Komentirajući medijske napise o filmu „Sunčica“, snimljenom po knjizi Marije Slišković, scenarist tog iznimno zapaženog filmskog ostvarenja  Miroslav Međimorec usporedio je iste s vijestima o naporima Angeline Jolie.

-Koliko mnogo u našim javnim glasilima ima vijesti o hvale vrijednom naporu neke svjetske glumice Angeline Jolie da o tome progovori, a toliko je malo glasova naših javnih medija o knjizi gospođe Marije Slišković i svjedočanstvima petnaestak žena i muškaraca – kazao je Međimorec u izjavi za narod.hr.

Kazališni i filmski redatelj Miroslav Međimorec, koji je i dragovoljac domovinskog rata, ističe da je bio potresen svjedočenjima žrtava.

-Gledajte, ja sam branitelj iz 1991., dragovoljac sve negdje do 2000. godine. Bio sam na ovaj ili onaj način vezan uz obranu, Domovinski rat. Poznavao sam mnogo tih stvari, ali izravan susret, dodir, prisustvovanje i slušanje tih izravnih svjedočanstava žena bilo je potresno za mene. Odmah sam znao da će to biti film posebne jakosti jer su ta svjedočanstva, ta snaga tih žena koje su upravo učinile ono na što je računao neprijatelj, kako ga god zvali, zlotvor, da će stid i sram prevladati te da one više neće progovoriti o tome, da će prevladati stid i sram. One su prevladale taj svoj stid i progovorile o nečemu što jednostavno nije njihova krivnja, nego je to zločin koji je učinio netko drugi i koji se mora pripisati tom drugom”.

Također ističe da zločin ne smije ostati neizgovoren i ne smije ostati u domeni osobne traume, stida ili srama.

-Koliko mnogo u našim javnim glasilima ima vijesti o hvale vrijednom naporu neke svjetske glumice Angeline Jolie da o tome progovori, a toliko je malo glasova naših javnih medija o knjizi gospođe Marije Slišković i svjedočanstvima petnaestak žena i muškaraca. To se isto ne smije zaboraviti jer je taj isto grijeh vrlo raširen i taj je zločin strašno raširen. Muškarci o tome malo govore, ali se to vidi na samoubojstvima koja oni čine – zaključuje Međimorec.

Knez: Bilo je to jedno bolno iskustvo

Redatelj dokumentarnog filma “Sunčica“ Nikola Knez američki je državljanin hrvatskog podrijetla koji  ima vlastitu filmsku produkciju u Sjedinjenim Američkim Državama. Svoja iskustva tijekom snimanja filma i rada s osobama koje su silovane tijekom Domovinskog rata također je prokomentirao  za narod.hr.

-Bilo je zapravo bolno vidjeti kako se žrtve ratnog zločina silovanja teško otvaraju iznošenju činjenica, želji da se istina konačno čuje javno. Pokazatelj je to našeg društva koje važne stvari gura pod tepih kao da su sramota umjesto da se javno obznani zločin ma kakav bio jer je to jedini način da se izgradi pravedna svijest društva, da se kazne počinitelji zločina, da se ukaže i podsjeća na strašnu ćud zločina kako bi se u budućnosti minimalizirala slična negativna iskustva”, rekao je Knez.

Dodao je da je vidljiva razlika u osobnoj sigurnosti pojedinca između američkog i hrvatskog društva, poimanju vlastite svijesti i važnosti afirmacije vlastitog ja, vrednovanja i uvažavanja vlastitog bića.

-Boraveći u američkom društvu u kojem ljudi sasvim slobodno, otvoreno i javno govore o svojim “privatnim” stvarima i problemima, bilo je na početku naše suradnje s udrugom “Žene u Domovinskom ratu” teško razumjeti stidljivost, skrivanje u iznošenju strašne istine od strane žrtava silovanja koje su nad njima počinili srpski i crnogorski vojnici pripadnici JNA, četnici te pobunjeni Srbi u Hrvatskoj - rekao je Knez.

Opisao je kako su na početku suradnje s udrugom “Žene u Domovinskom ratu” tri “žene-žrtve” iskazale spremnost govoriti javno o svojim patnjama.

-Moram priznati da je predsjednica te udruge, gospođa Marija Slišković uložila neizmjerno mnogo “radnih sati” i energije razgovarajući, uvjeravajući i ukazujući mnogima koliko je važno da se istina čuje i iznese u javnost. Možemo slobodno reći da je gospođa Slišković učinila čudo sa svojim radom i zalaganjem jer kao što vidite u filmu, imamo 16 svjedoka istine tih strašnih zločina od kojih 14 od njih govori izravno u kameru, a 2 još uvijek ima “unutarnji rat svijesti”. No, smogli su hrabrosti dati svoj bolni, ali prevažni iskaz – zaključio je Knez.

Inače, film “Sunčica” prikazan je izvan Hrvatske na “Texas A&M University Corpus Christi” dva puta i na “Texas A&M University College Station” u saveznoj državi Texas u ožujku. Svakom prikazivanju filma prethodilo je predstavljanje Republike Hrvatske u trajanju od deset minuta, uvjeta u kojima je došlo do početka rata, srpskih zločina i problema silovanih žena, u vrijeme zločina i nakon završetka rata.

R. Horvat