Zastrašujuće je gledati na televiziji riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela koji maršira na čelu militantnih komunističkih uhljeba vezanih na ovaj ili onaj način uz posve propali, no partijsko-mafijaški umreženi grad Rijeku. Boreći se za (mrtvo) komunističko nasljeđe, riječki komunalni boljševici postali su nervozno-agresivni. Što je manje novca u gradu, to je agresivnost veća.

Gradonačelnik svojom impresivnom figurom neobično podsjeća na tri, više-manje, povijesne figure: Generalfeldmarschalla Hermana Göringa - no za razliku od njega Obersnel nije bio, niti će biti ratni heroj, ni pilot-as!; samoproglašenog maršala, inače lažnog bravara, pedofila (njegova prva žena imala je 13 godina!), cinkaroša (između niza komunista cinkao je drugu i treću ženu!), neradnika i ubojice Josipa Broza Tita - no za razliku od njega Vojkić je tek “kvarnerska girica”; te malo bedastog stripovskog Gala Obelixa - kojem je, zapravo, najbliži.

Nova navala agresivnosti, sve više seoskog načelnika, vjerojatno se mora vezati uz njegove napore da preuzme derutnu komunističku partiju na državnoj razini od svog nevoljenog sugrađana župana Zlatka Komadine. U sklopu toga, kao što zagrebački gradonačelnik Bandić redovito odlazu u Rim (60 puta?) tražeći duhovnu obnovu za mladenačke partijske grijehe, tako i Vojkić redovito odlazi u Barcelonu (40 puta?), valjda da odmori oči od ruševina grada kojeg je upropastio zajedno sa Slavkićem (Linićem). Rijeku još može spasiti samo čarobni frulaš!

U toj i takvoj Rijeci, antipatičnom spoju crnog (od 1919. - Black Lebel!) i crvenog fašizma (od 1945.- Red Lebel!), udarnički se, no posve nevidljivo za bilo koga tko dolazi sa strane, radi na Europskoj prijestolnici kulture. Pretpostavljam da će 2020. sve završiti s velikim sletom na ruševnom stadionu Kantrida i predajom štafete Olivera Frljića Voljenom Obelixu, jer niti se što radi, niti će se što napraviti za dobro grada!

Predlažem da štafeta krene iz Jugoslavenskog narodnog pozorišta Teatro Verdi, odakle bi je mogao nositi Benito Mussolini, najveći sin svih njihovih (talijanskih) naroda i narodnosti (koji je imao spomen ploču na riječkom fašističkom kazalištu!), koji bi štafetu mogao predati ispred ruševnog kazališta Fenice “dobrom bravaru Brozu”, koji bi je potom mogao predati Oliveru Frljiću ispred ruševnog Muzeje moderne i suvremene umjetnosti, usred ruševnog “Benčića”, pa bi riječkom velebnom Mussolinijevom ulicom, na koju se nadovezuje riječka ulica Crnih košulja, mogao protrčati Bulevarom Marxa i Engelsa i napokon doći do ruševne Kantride.

Uostalom, na stadionu Kantrida imao je slet i Gabriele D’Annunzio koji je fašističkom dirigentu Toscaniniju pokazao koliko su njegovi fašisti bolji glazbenici od onih iz milanske Scale! Naime organizirao je malu pucnjavu bojevom municijom i bacanje pravih bombi, pa su glazbenici, koji su u tom trentuku bila publika, imali određenih, no posve prihvatljivih gubitaka za taj kvarnerski grad čudaka i bedaka!

Zanimljivo je kako, za razliku od Milana Bandića, Vojkić ima dobre veze u Rimu, pa i sa upravom grada Fiume u egzilu, koju čine zadrti fašisti izbjegli iz Vojkićevog galskog sela na obali Kvarnera. Ono što je najbizarnije, Vojkić je želio dati nekakvu nagradu Grada Rijeke Amletu Ballariniju, visokom časniku talijanske vojno-obavještajne službe, uglednom fašistu i zamjeniku gradonačelnika grada Fiume u egzilu?! Crveno i crno u Rijeci postaje krajnje fijumanski groteskno...

Još smiješnije je kad se gradonečelnik Rijeke poziva na toleranciju u gradu u kojem su jugoslavenski komunisti etnički očistili 30.000 stanovnika Fijumana/Riječana u razdoblju 1945.-1954.! I likvidirali ih nekoliko stotina metkom u potiljak i bacanjem u Riječinu! To je ta legendarna riječka multikulturalnost i tolerancija!

Sretan sam što je moj gradonačelnik Bandić, čovjek tisuću mana, a ne Obersnel, čovjek sa samo jednom manom... Naime, Bandić zna svoj posao, a Obersnel - ne. I zato će Obersnel jedriti na Titinoj olupini Galeb, na riječkoj regati Barcolana, ovaj Fijumanka, u počast Yugoslaviji i jugoslavenskom crvenom fašizmu!

 

F. Perić

Share
0