"Hrvatski jezik izmišljen je da bi Hrvate držao u strahu, da ih muči kako ne govore jezikom koji zovu svojim, pa da vazda pitaju je li se reče hiljada ili tisuća, kisela ili mineralna voda..." izjavio je Ante Tomić.

U demokratskom smo društvu dužni ovakve protuhrvatske ispade trpjeti, jer svatko, pa i Ante Tomić, ima pravo na svoje mišljenje i svjetonazor. Ipak, Tomić, neuspješno oficirče, urbani Jugoslaven, pokazuje zavidnu razinu nepismenosti (što smo znali pročitav njegove knjige), usporedivu jedino s nepismenošću nikad prežaljenog jednonogog bravara. Upravo zato, iako dužni trpjeti ovakve budalaštine, imamo jednu građansku dužnost, opismeniti našeg sugrađanina, jer nam sunarodnjak nije.

>>

Srbi su, budući narod star koliko i, recimo Joža Manolić, napravili veliku podvalu kad su „hiljadu“ proglasili srpskom riječju, odnosno doveli do shvaćanja da je „hiljada“ u hrvatskom jeziku srbizam. Jednostavno nije, već je grecizam jer potječe od starogrčkog χιλιάς (khiliás). „Tisuća“ potječe od staroslavenskog jezika, pa je zajednička svim Slavenima. Postoji i treća riječ za tisuću, a spominje se recimo u Frana Krste Frankopana kad on govori o“ jezerov i trista vojnika“. Jezer je kajkavska riječ, odnosno hungarizam (ezer). Što se tiče mineralne vode, u hrvatskom jeziku mineralna voda ima značenje vode obogaćene raznim mineralima, a može biti gazirana i negazirana. Kisela voda, pak, u hrvatskom jeziku ima značenje vode s izraženim svojstvom kiselosti, jer, voda je tekućina bez okusa, mirisa i boje, dakle kisela voda je voda kiselog okusa. Znači li „kisela voda“ štogod drugo preko Drine, u to se ne bismo htjeli upuštati.

Što se tiče od strane Ante Tomića spominjanog straha, u Zapisu popa Martinca piše: “I obuěm’ši vsu grčiû i bulgariû bos’nu i rabaniû nalegoše na ězik hrvatski.“ [I osvojiv svu Grčku, Bugarsku, Bosnu i Albaniju, nalegoše (nasrnuše/napadoše) (Turci) na jezik (narod) hrvatski.] Dakle, 1493. već postoji shvaćanje kojim se narod poistovjećuje s jezikom, stoga je svaki govor o strahu i nametanju hrvatskog jezika krajnje imbecilan.

Općenito govoreći o ovoj nakaradnoj deklaraciji o zajedničkom jeziku, čini se da sve te jugoviće muči što se oni razumiju, iako nisu strane jezike učili. Bilo bi prilično porazno i jadno, da se u stotinu godina koliko je trajalo hrvatsko ropstvo pod Beogradom, hrvatski jezik nije snažno približio nepostojećem srpskom jeziku, odnosno bošnjačkom i crnogorskom. Također bi bilo vrlo zanimljivo posjesti jednog čakavca, s primjerice Raba, ili nekog Zagorca pa da povedu razgovor ugodni s „braćom“ Srbima – ne bi se puno razumijeli – i brzo bi se odustalo od ideje zajedničkog jezika.

>>

Naposljetku, vodeći se logikom svih ovih Jugoslavena, mogli bismo na isti način poistovjetiti primjerice engleski, njemački, talijanski i hrvatski jezik, budući ih također razumijemo. Eto, Nijemci imaju Immanuela Kanta, ali Hrvati zato imaju kantu govana i – gle čuda – engleski se kaže „bucket of shit“, njemački „Eimer Scheiße“, talijanski „secchio di merda“… na svakom od tih jezika, bio on njemački, engleski, talijanski ili koji drugi, za kantu govana se kaže Ante Tomić. Nije li to dokaz da su sve to isti jezici?

 

I. Sertić

Share
0