Tektonski događaji odvijaju se u posljednje vrijeme na Hrvatskoj radio televiziji. Kako drugačije opisati uvođenje pluralizma na javnoj televiziji ako ne kao tektonski poremećaj? Kroz proteklo desetljeće rijetko kada smo na HRT-u mogli vidjeti ravnomjernu zastupljenost lijeve i desne političke komponente prilikom odabira sugovornika u dnevno političkim emisijama.

Udarni termini javne televizije bili su rezervirani za intelektualce i političare lijeve političke opcije, a nacionalna komponenta bila je zastupljena tek kao ukras potreban za ispunjavanje kvote. Ukoliko bi slučajno podbacili intelektualni kapaciteti ljevice, spremno su uskakali razni Latini, Šprajcevi i Stankovići, ponovno vraćajući vodu na mlin opcije koja ih je i instalirala na javnu televiziju.

Goldstein poput polupismenog šoviniste

Zanimljivo je u posljednje vrijeme pratiti odabir sugovornika na HRT-u. Konačno je uspostavljena intelektualna ravnoteža koja prosječnom građaninu može približiti obje strane u bilo kojoj dnevno političkoj raspravi. Međutim, HRT je sada na novim mukama. Goldstein je u raspravi sa Slavenom Leticom i Ivom Bancem o Bleiburgu ispao polupismeni šovinist, a Šime Lučin je u srazu o pravima homoseksualaca s predsjednikom udruge Blaženi Alojzije Stepinac djelovao u najmanju ruku nedoraslo. Kada cijeloj ovoj situaciji pridodamo televizijske nastupe Dujmovića i Šole koji mogu parirati bilo kojem lijevom intelektualcu, dobijemo zabrinjavajuću sliku za vladajuću političku garnituru. Svjesni su toga i u Kukuriku vladi koja užurbano priprema novi zakon o HRT-u. Zadatak je dobila ministrica kulture Andrea Zlatar koja najavljuje uvođenje etičkih i profesionalnih načela na javnu televiziju. Prevedeno, slijedi velika čistka svih nepoćudnih kadrova s Prisavlja.

Poznati obrazac

Obrazac obračuna medija i političara lijeve grupacije s nepoćudnim voditeljima i urednicima uvijek je isti. Gotovo da nema emisije i urednika na HRT-u koji nije prošao medijsku kalvariju ukoliko nije bio po guštu ovih garnitura. Vrijeđanja i omalovažavanja često su na toliko osobnoj razini da je to degutantno. Krajnji cilj je diskreditiranje i slanje poruke kako su samo ljevičari intelektualno dorasli uređivačkom i voditeljskom poslu. Zapanjuje činjenica koliko su napadi ove vrste sinkronizirani od tiskovina do portala. Prisjetimo se samo kakav je linč polazio Branimir Bilić nakon što je postao voditelj Pulsa nacije, čovjek se morao javno ispričavati zbog komentara gledatelja. Bolje nije prošao ni Petar Vlahov nakon što je startao In medias res, da ne govorimo o Hloverki Novak Srzić koja je dnevni zadatak brojnih redakcija u Hrvatskoj.

Povratak u jednoumlje

S druge strane štiti se svakog novinara i urednika kao kulturno dobro. Tragikomičan je bio naslov na jednom portalu nakon uklanjanja Zorana Šprajca s mjesta urednika središnjeg dnevnika. Šprajc je uklonjen jer se u središnjoj informativnoj emisiji obračunavao s vodstvom kuće u kojoj radi, a novinar je tada zavapio Tko je kriv što više nećemo gledati Zorana Šprajca? Prođe li naum Andre Zlatar i Kukuriku Vlade o podčinjavanju HRT-a, javna televizija, a zajedno s njom i Hrvatska ponovno klizi u jednoumlje. Dolazimo do opasne situacije u kojoj jedna politička i svjetonazorska opcija cijeloj državi propisuje što je moralno, etično, intelektualno, poželjno ili nepoželjno. Kako nazvati ove pokušaje ako ne ponovnim povratkom u jednoumlje?

Na velika vrata

U kojem pravcu se razvija rasprava o HRT-u ne bi me začudilo da udruge Iskorak i Kontra preuzmu uređivanje Duhovnih izazova, a Neven Ciganović postane voditelj Religijskog mozaika. Ono što još više zapanjuje je nespremnost, neorganiziranost i nepovezanost nacionalne političke javnosti i inteligencije da odgovori na izazove ovakve vrste. Najava novog zakona o HRT-u nije prvi pokušaj uspostave kontrole nad uređivačkom politikom HRT-a. Već duže vrijeme traju otvoreni sukobi u Programskom vijeću HRT-a. Sukobi su išli tako daleko da su članovi Vijeća, skloni Kukuriku opciji, počeli podnositi ostavke zbog tobožnje nemogućnosti rada. Plan je bio isprovocirati krizu i zatražiti od Sabora hitnu sjednicu na kojoj bi se tražio opoziv uprave. Ono što nisu uspjeli na mala vrata, sada će uraditi na velika.

Željko Primorac