Hrvatski sabor, njegova intelektualna istisnina i „sirovinski“ sastav, sve ono što možemo čuti i vidjeti od tog najvišeg političkog tijela u Hrvatskoj – postaje ozbiljna dijagnoza hrvatskog društva. Pernar i pridruženi klaunovi samo su stidne uši političke zapuštenosti i loše higijene, ali još uvijek nisu bolest.

Ovo pak što se događa i što će se tek dogoditi s Agrokorom, njegovim dobavljačima i ruskim državnim kamatarima postaje simptom opake i nezaustavljive bolesti. Približno ista je priča s razvikanim hrvatskim tvrtkama poput Franka, Podravke, Atlantic grupe, Kraša, Orbica, Vindija, Dukat... da ne spominjem INA-u, kao dobar primjer udbaško-partijske tvrtke od prvih dana svog osnutka do MOL-ova preuzimanja iste. Sva su ta poslovna carstva izgrađena na prvobitnoj akumulaciji Markovićeve privatizacije; takva „poslovna“ mogućnost dana je odabranima iz partijsko-udbaške nomenklature, beskrupuloznoj ambiciji starih partijskih struktura da uz pomoć kapitala isisanog/pokradenog u komunističkom sustavu i demokratskog liftinga stvore poslovna carstva.

Nitko se ne pita gdje je Todorićev kapital u cijeloj priči i je li ikad postojao; spominju se enormno visoki zajmovi i krediti, neprestano reprogamiranje novim zaduživanjem i nezamislivo korištenje PDV-a kao „kase uzajamne pomoći“?!

>>

Hrvatska je u rukama potomaka partijsko-udbaške nomenklature koja se nakon 1991. godine pretvorila u šestu kolonu vlastohlepaca na svim razinama: u ovome slučaju od Ivice Todorića preko guvernera Narodne banke i najviših hrvatskih dužnosnika do onog najnižeg državnog ili lolalnog birokrate za šalterom, mrzovoljnog i spremnog na sve osim za svoj posao – i sve je to ista izdaja: opstrukcija svih i svega što nije iz njihova legla, modus operandi šestokolonaša i hibridni rat protiv suverene Republike Hrvatske na svim razinama.

Posve je nevažno je li Zdravko Marić  obiteljski vezan s Ivicom Todorićem – jer je su Željko Rohatinski i Boris Vujičić odrađivali više nego „obiteljski“ posao, predanije od svakog rođenog sina – bitno je da je Ivica Todorić instalirao svog osobnog financijaša za ministra financija u dvije Vlade: Oreškovićevoj i Plenkovićevoj. Više mu nije bilo dovoljno u džepu imati guvernere Narodne banke, ministre i premijere, odlučio se staviti vlastito meso na poziciju ministra financija, a Dalićku ako momku zatreba pomoć. Naravno, sve u dogovoru s Andrejom Plenkovićem. Zato Ivica Todorić nije nikad u javnosti smio ispuhati nos: plašio se izvući maramicu da mu iz džepa ne ispadnu guverneri, ministri i predsjednici vlada.

I to već traje godinama, desetljećima, od prvih dana naše mlade države kad je kriminalna partijska nomenklatura, u naravi kriminalna politička organizacija, shvatila da stvaranjem suverene Republike hrvatske ona gubi moć i vlast. Djelovanje šestokolonaša usmjereno je protiv suverenosti mlade hrvatske države, a sve s ciljem da bi političkim pogodovanjem zahvatili i stavili u svoje vlasništvo cjelokupno prirodno bogatstvo i gospodarske resurse Republike Hrvatske. To im je itekako uspjelo; preporođeni komunisti već se odavno ponašaju kao (malo)građanska klasa, kao gospodari Hrvatske bez obzira koja je politička opcija na vlasti. Jer sve su političke opcije njihove dokle god kadriraju i ugrađuju svoje ljude u svim ministarstvima, institucijama, ustanovama i javnim poduzećima; sve dok im svaka nova roba na (političkom) terenu dolazi na ogled i provjeru kako bi ustanovili je li dovoljno podobna za zadaće koje će im povjeriti; najprije za provjeru, a poslije i kao trajni savez u zajedničkom pothvatu posezanja za širokim spektrom resursa. To više nisu zamozatajni drugovi, oni su sad kolekcionari slika i umjetnina, diskretni mecene umjetnosti, oni su sve što treba jer iskupljuju svoju skromnu prošlost, patološke ambicije i tako pokušavaju sakriti narav kriminalca, gomilanjem umjetničkih predmeta i šetnjom po crvenom tepihu.

>>

U ovakvom političkom beznađu, gdje zločinačka organizacija preporođenih komunista upravlja politikom i gospodarstvom, a kultura joj služi kao Agitprop, Hrvatskoj ne trebaju nikakvi lokalni i parlamentarni izbori, jer svaka se politička opcija, njeni nositelji i zagovornici u startu podvrgavaju služenju šestokolonaša, domaćih apatrida. Ono što šesta kolona ne uspije zavesti tijekom izbora, prokušanim metodama zavođenja i ucjenjivanja uradi usput čim još nekorumpirane osobe zasjednu na političku dužnost.

U Hrvatskoj nema moralno čiste osobe, Hrvati ne znaju što bi s njom, vjerojatno bi je kamenovali. Sluganski mentalitet uzgaja oklijevala, ustrašence i vlastohlepce, a samo je o moralnoj čistoći riječ.

Andrej Plenković problem s Agrokorom velikodušno pokušava podijeliti s javnošću, disperzirati na svakog građana, pa su se mediji raspisali, a dežurni pametnjakovići djele pamet i savjetuju kao da su oni sudjelovali u stvaranju kreditnog ovisnika koji sad balansira između ruskih i kineskih bankara. Nisu, sudjelovala je visoka politika daleko od očiju javnosti, konkretno hrvatske vlade, Narodna banka i lokalna vlast na svim razinama, tamo gdje se pojavio Konzum sa svojim supermarketima i infrastrukturom. Hrvatski samoupravljači s tim radnjama nije imao nikakva posla i ne bi smio sudjelovati u spašavanju vojnika Ivice Todorića. Zakazale su i sigurnosne službe, jer nisu upalili crveni alarm kad je Agrokor najavio zaduženje kod Sberbanke i pao u zagrljaj ruske državne kamatarske banke. Pregovori se nisu vodili u Beču i zajam nije dobijen od, na primjer, Sberbank Beč nego u moskvskom epicentru novčarenja i kamatarenja.

>>

Je li ministar Zdravko Marić sada dobio znak da može i smije pregovarati s kineskim bankarima, konkretno s Kineskom industrijskom i komercijalnom bankom (ICBC). Ova banka, slično kao i Sberbank, samo je komercijalno-kamatarski odsjek (kineske) Centralne banke (Bank of China) i nema govora o njezinoj komercijalnoj neovisnosti. No što o tome misli Andrej Plenković, ne misli uopće, to nitko od njega ne očekuje.

Andrej Plenković poput mladomisnika na propovjedaonici sklapa ruke u visini pupka i činovničkim homilijama umlaćuje javnost. On doista vjeruje u snagu svojih „svi će ljudi biti braća“ lupetanja. Uljuljao se briselski birokrat uvjeren u svoju sigurnu poziciju jer Ivica Todorić neće u javnosti naglo izvaditi maramicu iz džepa i ispuhati nos! Ali predsjednik Vlade zaboravio da izbore za Hrvatski sabor nimalo nije dobio on, nego HDZ. I tako će biti kod novih parlamentarnih izbora, opet će pobijediti HDZ.

 

Mila Marušić

Share
0