgubio je Mesić još podosta toga, dostojanstva nikada nije ni imao. Vrlo vjerojatno je izgubio i pamćenje jer ljudi pamte, a Mesić zaboravlja.

Dok je bio drugi čovjek HDZ-a, rekli su mi neki lokalni domoljubi koji su tada gradili stranku, na svakom skupu poticao je ljude da pjevaju ustaške pjesme. Iako to Tuđmanu nikada nije palo na pamet, danas taj isti Mesić kaže kako je Tuđman dopustio fašizaciju društva. Kad ga se suočilo da je i on pjevao ustaške pjesme, Mesić je u maniri ministra Matića rekao kako je samo otvarao usta. Što bismo valjda trebali shvatiti kao činjenicu da nema sluha.

Međutim sluha je imao kada ga je prije rata ugostio na RTS-u Aleksandar Tijanić priupitavši ga kako on kao Hrvat nosi bradu, kao, to je rezervirano samo za četnike, Stipe Mesić je ni pet ni šest pobjedonosno izjavio kako su rekli kako on ispod brade ima istetovirano slovo U. Danas je Stipe Mesić osvjedočeni antifašist, koji je na nedavnom skupu na Rabu optužio Hrvatsku vojsku da je vodila ustaški Domovinski rat i tako zajedno s Aleksandrom Stankovićem i Miloradom Pupovcem počeo Domovinski rat vezivati sa ustaštvom. To nije samo glupa izjava jednog vicmahera kakav je Mesić, to je otvoreno negiranje hrvatske države čiji je taj besprirozni ustaša – antifašist po potrebi bio predsjednik. Iako on i njegov kompanjon Jakić nisu zavijali s vukovima (naslov Jakićeve knjige) razvidno je da je taj dvojac najviše profitirao s lešinarenjem u hrvatskoj politici. Možda nisu vukovi, ali su svakako hijene. Mučki iza leđa, što bi rekao Mamić.

Vrhovna zapovjednica u vojnom helikopteru – ne može!

Jedva sam dočekao da vrhovna zapovjednica OSRH, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poleti vojnim helikopterom. Ne zato što je to sasvim normalna pojava, već zbog reakcija lijevo – liberalnih medija. Po njima se predsjednica nikako ne bi smjela voziti vojnim helikopterom, pa čak ni onda kada je taj isti helikopter u funkciji trenažnog leta. Dakle svejedno bi letio i svejedno bi trebao potrošiti gorivo. Ne! Po lijevo – liberalnim medijima predsjednica bi trebala poput Pepeljuge imati pored sebe bundevu i čekati da se bundeva eventualno pretvori u kočiju, kako bi onda brže bolje makadamom mogla iz Zagreba u Split, pa onda u Križevce.

Dokaz je to kako se još nisu oporavili da na Pantovčaku više ne sjedi veliki rejting efendija koji je prema postotku obljubljenosti premašivao čak i svog političkog uzora, zločinca Josipa Broza. Dakle, predsjednica nema što sjediti u vojnom helikopteru, već dan i noć čamiti ispred Glavnog stožera oružanih snaga i onda kad naiđe Drago Lovrić, ušićariti barem jedan đir u vojnom kamionu. Takve vijesti koje plasiraju takozvani istraživački novinari, vjerojatno se kuhaju u kuhinji u Banskim dvorima gdje je masterchef zna se već tko. Takvo istraživačko novinarstvo na tragu je izbora i novog predsjednika HND-a. Zbog takvih vijesti istraživačko i uopće novinarstvo u Hrvatskoj je na samom dnu. Zbog toga i raste čitanost alternativnih portala koji vijesti donose bez zločestih indicija.

Socijaldemokratska agencija srozala socijaldemokratsku Partiju

Više nije vijest kako je SDP na dnu dna. Vijest je onda kada Ipsos puls i Promocija plus objave anketu po kojoj HDZ ima podršku od 31%, a SDP mizernih 18%. Ako takvu anketu plasiraju vodeće dvije lijeve agencije koje su umjetnu popularnost stvarale već spomenutom Josipoviću, onda je HDZ zajedno s partnerima već sigurno na 45% podrške, a SDP na 11%. Uostalom, da je drukčije, opasno bih se zabrinuo za mentalno zdravlje nacije. Ako Milanović misli da mu rejting može popraviti nekakav američki PR-ovac, ili je napušen, ili komunicira s onozemaljskim.

Mislim da nije ni jedno ni drugo, iako za prvo nisam 100% siguran, ali mišljenja sam ipak da je sve to jedna velika Milanovićeva predstava za javnost. Čovjeku se jednostavno više ne da, nema volje za ničim i jedva čeka kraj mandata. Do tada, otvarat će ceste, slikavati se ispred tvornica, rigati vatru na političke protivnike i na kraju izgubiti. Jer ova zemlja i svi njezini stanovnici već su umorni od svadljivog premijera koji se samo razbacuje velikim frazama, a rezultati su mu čitljivi kao hijeroglifi. Hrvatski narod poznat je po strpljenju, doći će i novi parlamentarni izbori, a onda će se vidjeti tko je dobar, tko loš, a tko zao. Nažalost, Milanović ne ulazi ni u kategoriju loš. Jer da bi netko bio loš, mora imati barem nekakve rezultate, pa makar i loše.

Komemoracija u Jasenovcu služi samo za političke svrhe

Komemorirati nekoga ili nešto označava naklon do poda i duboko poštovanje prema žrtvi koja se komemorira. Dobar primjer za to dala nam je predsjednica Grabar Kitarović koja se, van protokola, bez pompoznih riječi , poklonila žrtvama logora Jasenovac. S time je pokazala kako joj je stalo da se zlo nikada ne ponovi, ali je dala i poseban pečat, kao nitko do sada, da se nad spomenom žrtvama ne smije politički lešinariti. Komemoracija u Jasenovcu zadnjih je godina služila isključivo tome. Na toj komemoraciji u pravilu su se slale poruke ne mira i tolerancije, već poruke sukoba s klasnim neprijateljem.

Zločin u Jasenovcu najveća je ljaga hrvatske države. To nije rekao nitko drugi doli nadbiskup zagrebački,blaženi kardinal Alojzije Stepinac. I to nije rekao tek tako, već direktnim pismom ustaškom poglavniku Anti Paveliću. Jasenovac treba komemorirati, ali kao zločin i spomen na žrtve, a ne kao građenju politike na tim žrtvama. Jer niti jedna žrtva ne smije biti ponovno pogažena da se njome manipulira. A Jasenovcem se manipulira i dan danas. Nitko ne osporava da su ljudi u Jasenovcu ubijani od 1941. – 1945. Ali treba progovoriti o žrtvama nakon rata. Nakon rata, kako onomad zagrmi biskup Slobodan Štambuk komemorirajući masakr u Bleiburgu. Jasenovac je kao logor radio i nakon 1945. kada su njime upravljali partizani i zločinačka komunistička vlast. Ako se već komemoriraju žrtve Jasenovca, neka se komemoriraju i one nakon 1945. I te žrtve imaju svoje ime i prezime. Ne mogu se komemorirati samo jedni, a pod tepih stavljati oni drugi. I ne može se bespogovorno osuđivati zločine jednih, a opravdavati one druge. I Jasenovac i Bleiburg su mjesta koja i danas vape za pravdom i istinom.

I jedna i druga komemoracija duboko su povezane, ne ideologijama već nevinim žrtvama. Jer onaj tko negira Bleiburg, nije ništa bolji od onoga koji negira Jasenovac. I obratno. Koliko se god aktualna vlast trudila iskompromitirati Bleiburg, tisuće i tisuće kostiju diljem Hrvatske istinom ih demantiraju. I dok se god političkim porukama na komemoraciji u Jasenovcu bude prala savjest zločinaca koji su ubijali na Bleiburgu (da gospodine premijeru, i na Bleiburgu su Vaši uzori uzorali njive hrvatskom krvlju) do tada jasenovačke žrtve neće imati miran konak. Ali ne zbog njihovih ubojica, već onih koji blaćenjem hrvatskog imena i širenjem laži ponovno ubijaju nevino pobijene u Jasenovcu. Kako one do 1945., tako i one poslije.

 

Tomislav Stipić

Share
0