Čim sam pročitao intervju Damira Petrića kojeg je dao novinaru "Slobodne Dalmacije" Anti Tomiću, u kojem je izjavio da Vinko Sindičić nije ubio Brunu Bušića, potražio sam ga uz pomoć bivšeg emigranta Franje Gorete koji je u to vrijeme također živio u Splitu.

Goreta je, kao i ja, sumnjao da Petrić istupa „po zadatku“; obojici nam je bilo poznato da je Petric surađivao s KOS-om (Goreta je radio u Obavještajnoj upravi Glavnog stožera HV-a).

Svrha razgovora s Petrićem bila je saznati objašnjenje njegove tvrdnje da Sindičić nije ubio Bušića i, eventualno, motive njegova javnog istupa.

Što se tiče prvoga, Petrić je ispričao da je onog dana kad je Bušić ubijen telefonski iz stana hrvatskog emigranta Marka Stipića u Stockholmu nazvao Sindičića u Rijeku i s njim razgovarao, tako da Sindičić u to vrijeme nije mogao biti u Parizu.

Sindičićev telefonski broj, rekao je Petrić, odnosno njegov službeni telefonski broj kao direktora hotela „Continental“ u Rijeci, nabavio mu je neimenovani hrvatski emigrant iz Kölna.

Kad sam ga upoznao s činjenicom da su direktor hotela „Continental“ u Rijeci Vinko Sindičić i suradnik Udbe pod pseudonimom „Pitagora“ Vinko Sindičić dvije različite osobe, Petrić je reagirao u smislu da je očigledno razgovarao s „krivim“ Vinkom Sindičićem.

(Vidi privitak: Zapisnik o razgovoru s direktorom hotela „Continental“ Vinkom Sindičićem)

Međutim, Petrić je usprkos tome kao svjedok u postupku protiv Sindičića- "Pitagore" izjavio da je razgovarao s „pravim“ Vinkom Sindičićem, a da bi otklonio nelogičnost razgovora s direktorom hotela „Continental“ u Rijeci, ustvrdio je da je Sindičića nazivao na više telefonskih brojeva u Rijeci i Puli.

Što se tiče Petrićeve tvrdnje da je 16. listopada 1978. telefonski razgovarao s Brunom Bušićem meni je već tada bilo poznato iz razgovora sa Stojanom Rašićem u travnju 1992. u Parizu, da je Petrić telefonski nazvao kod njega i želio razgovarati s Bušićem. Rašić:

„Bušić je odbio s njim razgovarati jer ga je Petrić prevario za nekakav novac, rekavši da 's tim prevarantom' ne želi imati nikakvog posla“.

Isto mi je posvjedočio i Marko Stipić kod kojega je Petrić tada stanovao u Stockholmu, da je Bušić optuživao Petrića za pronevjeru nekog novca i da nije želio s njim kontaktirati.

Također, svjedok Ivo Paparela je francuskoj policiji još 17. listopada 1978. posvjedočio da je Damir Petrić, predstavljajući se kao „Ivo iz Švedske“, u više navrata nazivao kod njega i ostavljao poruke Bušiću da ga nazove, ali je Bušić svaki put reagirao odbojno i odbijao nazvati Petrića.

(Vidi privitak iz prethodne objave: Izjava Ive Paparele francuskoj policiji)

Stoga je zastupnik obitelji Bušić, odvjetnik Vladimir Marić, predložio da se Stojana Rašića, Marka Stipića i Ivu Paparelu pozove kao svjedoke na te okolnosti, no sudsko vijeće na čelu s Damirom Kosom odbilo je taj prijedlog, navodeći u obrazloženju da su te okolnosti već utvrđene Petrićevim svjedočenjem koje je okarakterizirano „vjerodostojnim i točnim“.

(Vidi privitak iz prethodne objave: 52. stranica oslobađajuće Presude protiv V. Sindičića).

Petnaestak godina kasnije, kad je arhiv bivše "Službe državne sigurnosti" (SDS, tj. Udba) postao dostupan, moglo se utvrditi da je Petrić u svakom slučaju lagao, odnosno sve da je i razgovarao s Bušićem, ovaj mu nije mogao reći da se nalazi u društvu emigranta iz Australije Ante Kovača, jer se Kovač, inače suradnik splitske Udbe pod pseudonimom „Ivan“, kako se vidi iz njegova dosjea, u to vrijeme nalazio u Canberri.

(Vidi privitak: iz dosjea Ante Kovača – „Ivana“)

Kad sam u knjizi "Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva" javno prozvao Damira Petrića suradnikom KOS-a, on me tužio zbog klevete.

U svrhu sudskog postupka ponovno sam razgovarao s Stojanom Rašićem i Markom Stipićem, koji su mi potvrdili ranija svjedočenja.

(Vidi privitak: rukopisne zabilješke o razgovorima sa Stojanom Rašićem i Markom Stipićem)

Također, tijekom sudskog postupka dokazao sam da je Damir Petrić zaista bio suradnik KOS-a, zbog čega je njegova tužba bila odbijena.

(Vidi privitak: Pravomoćna presuda po tužbi Damira Petrića)

 

(iz memoarske knjige u pripremi)

 

Bože Vukušić / Facebook

 

Vezani članci:

Share
0