Koliko li zla u jednom danu, u jednoj bolnici, na jednom stolu, u jednom trenutku, u jednoj državi, jednoj nam domovini, u jednom državnom Saboru, pa opet sve skupa u jednom trenutku protiv dvije osobe: djeteta u utrobi, jer je neželjeno za porod od strane roditelja a i šire.

Ubistvo nerođenog djeteta u kninskoj bolnici. Ubistvo; i to plaćeno na dvostruk, možda i trostruk način. Druga osoba je ona primalja u bolnici koja nije htjela sudjelovati u ubojstvu. A o tome događaju u Kninu nas izvještava novinar Darko Pavičić u večernjaku od 03.08. 2013. na slijedeći način:“ Nakon 27 godina radnoga staža kao primalja Jaga Stojak iz Knina dobila je otkaz ugovora o radu jer u kninskoj bolnici nije htjela sudjelovati u obavljaju pobačaja. Glavni joj je krimen – poziv na priziv savjesti. Jaga Stojak je, naime, praktična vjernica i budući da drži da život počinje začećem, nije htjela raditi protiv svoje savjesti.

– Otkaz sam dobila zbog toga što nisam htjela sudjelovati u obavljanju pobačaja 14. lipnja, ali moji problemi s pobačajem traju od 2011., kada je šefica naše ginekologije dr. Mira Lambaša Hemerich počela raditi pobačaje. S njom ih je radila samo glavna sestra, tj. viša primalja Monika Grgić, ali ubrzo su tražili od svih nas da sudjelujemo, što smo jedna sestra i ja odbile – kaže nam Jaga Stojak“.

I sad se pitam; kako će reagirati iz naših crkvenih krugova, naprimjer, mjesni biskup oko ovoga? Hoće li se ponoviti onaj primjer iz Zadra oko slučaja profesora I. Poljakovića, kad je suspebdiran na zadarskom sveučilištu braneći učenje katoličke Crkve oko homoseksualizma i spolnosti. Ondašnji nadbiskup je „svoje odšutio“ gotovo „veoma revno“ ne zamjerajući se „bilo kome“. E moj Bože, a što je sada za očekivati!?

U više svojih poruka, u zadnje vrijeme, Kraljica Mira iz Međugorja poručuje da surađujemo sa svojim pastirima, da im pomažemo, molimo za njih i činimo pokoru. Evo istog časa ovo želim učiniti za biskupa Antu Ivasa, tj. pišem, a sve ovo prethodno što Kraljica poručuje činim: Poštovani biskupe Ivas, lijepo si napišite dopis na kninsku bolnicu, Saboru RH, Vladi RH, ministru Ostojiću i svim bolnicama u vašoj biskupiji, a vezano za ovaj slučaj u Kninu i za sami fenomen vršenja pobačaja po bolnicama da se, naime, vrati na posao ponosna Jaga Stojak u bolnicu pod nazivom „Hrvatski ponos“( a zbog ovoga „Hrvatski jad“), a derogira onaj sramotni i bezbožni zakon o pobačaju iz 1978. (ex Jugoslavija). A HBK neka si odredi nekoga ili neke da svaki dan kad zasjeda Zastupnički dom u Saboru RH, pod prozorima zgrade Sabora  viče u više navrata: nije dostojno zastupnicima primati zastupničku plaću za ubijanje nerođene djece, zastupajući onaj zakon iz 1978, a pogotovo onima koji se deklariraju katolicima! A petkom neka to čini netko od biskupa, sve po redu koliko ih je iz Hrvatske. Tada ćemo se moći uvjeriti da i u Hrvatskoj postoje duhovni pastiri-apostoli katoličke Crkve u Hrvata. Ovo je a pro po onome što je vikao sv. Ivan Krstitelj pod prozorima kralja Heroda u Jeruzalemu: nije ti dopušteno imati ženu brata svoga!(preljub sa ženom brata Filipa).

Naravno, to nije lako. Ali bi se makar, to je sigurno lakše, moglo održavati trodnevnice recimo: četvrtak, petak i subota; misa procesija i adoracija s i pred Presvetim(četvrtak), misa i Križni put(petak)misa i Krunica(subota).I to glavom i bradom sam biskup, najmanje 4 puta kroz godinu. I to bi mogla biti kampanja protiv velih zala u Hrvatskoj, koje je vrlo žigosao i kampanjski(pobožnostima) proganjao nadbiskup Stepinac, a to su psovka(ćetvrtkom pobačaj (petkom) i oskvrnuće dana Gospodnjega-nedjelja(subotom-krunica). A evo prilike da sad ovdje navedem koji je cilj mog prijedloga da se u Hrvatskoj( u blizini Solina-Splita, odakle je krenulo pokrštavanje Hrvata) osnuje Svetište svih Hrvatica i Hrvata, mučenika i svjedoka Kri- stovih da bi baš u navedene dane vršili određene pobožnosti, i tako uz vojsku naših nebesnika dobili ove tri bitke, kao što smo dobili bitku 1995. našom braniteljskom vojskom na zemlji.

Nikola Bašić, Vis