Hrvatska je predsjednica prepoznala vrhunske vrijednosti koje Hrvatice i Hrvati pronalaze u nogometu i navijala je na način kojega se ni najzagriženiji ljubitelj nogometa ne bi posramio. Uostalom, za „Vatrene“ se navija vatreno.

To je prepoznala projugoslavenska duboka država kao opasnost, kao što je opasnost uvidjela u spontanom okupljanju 550 000 ljudi, zaogrnutim hrvatskim zastavama, uopće hrvatskim znakovljem spremnih na višesatno stajanje i čekanje hrvatske reprezentacije.

Teško je razlučiti kojim je putem krenulo, no napad bijaše sinkroniziran iz (nepostojeće) ljevice i (nepostojeće) desnice, o ustašovanju, o Thompsonu, o Predsjednici koja je „ukrala show“ i t.d.. Tako već Davor Gjenero za portal direktno.hr govori o tomu da: „Greška s kišobranom nije slučajna, već namjerno prostudiran potez kako bi se ponizilo hrvatsku predsjednicu“, govoreći o kiši na finalu svjetskog prvenstva. Da Gjenero manje gleda filmove, a više čita knjige, onda bi znao da u trenutku kad mala zemlja poput Hrvatske osvoji srebro na najprestižnijem sportskom natjecanju, svi bivaju poneseni, čak i oni koje nogomet (ili sport uopće) nimalo ne zanima, a Hrvati su te sreće da je naša Predsjednica bila iskreno sretna i ushićena uspjehom hrvatske nogometne reprezentacije. Dakle, u tim trenucima nitko ne bi razmišljao hoće li se malo smočiti ako je u mogućnosti na licu mjesta zagrliti svoje sportaše. To što su „macho“ Putin i tetkica Macron sklonili od malo kiše, govori sve o njima, a naša se Predsjednica ponijela državnički, domoljubno i baš onako kako je trebala. Svaka joj čast na tomu!

Angažirao se po naputku i Efraim Zuroff, negator genocida u Srebrenici i Židov ostraciran iz Izraela, t. zv. „lovac na naciste“, analogon domaćim „antifašistima“ te kaže: „Marko Perković nikad ne propušta priliku prenositi svoje mrziteljske poruke. Nije slučajnost da se brojni ljudi na njegovim koncertima pojavljuju u ustaškim uniformama i s ustaškim simbolima i daju takve pozdrave.“ Na njega se nadovezuje Jasmin Klarić s Telegrama: „Radi se jednostavno o pokušaju kidnapiranja zemlje koju, kažu, vole, svjesno ili nesvjesno je reducirajući na “naše” i “izdajnike”, uz stalni, prijeteći škrgut zuba. Zemlja u kojoj se u crnom obračunavaju s ovima ili onima, može se, očito, snivati. Ali ona, sasvim sigurno, nije mogla, ne može i nikad neće biti – ponosna i lijepa.“

Josipovićev partner Josip Kregar pokušava napisati „budnicu“ pa na Pilselovom autografu piše: „Lako se složiti oko janjetine i nogometa, ali stvari su drukčije kad dođemo do ozbiljnih tema: plaće, mirovine, zaposlenja, školovanje, nabavke zrakoplova. Nakon ponosa i slave dolaze dani buđenja i jave. Država nije dječja igračka. Infantilnost, vulgarnost i poziranje vladara obično koštaju. Nije to razdraganost, već nepatvoreno dječje prenemaganje.“

 Pravomoćno osuđeni lopov, također blizak Ivi Josipoviću, Krešo Beljak Thompsona na twitteru naziva „fašističkim smećem“. Josipovićev prijatelj Neša Horvat, psihijatar iz Varaždina, kaže: „Džaba vam drugo mjesto i srebrna medalja kad ste govna, smeće i smradovi“. RTL televizija među priloge o dočecima nogometaša ubacuju prilog o prijedlogu kazne prijave protiv Luke Modrića bez obzira što nije ni potvrđena (a presumpcija nevinosti drugovi?). Teško je uopće navesti i popratiti sva blaćenja, kako Predsjednice, tako i reprezentacije, Zlatka Dalića te Marka Perkovića Thompsona. No, možda je najviše na koordinaciju napada utjecao aktualni Plenkovićev PR „volšebnik“ i voditelj posljednje Josipovićeve kampanje, Krešimir Macan, koji je cjelokupni doček nogometaša nazvao „mekim ustaškim državnim udarom koji nije uspio“.

S druge strane, zašto nitko od naših „poštenih, čestitih, nepristranih i neovisnih“ novinara nije našao nekoga iz SDP-a i pitao ga gdje su gledali utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, ako ništa finale? Što nam malo „hrvatska ljevica“ ne prokomentira uspjeh Hrvatske? Javnost bi bila itekako zainteresirana za mišljenje Nenada Stazića (koji navija za „jugoslavensku reprezentaciju“), Ostoje Rankovića (ne slastičara nego svastičara), Peđe Grbina (koji je možda pod utjecajem alkohola zapjevao „Lijepa li si“)… Gdje nam nestadoše drugovi i drugarke iz Partije? Gdje je Mrak-Taritaš i braća Pusić? A debeli Obersnel i kralj neradnika Komadina? Zanimljivo bi bilo priupitati Ivana Vrdoljaka i Milorada Pupovca gdje su gledali utakmice hrvatske nogometne reprezentacije i koliko su "piva i grickalica potrošili" na putu Hrvatske do svjetskog srebra?

Zapravo, treba se zapitati kako bi na srebrnu hrvatsku reprezentaciju „reagovao“ Ivo Josipović? On bi stajao pod kišobranom s Putinom i kiselo se smješkao, a Thompsonu bi na Jelačićev trg vjerojatno poslao ZAMP-ovu kontrolu i izdao prekršajni nalog. Za Beljaka je jasno da nije bio pozvan jer bi reprezentativci morali cijelo vrijeme čvrsto držati srebrnu medalju a simpatična vozačica dobro čuvati autobus.. Zamislimo samo da je Hrvatska osvojila zlato i da je predsjednik Stjepan Mesić; pa u avionu bi se „zagubio“ Modrićev zlatni pehar… Zoran Milanović bi sve ovo nazvao „slučajnim uspjehom“.

Duboka je država shvatila da je nemoćna pred hrvatskim narodom, a aktualni vrh HDZ je shvatio da Predsjednica može dobiti izbore i bez potpore Plenkovića, Jandrokovića, Božinovića, Obuljen, Dalić, Macana i ostalih „H“DZ-ovaca. Meki ustaški državni udar se zaista i dogodio, ako prihvatimo onu srpsku da su svi Hrvati ustaše, da je svatko tko voli Hrvatsku ustaša i da se samo ustaša može radovati i veseliti hrvatskom uspjehu. Oni koji su i dalje zadojeni tezama kreiranim u Beogradu stoga i dalje viću - Modrić je ustaša, Vida je ustaša, Thompson je ustaša, Predsjednica je ustašica – kao u onom starom vicu – svi ustaše.

Ma koliko lažu, ma koliko „volšebnik“ Macan manipulirao, narod ima svoje vrijednosti i prepoznaje tko ih od političara njeguje, a tko ne te će sukladno tomu birati svoje predstavnike na sljedećim izborima, kad god oni bili.

Kako rekoše Engezi naša Vila Velebita simbolizira kćer oca domovine koja će dovršiti njegov posao.

 

Mila Marušić

Share
0