Ovih dana nakon Uskrsa u našim su krajevima prve sv. pričesti. Djeca se ispovijedaju, dolaze u Crkvu i po prvi se put susreću sa svojim Bogom u obliku hostije. Na licima im se vidi, ako već nismo razgovarali s njima, da to za njih nije nikakva igra. Osjećaju da su ušli u svijet odraslih, tamo gdje stanuje Biće kojemu trebamo težiti. No, kolikogod ova vremena bila idilična, uvijek se nađe onih koji ih nastoje pokvariti.

Prebacit ću se s drugu stranu granice, europske, u Italiju. Dijete uvelike lišeno razumskih sposobnosti. Roditelji žele da bude pričešćeno sa svojim sukolegama. Župnik prihvaća i strpljivo ga priprema za prvu sv. pričest. Kad se približio taj dan, roditelji i on napravili su pokus hoće li taj iščekivani dan sve biti u redu. Dali su djetetu neposvećenu hostiju. Ono ju je odbacilo. Župnik je zaključio da još nije u stanju primiti prvu sv. pričest, ali da može biti sa svojim kolegama i on će ga umjesto sv. pričesti blagosloviti. Tako je i bilo. Međutim, mediji su namirisali slučaj. Župnik odbio pričestiti bolesno dijete. Dalje ne treba prepričavati. Lavina je krenula, bez obzira što činjenice govore drukčije. One koji se kolebaju u vjeri treba uvjeriti da odatle što prije bježe, a nevjernike učvrstiti u njihovoj nevjeri. Podrazumijeva se ovo su moji zaključci, gazde »neovisnih« medija ne govore ovako otvoreno, oni to čine u rukavicama. Osjetili smo to dobro u našoj domovini, s obje strane granice. A bit će toga još, samo da smisle.

Promatrajući navedeni događaj i čitajući medije koji nisu »mainstream« lako zaključujemo da je odavno počelo tzv. kršćansko pitanje. Kršćansku vjeru i njezine pripadnike progone na svim stranama svijeta. Ne mislim ovdje na muslimanske fundamentaliste, kako nam obično podmeću. Mislim na one koji planiraju buduće događaje, ratove, kulturna gibanja, gospodarski rast... Obično ih jednom riječju zovu masoni, iako je tu dosta imena. Ono što ih veže jest mržnja prema Bogu i sebičnost do krajnjih granica. Htjeli bi uživati, dok bi neki drugi trebali za njih raditi. I zbog toga se služe svim sredstvima da što prije dođu do toga cilja. Oni ga obično zovu Novim svjetskim poredkom, krijući samo još njegove točne sastavnice. Dok se to ostvaruje, ljudima pričaju priče i bacaju im medijske kosti da ih glođu.

Jedna od medijskih kostiju još je tzv. Arapsko proljeće. Dolazi sloboda ugnjetenim narodima. Prijašnji vlastodršci prikazuju se ovakvima i onakvima, bez da se kaže da su ih prije itekako podržavali. Ne ulazeći previše u raščlanjivanje tijeka ovih događaja, primjećujemo lagano da kršćani na tim područjima nestaju, a vlast u ruke preuzimaju muslimanski fundamentalisti. Nije to zbog toga što bi se navijalo za jedne protiv drugih. Igračima iz sjene je svejedno. Kršćani tamo niti su u većini niti ih je lako nagnati na fundamentalizam. Zbog toga su odbačeni. A kad se ovi drugi razmašu do te mjere da pothvati protiv njih ne pobude zdvajanje u dobre namjere, doći će do njihova progona. Vrlo lako da će i atomske bombe frcati. Igrači iz sjene ne će biti krivi, a ljudskih bića na ovoj zemlji bit će puno manje. Tako će još više bogatstva prijeći u ruke onih koji danas u njemu plivaju. U svemu će pripomoći i Europska unija. Novčano će potpomoći UN Population fund (UN Fond za pučanstvo) koji ima program Access RH, program koji nastoji po čitavom svijetu proširiti pristup kontracepciji i pobačaju. Broje će nam se, dakle, itekako smanjiti. Da je Hitler živ, što bi bio radostan. Ah, da, sve je ovo dio eugenike, pa je stoga i Hitler mogao raditi što je radio, samo je malo pretjerao, odnosno nije djelovao dovoljno diskretno. Kad su to uvidjeli, povukli su svoj novac i namijenili mu kraj. Tako je to kad s njima igraš. Kolikogod bio brutalan glava ti je uvijek u torbi.

U Hrvatskoj su se hvala Bogu probudili. Udruga Vigilare bori se za poštivanje ljudskog života. Čini to na razne načine. Jedan je od njih da početkom svibnja namjeravaju poduzeti Hodnju za život. Prepisali su to od Talijana, ali ne mijenja ništa na stvari. Kako su se povezali protivnici života, tako se sada povezuju oni koji ga vole. Glasno kažu da ne će dopustiti da nas tako hladnokrvno pobiju i smanje na broj za koji oni misle da je dostatan za ovu zemlju. Uz zaštitu ljudskog života naglašavaju činjenicu da čovjek nije samo jedinka, nego i član zajednice. Kad se tako gleda, onda drukčiji vjetrovi počinju puhati, vjetrovi koji raspiruju život.

Ovako misli puk, ne politika. Ona je pod šapom igrača iz sjene. Ovih dana odrađuju posao bacanja medijskih kostiju hrvatskom puku. Trube o suđenju stoljeća, suđenju Ivi Sanaderu, Fimi Medii i, Bože moj, HDZ-u koji je pobio na desetke tisuća ljudi, oprostite, zabunio sam se, to je učinila Komunistička partija kojoj se još nije sudilo, a i ne će kako je krenulo. Ove sude pod izlikom da su okrenuli veliku lovu. Zapravo radi se o nečem drugom. HDZ je onaj kojega treba dotući. S Franjom Tuđmanom se to nije moglo pa je obolio. Čim je umro raznoraznim smicalicama učinili su sve da netko njegove misli ne bi došao na čelo pokreta koji je oslobodio Hrvatsku. Pa su blatili Ivića Pašalića uzduž i poprijeko. Kad je to dovoljno učinjeno, koga je bilo briga što je Sanader pokrao glasove i došao na čelo stranke. Naravno, pristupio je izvođenju dodijeljene zadaće. Sad je u tamnici, HDZ na optuženičkoj klupi. Umjesto da se bavi nacionalnim probicima, morat će se baviti samim sobom. Ivo Sanader će, pak, nakon svega najvjerojatnije biti pušten zbog nedostatka dokaza, ako igra ne bude drukčije zahtijevala.

Sve je više Hrvata bez posla, afera je također sve više, samo naum igrača iz sjene ide dalje. Smiješi nam se Zapadni Balkan, ako ne pljunemo na njega, da parafraziramo jednoga njegova revnog provoditelja.

Crkva kao i uvijek ide ustaljenim putem. Nastoji protumačiti što se događa i kako kroz sve proći. Ne ostavlja čovjeka, vjerovao on ili ne, nasred puta. Zbog onoga ljudskoga u sebi zna pogriješiti, ali se uvijek nastoji ispraviti. Neka je stoga sretan rođendan današnjem njezinom vođi papi Benediktu XVI. Usput, jesmo li čuli slično od igrača iz sjene ili oni čestitke upućuju nekome drugom? Recimo, engleskoj kraljici, onoj čiji jedan od pobočnika nadzire Bodu Hombacha, on WAZ, on EPH, on medije koje rabimo u miloj nam domovini, ne zaboravimo, s obje strane granice. Sve je povezano i samo čovjek s ropskom mišlju u glavi ne želi se toga osloboditi.

Miljenko Stojić