Reci laž tisuću puta i ona će postati istinom. Ova Goebbelsova krilatica postala je omiljena i samim borcima protiv nacifašizma, ili suvremenim antifašistima da su je objeručke prihvatili. I time nedvojbeno pokazali kako je razlika između nacizma i komunizma ravna nuli.

Oko starog hrvatskog pozdrava „Za dom! Spremni!“ napisane su analize i studije. I sam sam u više navrata napisao kako je činjenica, i to neosporna, da ukoliko je taj pozdrav okaljan djelovanjem ustaša u Drugom svjetskom ratu, onda su ga vjencem časti i slave ovjenčali pripadnici HOS-a u oslobodilačkom Domovinskom ratu. Momci koji su bili neadekvatno naoružani pred agresorom, tim usklikom i spremnosti da obrane svoj dom, bez oružja su neprijatelju ledili krv u žilama.

Zalažem se za nultu toleranciju na rasizam. Pogotovo na nogometnim terenima. Nogometnim terenima prolaze milijuni djece i ne treba ih opterećivati rasizmom i njihova mala srca hraniti mržnjom. Kada netko ružnim povicima vrijeđa nogometaše crne boje kože, zapravo više govori o svom primitivizmu i kukavičluku. No, je li baš sve što se uzvikuje na nogometnim stadionima rasizam?

Posljednja odluka UEFA-e kako će Hrvatska protiv Italije igrati pred praznim tribinama došla je kao grom iz vedra neba. Nitko to nije očekivao. Ponajprije zato što je utakmica s Norveškom bila besprijekorno organizirana, što je primijetio i sam delegat utakmice. Kad je potom došla obavijest da je kazna izrečena zbog rasističkih povika i pozdrava „Za dom! Spremni!“, i to po prijavi hrvatskog FARE-a, sve mi je bilo jasno.

Kada se u studenome 2013. Igrala odlučujuća kvalifikacijska utakmica protiv Islanda, FARE je prijavio transparent „Zapamtite Vukovar“ kojim su navijači htjeli odati počast žrtvi Grada heroja. Iz UEFA-e je stigla zabrana s objašnjenjem kako politici nije mjesto na stadionima. Prosvjedovali su tada iz HNS-a i navijačke Udruge „Uvijek vjerni“, ali popusta nije bilo. Par mjeseci ranije u Beogradu je izvješen ogromni transparent „Vukovar“, ali na ćirilici i spaljena je hrvatska zastava. Tadašnji ministar športa Željko Jovanović to nije vidio jer je bio prezauzet njegovanjem odnosa s Nikolićem u loži Marakane.

Taj isti FARE, kojeg vodi Zoran Stevanović iz Rijeke prijavio je i Josipa Šimunića, a njegovo protuhrvatsko raspoloženje na svojim leđima osjetili su i hrvatski navijači koje je ovaj borac za toleranciju prijavljivao UEFA-i zbog pjesama „Lijepa li si“, „Oj Hrvatska mati“ i pokliča „U boj, u boj“ iz opere „Nikola Šubić Zrinski“ koju izvode i u dalekom Japanu.

Ironično je zapravo što jednu apolitičnu organizaciju FARE kojoj je primarna djelatnost borba protiv rasizma vodi osoba koja je sve samo ne apolitična. Gurajući svoj, očito jugoslavenski svjetonazor, na nogometna borilišta i pred nos birokratima UEFA-e, Stevanović radi posao kojeg se ne bi posramio ni Goebbels. Čovjek koji bi trebao brinuti za ugled hrvatske reprezentacije, očito ima misiju potkopati svaku utakmicu kako bi dobio političke poene i ogromna sredstva koja njegova organizacija dobiva.

Teško se boriti protiv laži. Jedino istina pobjeđuje. U vremenu kada se sve nacionalno rastače, kada se skidaju hrvatski grbovi s registarskih oznaka, medijski namjerno plasira nejedinstvo oko obilježavanja veličanstvene hrvatske pobjede „Oluje“, kada zemljom paradiraju antifašističke aveti zla, istina teško može do površine.

Teško mi je reći kako će se nakon ovoga ponašati publika na sljedećoj kvalifikacijskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije. Oportuno bi bilo da se usklik „Za dom! Spremni!“ više ne ori nogometnim travnjacima. Ne, ne bi to bila kapitulacija pred lažima i lažnjacima. Bila bi to ona ista spremnost obraniti dom i reprezentaciju od negativnih konotacija. Jer taj poklik nije sa Stevanovićem rođen, s njime neće ni umrijeti. Izvikujući Šubićev „U boj, u boj“, svaki navijač je spreman navijati za dom i reprezentaciju. To bi mogla biti dobra zamjena i „pjesma“ za Stevanovićeve uši.

 

Tomislav Stipić

Share
0