Ex-ministar ministar Znanosti, obrazovanja i sporta, Željko Jovanović, najgori u najgoroj ex-hrvatskoj-srpskoj vladi Zorana Milanovića, imao je velikih, mussolinijevskih ambicija – želio je isušiti "nogometnu močvaru" i tako sprovesti melioraciju.

U njegovom slučaju to bi značilo – uništenje hrvatskog Dinama, braće Mamić te uspostavu "regijonalne lige" s povjerenikom Zoranom Stevanovićem, zvanim Cinkaroš (Udruga "Korak napred"), formiranje "regijonalne" nogometne reprezentacije, recimo "srpsko-hrvatske", također uspostavu "regijonalnog" jezika, recimo "srpsko-hrvatskog" – ili barem engleskog! – uspostavu "regijonalnog obrazovnog curiculuma", recimo anti-hrvatskog, koji će raditi Jokić i drugi Srbi strateški raspoređeni po 56.000 nekoliko desetaka tisuća udruga napravljenih za plansko isisavanje hrvatskog novca po naputku Vesne Pusić i u interesu tekovina NOB-e, druga Tite, te partizansko-četničke koalicije. Kako je Željko Jovanović tek velikosrbin diletant, sav taj njegov titanski napor ostao je uzaludan, a zbog njega je i smijenjen! Za razliku od njega socijalist Mussolini, sazrivši kao i tipični srpsko-hrvatski socijalisti u fašistu (četnike), uspio je isušiti prave močvare!

No, Željko Jovanović zvan Ulizica, nastavio je podržavati upornost Zorana Stevanovića, zvanog Cinkaroš, na izbacivanju hrvatske nogometne reprezentacije s europskog prventsva. Sve to mudro je gledao i nadzirao Zoran Milanović, najgori premijer najgore srpsko-hrvatske vlade, procijenivši da bi ustašama urođeni fašizam bilo najlakše dokazati kad bi velikosrbin Ranko Ostojić, ministar anti-hrvatske policije, u maniri Svetozara Pribičevića, malo pogurao nerede na stadionu u Italiji i organizirao Srbe da pod okriljem ustaške noći narišu svastike po stadionu na Poljudu.

Kako je "multikulturalna" Rijeka (s 82% Hrvata, te, što je vrlo zanimljivo 92,5% onih kojima je hrvatski prvi jezik!) čvrsto uporište anti-hrvatske koalicije, pokušalo se osim privođenjima Mamića, istovremeno podignuti HNK Rijeku, kao nekakav "jugoslavenski" odgovor hrvatskom Dinamu. Kako su Slavkić (Linić) i Vojkić (Obersnel) posve ekonomski upropastili Rijeku vodeći je čvrstom i primitivnom SDPpartijskom rukom od 1992. do danas, morali su slijediti naputke najvećeg ruskog ekonomiste, literarnog prevaranta Ostapa Bendera, čija je najpoznatija misao bila i ostala: "Ideje naše, benzin vaš!"

I tako je od 2012. krenuo preporod HNK Rijeka s novcem uglednog talijanskog pouzetnika i perača novca Gabriele Volpija, te njegovog pomoćnika Damira Miškovića, entuzijasta anemične biografije, inače lučkog brojača. Kako je Volpi procijenjen na 2,5 milijardi EUR-a, lokalni crveni mafijaši odlučili su ga malo izreketariti i uz nešto bolnog natezanja, izlobirali su da Volpi kupi teren na Rujevici, koji je pripadao gradskom "poduzetniku" Franoliću (Linić, tržnice, hoteli Jadran...) dok mu ne odobre gradnju novog stadiona Kantrida.

Vidjevši da je naletio na sitne, ali nezajažljive lopove, Volpi se počeo izvlačiti iz cijele priče oko riječkog nogometa (i vaterpola!), jer nije želio nastaviti davati "manču" lokalnim crvenim fašistima – od kojih je očekivao da mu operu tek nešto novca za stadiončić, hotelčić i marinicu na Kantridi. Naime, sa stadionom na Rujevici dobro je počelo: Volpi je prikazivao stotine tisuće gledatelja i milijune eura zarade, a onda ih kao legalne i legitimne, oprane, ubrizgavao u svoje kompanije. Rujevica je imala biti samo dobar početak, pravi zalogaji trebali su uslijediti s izgradnjom novog stadiona na Kantridi, hotelima i marinama.

Međutim s Volpijem kao vlasnikom NK Rijeke lokalni su riječki moćnici orodili s opasnim ljudima: trgovcima oružjem, crnim naftnim tržištem, nisu to živopisni mamići i lokalna barica HNS-a. Istragom i uhićenjem Volpija ništa se tu nije promijenilo, ali se pogoršalo za isušivače hrvatske nogometne močvare. Dogovori ostaju i moraju se poštovati.

Cijeli taj scenarij zaziva i vrijeme kad je Slavko Linić, partijski računovođa i diletantski gradonačelnik Rijeke, pokušao izreketariti Bernija Ecclestona (inače dvostruko bogatijeg i dvostruko mutnijeg od Volipija!) prilikom pregovora o dovođenju Formule 1 na Grobnik. Tada se govorilo o 250 milijuna maraka, s time što je lukovo prostodušni Slavkić mislio da će taj novac Ecclestone dati njemu, a Ecclestone je govorio samo o inicijalnim ulaganjima grada Rijeke, da bi on, eventualno, malo pogurao, tu simpatičnu manifestaciju, gdje je za sebe očekivao puno ozbiljnije cifre!

Naravno, obojicu muljatora i perača novca, dakle Volpija i Ecclestonea, stalno gnjave razni poreznici, pa im tu i tamo plijene aviončiće, brodiće, kućice, računčiće po oazama i izvan njih... No, kad zagusti oni se pogode za 100-200 milijuna nečega, da ih puste na miru.

Naši "skrbni primorci" tako su priskrbili smiješan stadiončić na Rujevici u rangu "Lučkog radnika" i svijetlih tradicija počasnog predsjednika tog kluba, uglednog komunističkog likvidatora Oskara Piškulića, zvanog Žuti (300 ubijenih 1945., te 30.000 protjeranih Talijana u etničkom čišćenju iz Rijeke!). Naravno, i stadiončić "Lučkog radnika" bio je na Rujevici. Sve se mijenja osim riječkih crvenih, pomalo oronulih, fašista koji bi stalno nekog reketarali, no kako nitko normalan više ne želi doći u propalu Rijeku, očekuje se međusoban obračun "zdravih snaga koje i dalje traže crvenu nit"!

Nakon što se, vrlo skoro, raspadnu zbog nedostatka novca i vaterpolo klub Primorje i HNK Rijeka, gradu ostaje tek okretanje Beogradu – kroz "Srpsku prestonicu kulture 2020." (nakon što su dobro odradili srpski festival Malih scena!) te okretanje crnom fašizmu. Ovo potonje pokušava se ostvariti preko Amleta Ballarinija, uglednog talijanskog fašiste, koji je, gle čuda, bio i pukovnik talijanske vojno-obavještajne službe! Tom uglednom gospodinu Grad Rijeka, dakle Vojkić, dodijelit će Zlatnu plaketu Grb Grada Rijeke, doduše zajedno s Meštrom riječkog karnevala Tonijem, pa to govori koliko je crveno ludilo otišlo daleko i kolika je potreba za luđački košuljama (s kratkim rukavima-stiže ljeto!) na Kvarneru.

Onako usput, HNK Rijeka, tada pod imenom "Fiumana" igrala je 1928. u Mussolinijevoj fašističkoj prvoj talijanskoj ligi gdje su nastupali u crvenim dresovima s bijelom zvijezdom na lijevoj strani! O tempora, o mores!

Za pobjedu nad komunizmom spremni!

 

F. Perić