Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) jučer je, prvi put u svojoj povijesti, objavila javni dokument u kojemu daje mnogo informacija o svom ustroju, djelatnostima i procjenama. Posebnu pažnju SOA u svome dokumentu, čije dijelove prenosi Večernji list, posvećuje džihadistima.

Nakon izlaska Darija Kordića s izdržavanja višegodišnje robije svakodnevno svjedočimo o podijeljenim reakcijama na svaki spomen njegovog imena. Narod ga dočekuje s oduševljenjem gdje god se pojavi, katolička Crkva otvoreno pokazuje da ga je primila u svoje skute, najviši predstavnici vlasti o Dariju uglavnom nijemo šute, dok ga dio medija, uglavnom bliskih službenom Zagrebu i Sarajevu, redovito etiketira ratnim zločincem.

Nakon što su početkom veljače 1945. komunističko-partizanske snage iz sastava VIII. dalmatinskog korpusa i 29. hercegovačke divizije, unatoč kratkotrajnim uspjesima njemačko-hrvatskih snaga u operaciji Bura, uspjele prodrijeti u dubinu hercegovačkog ozemlja, otpočelo se sa završnim napadom na Široki Brijeg i Mostar. Zavladalo je neviđeno nasilje i odmazda.

U trenucima dok nekadašnji jugoslavenski obavještajci Josip Perković i Zdravko Mustač sjede u njemačkom zatvoru, iščekujući suđenje po optužnici koja ih tereti za sudjelovanje u pripremi i realiziranju atentata na Stjepana Đurekovića, u Republici Hrvatskoj i BiH odvija se prava rovovska bitka. U trenucima dok Europska unija traži potpunu dekomunizaciju društva, ostatak Perkovićevih i Mustačevih iznimno dobro pozicioniranih kolega iz nekadašnjih jugoslavenskih tajni službi (SDB i KOS) na sve načine pokušava očuvati svoje pozicije u politici, gospodarstvu, pravosuđu, diplomaciji, tajnim službama, vojsci, policiji i drugim segmentima državnog aparata.

Međusobni sukobi federalističke i unitarne probošnjačke opcije među hrvatskim političkim elitama  u BiH se nesmiljeno nastavljaju. U trenucima dok taj sukob neupitno vodi HDZ 1990. prema definitivnom raspadu, daleko od očiju javnosti odvija se teška rovovska bitka za ključne dužnosti u obavještajnoj zajednici.

Okolnosti u kojima su usmrćeni i mjesto posljednjega počinka skupine širokobrijeških franjevaca, koji su tijekom partizanskog napada na Široki Brijeg 6. i 7. veljače 1945. potražili sklonište u franjevačkoj hidrocentrali i mlinici pored rijeke Ugrovače, ni danas nisu u potpunosti razriješeni. Dosadašnja istraživanja, uključujući ekshumaciju i DNK analizu, pokazala su da su posmrtni ostatci jednog od njih, fra Melhiora Prlića (1912. – 1945.), pronađeni u masovnoj grobnici na lokalitetu Sudišće nedaleko od Zagvozda zajedno s posmrtnim ostatcima fra Julijana Kožula (1906. – 1945.) i fra Zdenka Zupca (1911. – 1945.).

Iz tri masovne grobnice i tri pojedinačna groba na području općine Ljubuški ekshumirane su do sada 62 žrtve komunističkih zločina: Tomića njiva 28 žrtava, Bare 19 žrtava, Iza zgrade županijskog MUP-a 12 žrtava, Pregrađe 2, Studenci 1.

"Drago nam je svako hrvatsko zanimanje za HSK pa i ovaj HKD Napredak. Zahvaljujemo na dobrim željama za 20.-tu obljetnicu HSK", stoji u reagiranju Hrvatskog svjetskog kongresa na medijske prosvjede predsjednika predsjednika sarajevskog HKD Napredak Franje Topića zbog nepozivanja na obilježavanje 20. obljetnice HSK.

Dvodnevne žestoke borbe vođene 6. i 7. veljače 1945. te granatiranja crkve i samostana na Širokom Brijegu svoju su kulminaciju doživjele u popodnevnim satima tog 7. veljače, kada su partizani mučki ubili i potom zapalili dvanaestoricu širokobrijeških franjevaca.

Nakon povratka sa zagrebačkog prosvjednog skupa „Kruga za trg“ ostao sam zatečen kada sam na jednom mediju, koji ima redovitu praksu „zatezati“ odnose između dijelova jednog te istog naroda podijeljenog AVNOJ-evskom granicom, zamijetio članak izvjesnog zaljubljenika u umjetnost - naravno jugoslavensku, koji je pokušavao mobilizirati javnost oko navodnog „ širokobriješkog rušenja spomenika dalmatinskim partizanima“.