Kako to da je srpski glumac Sergej Trifunović s velikosrpskim stavovima o Hrvatskoj kod Ace Stankovića Nu2 postao persona grata, a velika hrvatska novinarka Ivana Petrović gotovo nedostojna nagrade Hrvatskog novinarskog društva?

Kad je riječ o Hrvatskoj radioteleviziji, moglo bi se postaviti i pitanje kako se dogodilo da već duže vrijeme Aleksandar Stanković može na javnoj televiziji promovirati svoje jugoslavenstvo, dok primjerice neki drugi novinari moraju skrivati svoje hrvatstvo, a da ih se istodobno ne etiketira kao neobjektivne i neprofesionalne desničare.

NAGRADU IVANI PETROVIĆ OSPORAVA HAŠKO TUŽITELJSTVO – A NE OZBILJNI I PROFESIONALNI NOVINARI

Upravo to se ovih dana dogodilo Ivani Petrović kad je primila HND-ovu nagradu Marija Jurić Zagorka za izvještavanje iz Haaga o presudi hrvatskoj šestorci i samoubojstvu generala Slobodana Praljka. Drago Pilsel, sada jedan od članova novinarske ljevičarske falange, koji je u bivšem životu po vlastitom priznanju kamenovao Sinagogu u Argentini, odmah ju je nazvao „propagandisticom takozvanih hrvatskih viših interesa“. A čije je on interese propagirao kada je, kako je to objelodanjeno na Haškom suđenju, pod pseudonimom Vjeran Grković objavio u Feralu intervju s direktorom HHO Petrom Mrkaljem, u kojem kako bi intervju dobio na vjerodostojnosti, spominje i sam sebe u trećem licu i razgovore koje je vodio nakon Oluje s jednim od lokalnih dužnosnika.

Pobunu protiv nagrađene urednice Nove TV, koja uistinu prati Haški sud od samog početka i može se slobodno reći najbolje od svih poznaje njegov rad i pravila, započeo je najprije Eugen Jakovčić, aktivist Documente. Što i ne čudi kada se zna da je Ivana Petrović svojedobno odbila Documentin poziv na obuku, bolje reći preodgoj kojega su Teršelić i Jakovčić organizirali s osobljem haaškog tužiteljstva za hrvatske novinare koji nisu izvještavali onako kako je to ekipa Carle Del Ponte željela. Tada su je uzeli na zub, zato što umjesto Tužiteljstvu, Jakovčiću i Teršelićki vjerovala svojim očima i ušima. Kada se zna da je Drago Pilsel kao aktivist HHO-a usko surađivao s haškim istražiteljima, mirne se duše može zaključiti kako Ivanu Petrović napada i osporava joj zasluženu nagradu haško tužiteljstvo, a ne kolege ozbiljni novinari. Jer, od tih novinara – aktivista koji su se svrstali iza Jakovčića i Pilsela te iz protesta vratili svoje nagrade, gotovo ih nitko prema profesionalnim kriterijima nije ni zaslužio. Većina njih je te nagrade dobila zbog aktivističko-političkih razloga. Dakle haško tužiteljstvo je odgovorno za lavinu verbalne agresije pa i uvreda koje su se obrušile se na dugogodišnju haašku izvjestiteljicu.

Njezino izvrsno poznavanje funkcioniranja međunarodnog suda za ratne zločine, a osobito upućenost u pozadinu presuda šestorci u predmetu Prlić i ostali najviše je zasmetala udrugu Documenta koju vode Vesna Teršelić, Zoran Pusić i Eugen Jakovčić. Ta parapolitička organizacija koju vodi ovaj trojac inače već godinama radi na demontaži Domovinskog rata u izjednačavanju krivnje i pokušaju da se agresija Srbije, u skladu s velikosrpskom politikom svede na razinu građanskog rata. Ta takozvana Udruga građana koja parazitira na hrvatskom proračunu napala je Ivanu Petrović za „ostrašćene i huškačke komentare“, premda je Ocjenjivački sud HND-a ustvrdio da je komentatorica u „vrlo potresnom danu, u kojem je uživo svjedočila samoubojstvu generala Slobodana Praljka, svaka dodana informacija bila itekako presudna.“ No, zato se u Documentin „profesionalizam“ vjerojatno besprijekorno uklapa, bez ikakvog izravnog novinarskog povoda , gostovanje osebujnog srpskog glumca Sergeja Trifunovića u Stankovićevoj emisiji Nu2.

Osim ako se autor emisije nije odlučio za beogradskog gosta samo iz razloga potpuno drugačijeg viđenja haaške smrti generala Praljka, za kojeg je tada Sergej Trifunović zapisao: „Danas je Dan Republike i stari je popio malo“. U neviđenom prostačenju i u drugarskom studijskom okruženju Trifunović je Hrvatima na njihovoj televiziji, koju plaćaju, objasnio da se ovdje vodio građanski rat, a da oslobođenjem hrvatskih generala Hrvatska nije prošla katarzu, kao Njemačka nakon Drugog svjetskog rata. Ovom prvorazrednom medijskom provokacijom Stanković je ili tražio novi, bolje plaćeni TV angažman, ili je pak samo demonstrirao snagu i moć svog političkog pokrovitelja, inače sve važnijeg vladinog koalicijskog partnera. Osim što su izvrijeđali hrvatsku državu i izlažirali hrvatsku povijest, podsjetili su nas i na slične izjave Documentinog Zorana Pusića koji se na dan oslobođenja Ante Gotovine i Mladena Markača ispričavao Savi Štrbcu, bivšem ministru u zločinačkoj vladi SAO Krajine što je odgođena hrvatska katarza suočavanja s prošlošću, dok je druga Documentina perjanica, Eugen Jakovčić tada plačljivim glasom beogradskoj televiziji B92 tvrdio kako on predstavlja drugu Hrvatsku od one koja je tada slavila oslobođenje svojih generala. Ta je osobađajuća haaška presuda ujedno bila i smrtna kazna za Documentino kriminaliziranje Domovinskog rata, prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana i Republike Hrvatske.

No, sada se očito na presudi šestorci pokušavaju obnoviti u istoj misiji. Zato je važno i prisjetiti se Vladina priopćenja u povodu presude hrvatskoj šestorci, kada je službena hrvatska politika ustvrdila da mnogi navodi iz presude nisu uvažili povijesnu istinu i činjenice te da su politički neprihvatljivi. Tom prigodom Vlada je objavila da će razmotriti i sve raspoložive pravne i političke mehanizme kako bi osporila te navode. Kako se vidi, Ivana Petrović je Documenti bila samo usputna meta, a nama pokazatelj njezinih pravih prošlih i budućih političkih namjera.

A što se tiče najnovijih obračuna između čelništva HND-a, predsjednika Saše Lekovića i potpredsjednice Slavice Lukić navodno oko principijelnosti i profesionalnih standarda prilikom nagrađivanja Ivane Petrović, pozadina je puno prozaičnija. Naime, Saši Lekoviću, koji je očito za tu ekipu pozicioniran previše desno, mandat traje još samo godinu dana, a na njegovo mjesto, predsjednika Hrvatskog novinarskog društva pretendira aktualna potpredsjednica, Pupovčeva supruga, Slavica Lukić.

PRIMJENOM REZOLUCIJE 1481 PLEKOVIĆ BI POMOGAO SEBI I NAMA

Proljeća su najtraumatičnija razdoblja tragične povijesti hrvatskog naroda i uzrok svih današnjih dubokih podjela u društvu. Za razliku od ostalih europskih naroda koji su se nakon pada Berlinskog zida suočili sa svojom prošlošću da bi mogli graditi budućnost, jedino su Hrvati ostali zarobljenicima svojih totalitarnih režima, jer im danas njihovi političari govore kako se ne treba baviti prošlošću nego okrenuti budućnosti. Zato nam današnjica i izgleda ovako, s perspektivom da bude još i gore. Uz izborni zakon koji je gotovo isključio hrvatsko iseljeništvo sa svim njegovim gospodarskim, financijskim i intelektualnim potencijalima, uz zakonito kamatarenje vlastitog naroda Ovršnim zakonom, uz klijentilističke premrežene državne institucije, uz masovno iseljavanje i osiromašenje stanovništva, Hrvati se još sukobljavaju sa svojim propalim totalitarnim ideologijama. I još ih u tome potiču nesposobni i nedorasli političari.

Tako je ovoga tjedna lider oporbe, predsjednik SDP-a Davor Bernardić objavio da dok se neki srame antifašizma, on je, zajedno sa Stipom Mesićem, Ivom Josipovićem i Rankom Ostojićem bio na tribini Dana Oslobođenja i Dana Pobjede nad fašizmom u Karlovcu. I to baš ovih dana dok smo na HRT-u gledali potresna i dokumentirana svjedočanstva o pokoljima koji su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata. Prema istraživanjima, u Maceljskoj su šumi bez suđenja i prava na obranu komunisti likvidirali i u jame bacili oko 13 tisuća hrvatskih civila i razoružanih vojnika. I dok mladi šef SDP-a tvrdi da se neki srame antifašizma, valjalo bi njega upitati srami li se on kao baštinik te Titove komunističke partije njezinih poslijeratnih zločina. Uostalom, najveći je antifašist bio upravo prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman koji je osudio te „antifašističke“ zločine nad Hrvatima.

Ovo proljetno boljševičko mahnitanje po zemlji sa simbolima poraženim u Domovinskom ratu između ostalog otvara i pitanje što je s Rezolucijom Vijeća Europe iz 2006. godine o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, a koju je usvojila i Hrvatska. Gdje se svih ovih ovih godina zagubila, i u čiju se državničku ladicu zametnula? Da se dosljedno primijenila vjerojatno bismo bili pošteđeni ovih ruskih “Besmrtnih partizanskih marševa”, kumrovečkih karmina i turističkih brendiranja Broza, kako se ingeniozno sjetio riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. A da je bilo političke i državničke pameti i htijenja, nakon konačnog oslobođenja zemlje od velikosrpske agresije, danas bi bleiburške žrtve bile pokopane i komemorirane u Hrvatskoj, suverenoj europskoj državi koja upravo u ime europskih vrijednosti mora obilježavati taj najveći poslijeratni zločin u Europi.

Stoga valja podsjetiti našeg premijera, inače i velikog Europejca da obriše arhivsku prašinu s Rezolucije 1481 i vrati je u život. Pogotovo što će Hrvatska i službeno preuzeti predsjedanje Vijećem Europe 18. svibnja u Danskoj. Ako je, kažu, premijer upravo zbog tog predsjedanja usvajao Istanbulsku konvenciju, riskantnu i za vlastitu mu političku karijeru, bilo bilo bi mudro i politički oportuno da upravo tom Rezolucijom zamijeni zaključke Kusićeve komisije. Andrej Plenković bi time pomogao ne samo hrvatskom narodu, nego i svojoj europskoj karijeri. A akademik Zvonko Kusić koji je petokraku abolirao, samo bi posve zasluženo dobio status kolateralne žrtve.

IZVANREDNA VIJEST

IAKO JE DONIRALA PAMETNO, DALIĆ POKAZALA DA NIJE BAŠ MUDRA

Ekskluzivna objava poslovne komunikacije između Martine Dalić i članova neformalne radne skupine za izradu Lex Agrokora, postavila je mnogobrojna pitanja, otvorila razne špekulacije i utvrdila samo jednu neoborivu činjenicu. Ona glasi: iako je svojedobno donirala stranku Pametno, potpredsjednica Vlade Martina Dalić, nije se baš mudro služila (hot)mailovima! Sva ostala pitanja za sada ostaju otvorena, zašto su baš sada ti vrući mailovi objavljeni, je li to odgovor na odluku Ustavnog sude u vezi lex Agrokora, je li namjera objave bila rušenje nagodbe vjerovnika i stečaj Agrokora.

Zašto Most tek sada traži ostavku Dalićke i Plenkovića, a preko svoja dva člana koje je delegirao u tu neformalnu skupinu, moga je sve to znati i prije? Oporba tvrdi da je takva komunikacija protuzakonita, koruptivna i nemoralna, a vlada na čelu s premijerom Plenkovićem da je sve u skladu sa zakonom i da je takva komunikacija potpuno normalna. Tako da nam ne preostaje ništa nego na to pitanje čekati odgovor DORH-a. Onima koji su se pitali tko je medijima dostavio (hot)mailove potpredsjednice i ministrice Martine Dalić, odgovor je ponudio sam portal koji ih je ekskluzivno i objavio, na način da u svakom od brojnih tekstova koje je, u vezi s hotmailovima, objavio ovih dana taj portal, kao reklama je prikačen video u kojem se navodi da je jedna zadruge, a nije poljoprivredna, imala plan spasa Agrokora nazvan New Deal.

Ministrica je odbila plan, zato da bi, kako tvrde zadrugari, njen krug najviše profitirao. Zašto je onda njihov zadrugar ostao u toj neformalnoj radnoj skupini u koju ga je Most delegirao i bio tamo i primao Dalićkine mailove i nakon što je Lex donesen, sve dok se nije raspala koalicija Mosta i HDZ – još je jedno pitanje na koje za sada nema odgovora. Ali smo zato dobili odgovor na pitanje na koji način potpredsjednica vlade i ministrica gospodarstva, poduzetništva i obrta kategorizira ugostiteljske objekte – na visoko i niskoprofilne, umjesto na one kojima se dobro i još bolje jede. Pa je moguće da zbog toga što joj hrana nije bitna, uspješno i održava zavidnu liniju.

 

Hloverka Novak Srzić / Dnevno.hr.