Knjiga ''Kad mislim na Hrvatsku'', sažetak je naših pobjeda, naših frustracija a istodobno i putokaz za pozitivno djelovanje.

Putovanje kroz hrvatsku stvarnost, gorko je za nas Hrvate. Dobro to prikazuje  Stjepan Šulek dubinom istinskog povjesničara i analitičara,  preko   svojih izabranih članaka i eseja ''Kad mislim na Hrvatsku'', koju je pred kraj 2011. izdala u Zagrebu Hrvatska kulturna zaklada – Hrvatsko slovo. Zato autor  nastoji spasiti Hrvate za Hrvatsku i Hrvatsku za Hrvate, te kroz 130  eseja, političkih uvodnika, članaka  i intervjua ciljano vodi čitatelja, izdanjem od 450 stranica, kroz proces hrvatskih pobjeda, hrvatskih grešaka i recentnih političkih sramota, da bi konačno došao do podizanja novih, ostvarivih ciljeva.   Nikome danas u svijetu nije važan hrvatski problem, kao  ni ničiji  tuđi problem. Ni širokoj javnosti ni uvaženim dužnosnicima nije zanimljivo vjerodostojno informirati se,  osim ako na neki način problematična situacija nekog drugog naroda ne utječe na njihove vlastite interese. Šulek, iskusni novinar i ejejist, te bivši hrvatski diplomata predan svinm snagama ispunjavanju svojih zdataka, to dobro znade. Zato je  ovu knjigu priredio na prvom mjestu za Hrvate.

Izgubljena ljudskost, vapi za intelektualcima

Možda je zadnji trenutak humanosti na međunarodnoj sceni doživio se tijekom rata  između centralističkih Miloševićevih Srba i drugih naroda koji su sačinjavali Jugoslaviju: Vatikan, Njemačka, a kasnije Sjedinjene Američke Države, pa neke male slobodoljubive države, te UNESCO i NATO kao međunarodne organizacije, ušli su u nepopularnu   igru obrane nacionalnih prava naroda i pojedinaca,  kako bi od radikalnoga  genocida spasili Bosnu, Hrvatsku, Kosovo… Na toj  njihovoj odluci dugujemo im trajnu zahvalnost, jer je već tada bilo nepopularno braniti interese žrtava i slabijih.

Nakon toga, zavladao je humanitarni tajac na svijetu. Ni Povelja Ujedinjenih naroda nikoga više ne motivira, mogu nestati i Grci kao nacija sloboda i Španjolci kao povijesni stvaraoci kulture,  i svi katolici u islamskome svijetu a zatim i sam islamski svijet. Možda će doći  na red i  nestanak  Japana i red na Indiju, pa na još uvijek drske Nizozemce, i na Ruse koji još uvijek održavaju ideju euroazijskoga carstva.

Hrvatskih osam ključnih godina za političke poraze

Svi i svatko može biti sveden na dio  nekog bojišta bez ideala, na kojem se vrti  mnoštvo fraza koje prekrivaju financijske i ekonomske ciljeve. Teokracija i zazivanje  Boga, nestali su sa  javne scene, pa zatim vladavina aristokrata i vojnika  nestali su  krajem XX. st.  Pretopili su se prvo u vladavinu ekonomista i financijaša, koji  još uvijek trebaju vojnike i koriste političare i njihovu retoriku pri obavljanju prljavih poslova…. ali i tome mnogi pisci političke fantastike   vide skori kraj.

Mnoga djela, pogotovo ona konspirativnog karaktera, najavljuju da dolazi vrijeme ''okrutne znanosti'',  koja će do kraja stoljeća preuzeti vlast nad Zapadom i potisnuti vladavinu bankarstva.. Takva ''svemoćna znanost'' ne će više koristiti vojnike nego samo ratne instrumente straha, ucjene i masovnog uništenja, a upravljači te mašinerije bit će u rukama dehumaniziranih znanstvenika i financijskih magijoničara . Političari, kao profesijonalna kasta, koji su i u Hrvtskoj zaslužili prezir,  ostat će  pamćeni samo po ovoj današnjoj bijednoj fazi njihova postojanja.

Zato Šulek želi  u ovoj knjizi na poseban način predočiti  posljednje godine, od 2000. do danas, kad je Hrvatska duboko potonula.

Stjepan Šulek, čvrsto  na hrvatskoj zemlji

Stjepan Šulek se ne bavi  fantazijama: bavi se u ovoj knjizi hrvatskom stvarnošću od 2001. do 2009.,u stvari do 2011. Ne treba ju tumačiti kroz suvremene   futurologe,  lucidne vrte kakve su nakon II. Svjetskog rata bili  Huxley i Orwell. Za Hrvatsku povijest njenog postojanja može  žalosno završiti ako se ne pojavi intelektualna i politička narodna elita i ne preuzme svoju odgovornost u svijetu kakav god on bio.

Da strukture vlasti u RH nisu u rukama udbaša, skojevaca i kosovaca, Šulekov rad i analize  bili bi  i te kako  uvažavani na vrhu vlasti. Ovako, on je samo ''neki politički emigrant koji se ne može snači'', ''koji čak ne zna kako se je zvao Titov omiljeni vozač'', niti  koja je to  tajnovita poveznica Ivo Josipović-Mesić.

Ne, Šulek to možda i ne zna, ali on je intelektualac  europske kategorije,  koji je iz Jugoslavije emigrirao 1952. da bi zatim   milijunima slušatelja i čitatelja njemačkog govornog prostora kroz gotovo trideset godina preko Deutsche Wellea, Kroatische Berichtea i preko drugih  brojnih medija, tumačio hrvatsku tragediju, neodrživost Jugoslavije i interes europske civlizacije da se Hrvatska oslobodi. Govor mu je tada kao i danas, bio jasan, hrabar i  osnovan na činjenicama.

Iz zbirke koju je objavio u ovoj knjizi izdvajamo stanoviti broj naslova koji su bili objavljeni u tjedniku ''Hrvatsko slovo''. Radi se o štivima koji su korak po korak, lucidno analizirali proceduru razaranja Hrvatske, a isto tako ukazivali na put izlaska iz tog začaranog kruga:

Divlji kapitalizam pustoši Hrvatsku (srpanj 2001),  Hrvatska nema političku elitu (veljača 2002.), Zapadni Balkan – nova magla (studeni 2002.), Antihrvatska propaganda u Zagrebu (siječanj 2003.),. Pomoć hrvatske dijaspore (veljača 2003.), Uz Bele orlove – Hrvatskom se pjene jugo-ekstremisti (studeni 2002.), Hrvatske u europskoj stvarnosti gotovo više nema (siječanj 2003.), Rat protiv Hrvatske se nastavlja (travanj 2003.), Što više Europske unije, to manje demokracije u Europi ( lipanj 2003.), Tko će zaustaviti gubljenje nacionalne svijesti'?(srpanj 2003), Posjeta Pape Ivana Pavla II – nazor i uzor za XXI stoljeće (lipanj 2003.), Rascjep Zapada -Američka ili europska vizija za XXI. stoljeće (veljača 2005.), Hrvatska u raljama medijskih krivotvoritelja (veljača 2005.), Internet, dugoročne zamke digitalne revolucije (kolovoz 2006.), Za bolju budućnost Hrvata u Bosni (rujan 2006.), Polemike u Briselskoj birokraciji (listopad 2006.), Politikom se ne smiju baviti- kao što to čine danas -, ljudi bez znanja i domoljublja (prosinac 2006.), Devedestih godina, bila je to  hrvatska dipomacija srca i uma (srpanj 2009.), Suverene države su ispred Unije (srpanj 2009.)

Isto tako, zaista su znameniti Šulekovi razgovori sa Zvonimirom Šeparovićem o izgubljenom dignitetu naše vanjske politike (2003.), s Vladimirom Gossom o nužnosti sudjelovanja dijaspore u hrvatskoj politici (2003.), s direktoricom Deutsche Wellea, Bettinom Burkart, o ovdašnjoj  zlouporabi medija  a kakva se u Njemačkoj ne bi prihvatila, s Matom Meštrovićem, s Brankom Franolićem, s Franjom Prcelom, s Tomislvom Šunjićem, itd.

''Kad mislim na Hrvatsku'' ne završava sa zaključcima ni savjetima. Jednostavno, čitanje  ove knjige svakome će osvjetliti tijek minulih događaja, razloge  izdajstava, pronevjera i poteza hinjenog  ili stvarnog nesposobnosti tobožnjih elita, pa samim time će ojačati naše spoznaje i  zacrtati  nam put nacionalnog novog proljeća, za kojeg nije prekasno.

Domagoj Ante PETRIĆ