Republika Hrvatska 2013. godine, odnosno mjesec i pol nakon službenog pristupanja Europskoj Uniji, i dalje očituje unutarnju duboku shizoidnost na mnogim područjima društvenoga života. Svetkovina Uznesenja Marijina na nebo, odnosno Velike Gospe, osobita je prilika za osvrt na shizoidnost koju u današnjoj Hrvatskoj doživljavaju osobito katolici, kao i ostali vjernici, a koja je, može se reći, paradigmatska za brojna druga područja zajedničkoga društvenog života.

Republika Hrvatska od svoga konstituiranja kao samostalna država prolazi prilično neobičan put od prvotnog prihvaćanja stvarnosti svojih građana do današnjeg sve snažnijeg neuvažavanja i razvodnjavanja vlastitog identiteta sadašnjih stanovnika. Hrvatska je po zamisli prvoga predsjednika dr. Franje Tuđmana i širokog spektra intelektualaca savjetodavaca za kreiranje prvoga demokratskog hrvatskog ustava uspostavljena kao država koja stvarno uvažava pluralnost odnosno, bolje reći, pluralnu stvarnost svjetonazorskih, političkih i drugih opcija svojih građana. Osim dubokoumnog, dalekosežnog i nužnog projekta nacionalnog pomirenja, u prvom redu na političkom planu i u tretiranju novije prošlosti, mlada hrvatska država uvažavala je također religijsku i vjersku stvarnost svojih građana. Vidljivo je to po definiranju državnih praznika među koje su ubrojeni i najveći katolički blagdani, među kojima je i Velika Gospa, kao i po sklapanju četiri međunarodna ugovora između Republike Hrvatske i Svete Stolice, koji su postavili i kriterije za odnose države prema drugim religijskim i vjerskim zajednicama u Hrvatskoj. Sve to očituje da je politika u prvom desetljeću Republike Hrvatske uvažavala vjersku, pa tako i katoličku komponentu kao istaknuto dominantnu, koja je obuhvaćala više od 93 odnosno više od 88 posto hrvatskih građana.

Današnja službena Hrvatska, predvođena političarima koji se vole deklarirati kao liberalna ljevica, podnosi naslijeđene i vjerske blagdane kao državne i međunarodne ugovore sa Svetom Stolicom, a u stvarnosti se ponaša kao da vodi društvo u kojem je velika većina agnostika, ateista, areligioznih odnosno ideologijom globalizma očaranih i zaraženih ljudi. Premda je popis stanovništva 2011. nedvojbeno pokazao da se čak 86,28 posto hrvatskih građanima smatra katolicima, a visokih 93 posto vjernicima, i premda su sve relevantne religijske i vjerske zajednice suglasne i istomišljenice glede spolnoga odgoja u školi, i premda je Ustavni sud zaustavio nametnuti zdravstveni odgoj, nitko od predstavnika sadašnjih vlasti nije se usudio ni kao mogućnost najaviti da se u škole uvede na izbor roditeljima uz zdravstveni odgoj koji nameće ministar obrazovanja i zdravstveni odgoj koji bi bio u skladu sa svjetonazorom i vrednotama visoko većinskog vjerničkog dijela stanovništva. Također, premda je građanska inicijativa »U ime obitelji« skupila približno 750 tisuća potpisa (što znači da je to stav otprilike više od 2 milijuna hrvatskih građana s pravom glasa) kojima se traži raspisivanje referenduma o definiciji braka kao zajednice jedne žene i jednoga muškarca, vlasti na sve moguće načine otežu s očitovanjem hoće li uopće i kada biti održan taj zakonito zatraženi referendum. U oba navedena slučaja predstavnici vlasti ponašaju se kao da svoju dužnost ne obavljaju u hrvatskom društvu kakvo ono stvarno jest nego u društvu kakvo bi oni (ili netko kome su ini slijepo poslušni) željeli da jest, pa je očito da su upravo vladajući kreatori i poticatelji društvene shizoidnosti u Hrvatskoj.

Vlada je, kako su prenijeli mediji, u četvrtak 1. kolovoza na svojoj sjednici usvojila »Program restrukturiranja HRT-a« uz više važnih primjedaba, među kojima je i ona koja traži »emitiranje kvalitetnijeg programa od javnog interesa«. Prihvaćanjem predloženog »Programa restrukturiranja HRT-a«, premda uz primjedbe, Vlada RH postala je suodgovorna i za novo unutarnje strukturiranje programa i redakcija, a što donosi sa sobom i ukidanje Programa religijske kulture na Hrvatskoj televiziji i Redakcije religijskog programa na Hrvatskom radiju i njihovo utapanje u odjel »Kultura, umjetnost, religija«, čime jedino religija od svih tzv. novih produkcijskih odjela HRT-a gubi samostalnost. Ne ulazeći u pojedinosti što to znači za organizaciju funkcioniranja samih djelatnika dosadašnjih religijskih redakcija, očito je da Hrvatska radio-televizija, a prihvaćanjem »Programa restrukturiranja HRT-a« i Vlada, dovode u pitanje, odnosno u potpunosti ignoriraju sporazum sklopljen između HRT-a i Hrvatske biskupske konferencije 27. srpnja 2000. godine. Taj sporazum utemeljen je na načelima Ustava RH kojima se jamči sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugih uvjerenja (čl. 40) te jednakosti svih vjerskih zajednica pred zakonom i njihovoj odvojenosti od države (čl. 41), kao i na načelima kojima se jamči sloboda tiska i drugih sredstava priopćivanja (čl. 38) te na »Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture«, članak 12, te »Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima«, članak 12. A sada se sve to jednostrano dovodi u pitanje. Drugim riječima, sadašnje vodstvo HRT-a smatra se kompetentnim reformirati unutarnje funkcioniranje HRT-a tako da uopće ne vodi brigu o legitimnom javnom interesu najvećeg broja hrvatskih građana, koji su vjernici i koji imaju pravo na emisije i informacije lišene svih političkih i ideoloških bojanja, a što nije moguće ostvariti ako te redakcije ne vode vjernici i kompetentni profesionalci, i ako oni pritom ne uživaju stupanj autonomije kakav su uživali do revolucionarnih promjena koje su na HRT-u uslijedile nakon promjena Zakona o HRT-u i nastupanja nove postave vodstva. Javni servis, kakav treba biti HRT, bit će stvarno javni ako poštuje i vjerničku pripadnost svojih korisnika ili će biti sredstvo produbljivanja shizoidnosti društva. No, svaka sila za vremena.

Ivan Miklenić / Glas Koncila