Kada vodiš vladu, nominalno predstavljaš 4 milijuna i 300 tisuća građana jedne države, odgovaraš za sve dobro i sve loše što se događa u toj zemlji. Samo potpuno neosjetljiv, hladan i bešćutan čovjek može ostati imun na vapaje naroda unesrećenog nakaradnom politikom. A narod je zaista unesrećen i očajan, loše gospodarske vijesti kao da se trude preteći jedna drugu. Najnovija kaže kako je hrvatsko gospodarstvo deseto najlošije na svijetu. Pao nam je kreditni rejting, padaju investicije, BDP, rastu porezi i cijene energenta, je li to ovaj narod zaslužio? Bilo bi časno kada bi premijer i ministri ove vlade dali kolektivnu ostavku, jer jednostavno ne mogu i ne znaju.

Bez previše politiziranja i opravdanja. Jednostavno-ljudi, pokušali smo, ali ne znamo i ne možemo. Bio bi to čin odgovorne vlade i odgovornih političara koji ne žele dodatno upropastiti zemlju kojoj su se spletom čudnih okolnosti našli na čelu. Budući u ovoj vladi nema nitko, ama baš nitko, kome je savjest ispred osobne koristi to se ipak neće dogoditi. Puno je vjerojatnije kako će se agonija zvana Kukuriku vlada nastaviti još neko vrijeme, sve do isteka mandata koji su dobili prevarom upakiranom u Plan 21. Prilika koju su ministri dobili, mnogima od njih to je bilo prvo zaposlenje, teško će se ponoviti pa se želi izdržati do posljednjeg daha. Riječ je naravno o materijalnoj koristi predvodnika ove nakaradne vlasti, a ne o brizi kako bi se na vrijeme završio neki projekt od presudne važnosti za narod. Od kud tolika neosjetljivost za patnje naroda i nemogućnost identifikacije sa narodom?

Kao jedini odgovor nameće se ona, tisuće puta ponovljena, tvrdnja kako sadašnja vladajuća politička opcija ne doživljava RH kao svoju domovinu te kako se nikako ne može identificirati sa patnjama naroda. Kada ne voliš narod kojim vladaš, kada te nije briga za njegove patnje, onda samo želiš osigurati vlastitu materijalnu sigurnost i ostati na poziciji koja ti to može omogućiti što duže. Kada ova tvrdnja ne bi bila istinita onda bi nakon dvije i pol godine, nakon što su vidjeli da ne mogu i ne znaju voditi državu, jednostavno časno odstupili. Ne bi pritom tvrdili kako su najbolja vlada do sada te kako su njihova postignuća ogromna.

Koliko su ogromna vidimo po redovima na zapadnim graničnim prijelazima, ne, ne idu to Hrvati na skijanje, već po tko zna koji put u povijesti trbuhom za kruhom u tuđinu. Također, uspjesi ove vlade mjere se i u povećanim redovima u pučkim kuhinjama kao i u dužini popisa nezaposlenih na zavodu za zapošljavanje. Stoga, naredni put kada kažu kako su najbolja vlada do sada zavrjeđuju bojkot medija, javnosti i svakog Hrvata, jer vrijeđaju zdrav razum svih nas.

Željko Primorac