S razlogom je na početku predsjedničke kampanje jasno i nedvosmisleno istaknuto da glavni protivnik HDZ-a pa tako i aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović nije Miroslav Škoro nego Zoran Milanović. Unatoč tomu, HDZ-ova vrhuška predvođena Plenkovićem, Bačićem, Jandrokovićem, Šeksom i ostalima se revno i predano posvetila pljuvanju Miroslava Škore.

Stoga smo imali prilike čuti nesuvisle laži o Škori kao „srpskom zetu“, o tomu da je „ruski igrač“, da je pokušao prodati svoga kuma Thompsona Srbima, da je kukavica i „pobjegulja“ (za razliku od pravih hrvatskih branitelja tipa Plenković, Milanović, Njonjo) i t.d. Sve s razlogom kako se u drugi krug ne bi "provukao" kandidat nesklon dubokoj državi koji je otvoreno najavio rat sustavu stvorenom nakon 2000. godine.

I sad su ti isti HDZ-ovci razočarani Škorinim govorom nakon izbora, prigovarajući kako Škoro i "škoristi" navodno dovode Milanovića na vlast. Nakon što su, po Plenkovićevim uputama, Škoru nazivali dezerterom, jugokomunjarom i četnikom, nakon što su mu prebrojili obiteljska krvna zrnca, nakon svih gadosti koje su mu pripisivali, pa zar su očekivali da će Miroslav Škoro dati podršku Kolindi Grabar-Kitarović? Nakon što su simpatizere Miroslava Škore i sve koji žele promjenu, jer smatraju da trenutno stanje nije dobro, nazvali "škoristima" i "udbašima", sada po automatizmu očekuju Škorine glasove? Ne bu' to tak' išlo, ali se mora kazati da je odgovornost na onima koji su unatoč upozorbama sa svih strana odlučili otvoreno nasrnuti na Miroslavu Škoru 'mjesto na Zorana Milanovića.

S druge strane, moramo podvući crtu i prihvatiti zbilju takvu kakva jest. Ne valja plakati nad prolivenim mlijekom, nego pokušati izvući najbolje u datim okolnostima. Reakcija potpisnika ovih redaka nakon rezultata prvoga kruga predsjedničkih izbora bijaše istovjetna onoj novinara Velimira Bujanca, razočarana i rezignirana s istinskom namjerom neizlaska u drugi krug. Hrvati pripadaju slavenskoj skupini naroda stoga dijele određenu crtu autodestruktivizma kakvu pronalazimo u likovima iz romana Dostojevskog ili Tolstoja, no takvo ponašanje nije nikada dobra donijelo, ni takvim likovima ni njihovima zajednicama.

 Prije svega, treba reći da su hrvatski branitelji podnijeli ogromnu žrtvu kako bi hrvatski narod stekao pravo glasa na slobodnim i demokratskim izborima, kako bi svatko imao slobodu izabrati. Potrebno je napomenuti i sljedeće: sloboda izbora podrazumijeva i da se odabere pogrešno ili krivo, zato je potrebna velika izlaznost, kako se ne bi doveli u situaciju da prevlada omanji broj ljudi koji bira interesno, pogrešno ili krivo, bilo iz zablude, zlobe, obijesti ili čega već. Birati, odnosno odabrati nije samo pravo, nego i dužnost; štoviše, ako se sjetimo da u pola stoljeća jugoterora nismo mogli ni smjeli birati, tim je naš grijeh veći ako ne izađemo na birališta u predstojećem drugom krugu predsjedničkih izbora, čak i ako biramo manje zlo.

Nadalje, ne ćemo sami sebe obmanjivati i tvrditi da glasovi koji u prvom krugu iđahu Škori nisu bili dobrim dijelom usmjereni protiv ovog i ovakvog HDZ-a i Andreja Plenkovića. Također, sve više ljudi postaje svjesno da Plenkovićev favorit nije aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, nego Zoran Milanović, što je bjelodano iz njegovih posljednjih medijskih nastupa.

Lažna je i zlonamjerna teza koju podvaljuju mainstream mediji da će aktualna predsjednica po osvajanju drugog mandata napustiti one političke platforme kojima je osvojila prvi mandat. Da je tomu zaista tako, ona bi bila Plenkovićev kandidat, a očito nije. Tim više, Kolinda Grabar-Kitarović će moći nastaviti tamo gdje je stala jer ju je HDZ-ovom potporom stalno ucjenjivao Andrej Plenković, odnosno nastavit će sa smještanjem Hrvatske u srednjoj Europi, u osovini Baltik-Jadran, a ne u „Zapadni Balkan“ gdje Hrvatsku, po uputama iz Berlina i Pariza, vidjeti žele Plenković i Milanović. Neopterećena borbom za sljedeći mandat aktualna će i buduća predsjednica moći sprovoditi politiku koju je sprovodila u početku, prije upliva briselskih birokrata i desnog krila UDB-e.

Bilo bi dobro kad bi se predsjednici oprostilo njezine propuste, no to nije bitan preduvjet za predstojeći drugi krug. Također, valja biti pragmatičan, ako ništa inatljiv i osvetoljubiv. Ne moramo glasati za aktualnu predsjednicu, ali moramo glasati protiv Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića. Nakon svih poniženja koja je Kolinda Grabar Kitarović pretrpjela, zar netko zaista misli da će po osvajanju drugoga mandata Plenkoviću, Njonji Jandrokoviću i Vladimiru Šeksu biti zaboravljene sve njihove podvale, ucjene i prijetnje?

Isključivo Milanovićevom pobjedom Plenković ne dobiva još jednog protivnika, kako na državnoj, tako i na unutarstranačkoj sceni. Zato moramo dati glas Kolindi Grabar-Kitarović jer je to glas protiv Andreja Plenkovića i njegove vizije Hrvatske demokratske zajednice, te velike koalicije koju žele i Andrej Plenković i Zoran Milanović. Kao i njihovi domaći i međunarodni mentori.

 

L.C.

Share
0