Vikalo se cijelo vrijeme da je Vesnu Pusić kandidirala tehnička vlada Zorana Milanovića; a Karamarko je izjavio da će Vesna Pusić imati tehničku potporu vlade te ne će opstruirati njezinu kandidaturu. Ako će joj se pružiti tehnička potpora, znači da potporu pruža tehnička vlada?

Trenutni hrvatski politički vrh ima problem s dosljednošću. Zgražalo se nad kandidaturom Besne Vesne, a sad Karamarko tvrdi da on nikad njoj ne bi dao glas. Ipak, i nečinjenje je grijeh, a sve pod izlikom da se ne ćemo sramotiti pred svijetom. I ta je izjava došla tjedan dana nakon što je State Department naveo da je najveći hrvatski problem korupcija. Zar nije veća sramota što Hrvatska šalje osobu za to mjesto koja je simbol borbe protiv Hrvatske? Zar nije još veća sramota što Hrvatska podupire osobu bez srednje škole za to prestižno mjesto? Ili je možda cilj Hrvatske na taj način destabilizirati Ujedinjene narode? Stjepan Mesić je dva puta biran za predsjednika RH, a nakon njega Ivo Josipović. Možemo li pasti dublje? Nakon tog dvojca i egocentika Milanovića, smatram da je sramota nešto s čime smo već dosada trebali naučiti živjeti. Treba li spominjati “lex Perković”?

Slavilo se kad su generali oslobođeni, a galami se kad je Šešelj oslobođen. Samovoljno se prihvaćaju pojedine presude istog (!) suda. Kandidaturu četničke vojvotkinje Pusić se moglo spriječiti – nije se to učinilo – a sad se govori da ona ima samo “tehničku” potporu, što god to značilo.

Kurikularna obrazovna reforma se nije ukinula, donio se proračun koji bi donijeli maturanti srednje ekonomske škole, govori se o rasprodaji državne imovine i zemljišta – to se moglo očekivati i od Milanovića, NDH se proglasila zločinačkom državom; dobro, ali se o Jasenovcu do 1953. nije ni zucnulo, pljunulo se na žrtve komunizma, a izjavilo se da je Hrvatska antifašistička zemlja! Nije! I ne dao Bog da je ikad bila! Hrvatski antifašizam je temelj ove zemlje jednako kao i Marxov “Kapital”. Nije se povukao registar branitelja koji je “trebao” poslužiti kako bi se raskrinkali lažni branitelji, a broj u registru je samo porastao. I onda se sve pokušava svaliti na MOST?!

MOST je tvorevina djela klera i Opus Dei-a, dakle nije udbaška tvorevina kao što se u početku mislilo, nego im samo prioriteti nisu jednaki kao oni HDZ-a, a oni koji su dovukli Oreškovića neka preispitaju svoje procjenjivačke sposobnosti. Lustracija se više uopće ne spominje? Udbašima se opraštaju svi njihovi grijesi? Zaista smo onda katolička zemlja…!

Najzanimljivije pitanje je sljedeće: da nije bilo MOST-a, odnosno da je HDZ dobio 80 mandata, bi li išta bilo drukčije? Niječan odgovor je vrlo depresivan, ali je vjerojatan. Političari bi se trebali ulagivati narodu, a ne izigravati narod i vlastito članstvo; Predsjednica je svojim nemuštim izjavama izdala svoje birače, a sad i Karamarko, jer se podupiranje potomaka loze Anđelinovića ne može drukčije objasniti. Nadajmo se da će HSP AS uspjeti u svome naumu, te bi se Hrvatski sabor trebao o toj kandidaturi izjasniti, a onda će sve biti jasno.

Dok egocentrik Milanović izjavljuje da je komunizam trajao samo deset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, hrvatski političari i povjesničari šute. Povode li se starom rimskom: “qui tacet consentire videtur” (tko šuti, smatra se da priznaje)? Kad se misli istražiti štetno djelovanje Ostojića, Dončića, Cvitana, Opačić, Zmajlovića, Bauka, Violić, Šipuša i Vrdoljaka?

Ovo je trebao biti HDZ koji će ponovno uspostaviti Republiku Hrvatsku. Ovo je trebala biti vlada koja je trebala izvuć zemlju iz krize, ali ponajprije iz moralne i ideološke krize, a tek potom financijske i ekonomske. No, uz časni izuzetak ministra Zlatka Hasanbegovića, ova se vlada ponaša kao i bivša; odnarođena i nezainteresirana – igra neke rijetko kome prepoznatljive i neshvatljive besmislene igre koje će završiti tako da hrvatski narod izgubi – jednom za svagda.

 

Josip Gajski

Share
0