Vanja Špiljak, sin Mike Špiljaka, balkanski kralj nafte s vilom na jezeru u Švicarskoj
Švicarska tvrtka Vanjke Špiljka, sina nekadašnjeg komunističkog prvaka Mike Špiljaka, koja posluje na istoj adresi gdje je i predstavništvo INE u Zürichu, samo na naftnim poslovima s Vladom SAD-a od 2007. do 2011. uprihodila je preko 41 milijun dolara. Inače, Špiljakov zagrebački Mitan bio je podružnica Mitan Internationala s Britanskih Djevičanskih Otoka, piše Dnevno.hr u analizi poslovnog carstva sina Mike Špiljaka.
Nema biznisa do naftnog biznisa! Naravno, na ovim prostorima ulazak u taj krug bogataša podrazumijeva da ste sin ili član obitelji političkog moćnika (u pravilu iz komunističke ere) ili dio gospodarsko-obavještajne elite etablirane od tih vremena. Dokazuje to i slučaj Vanjke Špiljak, sina komunističkog moćnika, pokojnog Mike Špiljka. U hrvatskim se medijima dosad o njemu pisalo u raznim kontroverznim kontekstima ali nikad nijeobjavljeno kako je on jedan od najbogatijih Hrvata u Švicarskoj. "Moj otac nije naručio ubojstvo Stjepana Đurekovića", glasio je naslov u Jutarnjem u svibnju 2008.
Name, Špiljak je tada svjedočio na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu na suđenju za ubojstvo njegova nekadašnjeg kolege iz Ine Stjepana Đurekovića 1983. u Njemačkoj. U sudskom spisu, naime, postojao je iskaz “Udbina” likvidatora Vinka Sindičića koji je ustvrdio da je upravo Mika Špiljak naložio Đurekovićevu likvidaciju kako bi zaštitio i sina i sebe.
Prema njegovim tvrdnjama, Đureković je mogao progovoriti o pronevjerama u Ini za koje je, među ostalim, bio odgovoran i Vanja Špiljak. Na Sindičićev iskaz nadovezuje se i nekadašnji ministar unutarnjih poslova SRH Pavle Gaži koji je govorio o tome kako je stopirana njegova istraga u Ini početkom 80-ih te kako je imao podatke da je sirova nafta u to vrijeme kupovana po višim cijenama, a da je razlika išla kao provizija na tajne inozemne račune pojedinaca koji su u tome sudjelovali, dakle i sina Mike Špiljka.
ŠPILJAK TVRDIO DA MIKA NIJE NARUČIO UBOJSTVO ĐUREKOVIĆA
"Moj otac nije imao nikakav motiv da to učini. Nije me imao razloga štititi, jer nisam sudjelovao ni u kakvom kriminalu u Ini. Kriminala u Ini, koliko ja znam, nije ni bilo. Molio bih da oni svjedoci koji su to naveli iznesu dokaze - izjavio je Špiljak. Potvrdio je, međutim, da su policija i cijeli niz tadašnjih tijela provodili istragu i pretrese u Ini. "Proveden je i pretres moga ureda. Ormar je bio pun i odneseno je šest vreća punih dokumentacije. Prilikom te istrage došlo je do niza prekoračenja ovlasti pojedinih tijela, o čemu najbolje govori činjenica da su sudski vještaci, koji su utvrdili da prijavljeni radnici Ine nisu napravili ništa protuzakonito, tražili zaštitu od suda. Protiv mene nije ni bila podnesena prijava. Kad je riječ o “provizijama” pri kupnji nafte, svjedok je rekao da takvo što u bivšoj državi nije bilo moguće", tako su glasili sudski iskazi Špiljka juniora prije 5 godina.
Sin jednog od najviših funkcionara SFRJ, koji je Zagreb zamijenio zadnjih 20 godina zamijenio otmjenim gradićem Zollikon na obali Ciriškog jezera, još je jednom osvanuo u domaćim medijima u kontekstu Ine. Radilo se o tekstu u Nacionalu iz srpnja 2006. u kojem se opisivalo kako je Ina, u srazu sa švicarskom tvrtkom Mitan Handels, koja je u Vanjkinom vlasništvu, dobila bitku za balkansku naftu. U tekstu je opisivano kako je Ina usjela preuzeti golemo i potpuno obnovljeno naftno skladište Bardoš pokraj Prištine, i to nakon višegodišnjeg spora sa srbijanskim Beopetrolom i njegovim vlasnikom, ruskim Lukoilom, zbog povrata oduzete imovine u Srbiji i na Kosovu 1991. godine. Stavljanjem pod svoju kontrolu nekada najvećeg i geostrateški najbolje pozicioniranog naftnog skladišta na prostoru bivše Jugoslavije, kapaciteta 20.000 prostornih metara, Ina je trebala učvrstiti tržišnu poziciju, te postati lider u dobavi nafte na Kosovu i u Crnoj Gori. U tekstu je opisivano kako se vodila i pravna bitka koju su s jedne strane podupirali tadašnji premijer Sanader te predsjednik Mesić. S druge strane stajali su interesno povezani moćni ruski i srbijanski naftni krugovi te kosovska agencija za privatizaciju, koja je formalno raspolagala naftnim skladištem Bardoš i namjeravala ga prodati na javnom natječaju. Situaciju je dodatno komplicirala činjenica da je skladištem Bardoš upravljala švicarska tvrtka Mitan Handels u vlasništvu Vanjke Špiljka koja je bila ekskluzivni naftni dobavljač KFOR-a.
ININO KOSOVSKO SKLADIŠTE POD KONTROLOM ŠPILJKA
Špiljak je Bardoš dobio na upravljanje nakon intervencije NATO-a na Kosovu 1999. i potpuno ga obnovio. Ta priča je okončana 19. travnja 2006. potpisivanjem ugovora između privremene administracije Ujedinjenih naroda (UNMIK), kosovskog premijera Agima Çekua i Ine. Na osnovi tog ugovora, Ina je praktički postala najveći dobavljač naftnih derivata na Kosovu a UNMIK je iznajmio Ini zemljište za 22.000 eura mjesečno na pet godina s mogućnošću produljenja ugovora na još pet godina. Istodobno je Ina od Vanje Špiljka kupljena oprema za 5,25 milijuna švicarskih franaka. Upravo zbog te činjenice uprava Ine našla se na udaru nezadovoljnika unutar kompanije koji su smatrali da je Ina pretplatila Špiljku milijune za nešto što joj ionako pripada. U tekstu je još spomenuto kako je tada Inom kružila priča da je još 2001. u Švicarskoj sa Špiljkom dogovoreno da Ina njegovoj tvrtki Mitan Handels prepusti skladišta i ostalu imovinu na Kosovu. Premda je prije 7 godina izgledalo kako je Ina dobila bitku za balkansku naftu i ekskluzivitet na Kosovu, to je bila samo iluzija koju je vrijeme demantiralo.
Naime, činjenice iz poslovanja Špiljkovog Mitan Handelsa nepobitno dokazuju da je njegova privatna tvrtka apsolutni gospodar balkanske nafte i opskrbe na Kosovu. Naime, prema službenim podacima američke administracije Mitan Handels je samo na naftnim poslovima s Vladom SAD-a od 2007. do 2011. uprihodio preko 41 milijun dolara. S obzirom na golem promet, mjerljiv desetinama milijuna dolara, ne čudi da je Špiljak s Mitan Handelsom krenuo u investicije i u Hrvatskoj. Tako je u srpnju 2012. kupio zemljište u Novom Vinodolskom. Kako se može doznati na službenoj stranici grada Novi Vinodolski Vijeće na čelo s gradonačelnikom Olegom Butkovićem (HDZ) "Jednoglasno je prihvatilo odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja po objavljenom javnom natječaju za prodaju zemljišta u Poslovnoj zoni Zapad. Prihvaćena je jedina pristigla ponuda od tvrtke Mitan Handels AG iz Züricha, Švicarska za 5,5 milijuna kuna. Riječ je o zemljištu na dvije katastarske čestice, površine 8.163 i 10.463 četvornih metra, na kojima će se obavljati djelatnosti vezane za nautički turizam – marinu, suhi vez, čuvanje, servisiranje i održavanje plovila, prodaju polovila te druge usluge za potrebe nautičkog turizma", može se doznati na službenoj web stranici toga grada.
ŠPILJAK OTKRIO NAFTU I POREZNI RAJ NA ZEMLJI
Inače, Špiljak je u Hrvatskoj preko Mitan Handelsa bio vlasnik zagrebačke tvrtke Mitan koja je likvidirana. Poslovala je u Gajevoj 23, a zadnja direktorica bila je Zagrepčanka Mirjana Matković (73). Prema podacima sa Sudrega - Špiljkova zagrebačka tvrtka Mitan, je likvidirana u rujnu 2004. godine. Osnovana je u prosincu 1995. na kućnoj zagrebačkoj adresi Špiljkove i švicarske suradnice Mirjane Matković, u Đorđićevoj ulici. Kasnije je sjedište prebačeno u Gajevu 23. Direktor je jedno vrijeme bio Britanac Frank Paul Tadman. Osnivač zagrebačkog Mitana, do rujna 1999. bila je spomenuta off shore kompanija s Britanskog Djevičanskog Otočja Mitan International Ltd. Britanca Tadmana je 2002. kao direktorica u Mitanu naslijedila Matković. Njezino ime možemo pronaći i u švicarskom regiitru i to kao zastupnicu od 6. siječja 1995. Mitan Investmenta Ltd. sa sjedištem u Tortoli na Britanskim Djevičanskim Otocima.
Iz švicarskog trgovačkog registra lako se rekonstruira kako je Matkovićka bila direktorica skupa s Vanjkom Špiljkom te Rusom imena Serguei Strouk i državljanom Saudijske Arabije iz Rijada, imena Bader Al-Saadoun. Švicarsko predstavništvo Špiljkove off shore tvrtke Mitan Investment Ltd. osnovano je u siječnju 1994. s milijun dolara temeljnog kapitala. Iz ovoga proizlazi da je sin komunističkog moćnika Mike Špiljka među prvim Hrvatima otkrio financijske prednosti poslovanja u poreznim rajevima. Naime, osim poslovanja na Karibima, preko Mitan Investmenta, Špiljak je koristio i sve prednosti poslovanja švicarskih free zona i općenito švicarskih poreznih benefita.
NA ADRESI ŠVICARSKE INE POSLUJE ŠPILJKOVA TVRTKA
Inače, iz švicarskog registra lako se može rekonstruirati kako je prvi put u tamošnji trgovački registar upisan kao zastupnik Inine podružnice Interina Holding AG. Ta je podružnica utemeljena 26. svibnja 1987. godine. Kroz nju su, osim Špiljkova sina, kao odgovorne osobe "protutnjala" znana imena hrvatske naftne i političke scene: bivši HDZ-ov premijer Nikica Valentić, bivši veleposlanik u Londonu i direktor Ine Andrija Kojaković, Stanislav Hladika, Mladen Zlamalik, Darko Blagović te još nekoliko švicarskih državljana. Poslovnu ulogu u švicarskoj podružnici Ine imao je nekadašnji direktor londonske Interine, sadašnji direktor kutinske Petrokemije Josip Jagušt, znan po tome što je u imovinskoj kartici sakrio više milijuna vrijedan stan u luksuznom londonskom Kensingtonu.
No, vrlo zanimljiv podatak iz švicarskog registra je taj da je nekadašnja Inina podružnica, koja je imala temeljni kapital 1,5 milijuna švicarskih franaka, poslovala na adresi: Dufourstrasse 107 u Zürichu. Na toj adresi danas nema niti traga Ininog poslovanja. Naime tamo je odavna ured Špiljkova privatnog Mitan Handelsa. Špiljak je tu tvrtku, prema službenim podacima osnovao u lipnju 1999. a sadašnji je temeljni kapital milijun švicarskih franaka. Od studenog 2012. Špiljak je zastupnik i u tvrtci Daccomet AG skupa sa stanovitim Edinom Dačićem, a ta tvrtka posluje na istoj adresi kao i Mitan Handels. Inače, Špiljak je Mitan Handels povjerio na upravljanje svome zetu Švicarcu Oliveru Maasu, mužu njegove kćeri Vanjke Špiljak-Maas, švicarske odvjetnice. Bogatstvo dinastije Špiljak svaki dan raste, primjerice u kolovozu 2007. grčka naftna tvrtka Mamidoil Jetoil preuzela je 50 posto udjela u kosovskom Standard-plinu od Mitan Handels, a u tom poslu je, tvrde upućeni, Špiljak znatno uvećao svoje, ionako impozantno bogatstvo. Njegova kćer Vanjka živi u otmjenom gradiću Brissago na obali jezera Magiorre. U Hrvatskoj se sredinom 2008. spominjala u kontekstu dovođenja polo igrača u Istru. Naime, ona je tada bila zastupnica švicarske grupe AG La Aguada Polo & Lyfestile koja je tada objavila prospekt s atraktivnim fotosimulacijama budućeg resorta za polo u Motovunu. Prema projekcijama, centar bi se prostirao na 1500 hektara, obuhvaćao sedam polo terena od po 120 hektara, 400 boksova za konje, zatim 55 vila od 350 do 900 četvornih metara građenih u istarskom rustikalnom stilu, hotel, dva restorana, spa fitness i niz drugih pripadajućih sadržaja.
Za razliku od dosadašnjih elitnih projekata poput gradnje terena za golf, ovaj s polom krenuo je indirektno, gotovo na mala vrata i mimo vizija vlasti u Istri. U Motovunu od općinskih čelnika o svemu nitko ništa ne zna, osim da je prostornim planom općine uz golf predviđena i gradnja polo terena. Odmah su reagirali zeleni koji su zbog preizgrađenosti rušili i projekt golfa kod Motovuna, ali je, čini se, kompromis ipak postignut a kao investitor javila se tvrtka Jupiter Adria. U svakom slučaju, bio taj projekt realiziran ili ne jasno je kako se i sin i unuka nekadašnjeg yu komunističkog moćnika bave isključivo unosnim ili luksuznim pothvatima.
ŠPILJKOVA LOBIRANJA ZA SHEL U SRBIJI I MILIJUNSKE PROVIZIJE
Inače, Vanja Špiljak se u raznim kontroverznim kontekstima spominjao i u srpskim medijima. Tako je beogradski Kurir o njemu u listopadu 2006. pisao kao o glavnom lobistu Shela pru kupnje Naftne industrije Srbije (NIS). Tada su podsjetili kako je on bivši muž novinarke Mile Štule, koja je početkom rata u bivšoj Jugoslaviji bila glavna Miloševićeva perjanica na RTS. Vanja Špiljak i Mila Štula bili su u braku sve do pred sam raspad SFRJ. Prije dolaska u Beograd ona je radila u zagrebačkom tjedniku Danas. Kurir je opisivao kako je Štula došla u sukob s predsjednikom Tuđmanom te da je navodno Tuđman tražio od Špiljka da obuzda snahu. Prema pisanju Kurira, Vanjka Špiljak se oprostio od Mile pismom te je pobjegao u Švicarsku s drugom ženom, Za razliku od Štule, koja je od tada pala u zaborav, njezin bivši muž je, prema pisanju Kurira, bolje prošao kod Miloševića. Naime, osim što je devedesetih poslovno surađivao sa srpskim naftašima, on je bio i neka vrsta kurira između Tuđmana i Miloševića.
"Da je čovek za sve režime, Špiljak je dokazao posljednjih godina, a naročito posljednjie dvije, kada je preko nekoliko utjecajnih ljudi u srpskoj vladi, ali i jednog moćnog trgovca naftom, počeo lobirati za britanski Shel koji je bacio oko na NIS. Kako je Kurir tada objavio za lobiranje je bilo osigurano oko 50 miliona eura, od kojih je pet već bilo podijeljeno nekolicini ljudi bliskih Vladi Srbije. Tekst su zaključili time kako je tadašnji premijer Vojislav Koštunica doznao za Špiljkove namjere te je odmah stopirao tender za prodaju NIS-a. Ako su točni navodi Kurira, Špiljku jedino nije uspjelo lobiranje za Shel u Srbiji. Sve drugo mu se "pozlatilo". Poglavito to što očito nikome nije morao niti položiti račune za dvojbene transakcije u Ini. Uostalom, činjencie govore da je u naftnmom biznisu ačune jedino morao položiti bivši premijer Ivo Sanader. Gledajući stvari iz određenog kuta nameće se zaključak kako je Sanader stradao jer je stjecajem okolnosti došao na naftni teritorij koji su oduvijek kontrolirali dečki preparirani još u nekim davnijim komunističkim vremenima.
Stoga ne čudi što se većina direktora Ininih podružnica, od Švicarske do Londona, danas može podičiti milijunskom imovinom samo u inozemnim nekretninama. Na toj se listi, osim Vanjke Špiljka sa švicarskom rezidencijom nalaze Josip Jagušt, Andrija Kojaković, Vedran Perše, svi sa luksuznim londonskim nekretninama. Tu je i petrokemijski igrač naslonjen na Inu, Robert Ježić sa švicarskom nekretninom. O njihovim računima i ukupnom imetku možemo samo nagađati jer u Hrvatskoj ne postoji volja da se stvarno istraži gdje su nestali Inini milijuni.
Za hrvatsko pravosuđe destrukcija Ine započinje i završava trenutkom kada se ispisivala optužnica u aferi mito Ina-Mol u kojoj je optužen Sanader. Kao da povijest destrukcije Ine započinje i zavšava sa Sanaderom. Očito, svi drugi igrači su nedodirljivi i mogu na miru uživati u raskoši svojih domaćih i inozemnih posjeda. Vanjka Špiljak konkretno u modernoj katnici na obali Ciriškoj jezera, u kvartu u kojem žive bogataši regrutirani iz svih dijelova svijeta. Dok komunistički moćnik Mika Špiljak počiva na Mirogoju njegov sin može gledai jedan posve drugi svijet švicarskih i svjetskih naftnih bogataša iz sigurnosti svoga doma u Zollikestrasse u otmjenom gradiću Zollikonu.
Rasprave o tome tko je pokrao nacionalno bogatstvo i ofucane rasparve o ljevici i desnici u Hrvatskoj ionako su na dnevnom redu osiromašene Hrvatske. Bivšim radnicima Ine i sličnih kompanija, koje su nestale u tranziciji na hrvatski način, ionako je netko dovoljno moćan namijenio da kroz slučaj Sanader zadovolji sve potrebe za pravednim društvom i sankcioniranjem lopovluka na najvišim razinama.
M.M.