Kaštelani uporno prosvjeduju protiv naftnog terminala u Kaštelanskom zaljevu. Gradonačelnik, premijerka i ministri podržavaju ideju naftnog lobija kojim bi se pogodovalo MOL-u za "simboličnu" cijenu plina u izbornoj godini.

Nakon što je, samo par dana prije proslave 21. obljetnice osnivanja kaštelanskog HDZ-a, GO HDZ Kaštela donio jednoglasni zaključak kojim odbacuje izgradnju bilo kakve dodatne naftne ili plinske instalacije na području Brižina u Kaštel Sućurcu, rekavši u priopćenju javnosti “kako su Kaštela bila i jesu dovoljno zagađena teškom industrijom, da bi nove instalacije naftnih i plinskih postrojenja u zaljevu bile u suprotnosti s projektom Eko-Kaštelanski zaljev i opasne po ljude i okoliš, bez obzira na bilo kakva obećanja o njihovoj neškodljivosti”, danas su slično priopćenje objavila i društva za očuvanje kulturne baštine gradova: Split, Kaštela, Trogir i Solin, dok su svoje protivljenje zbog izgradnje naftnog terminala u Sućurcu, vrijednog 30 milijuna eura, navedenog i u lanjskom Vladinu Planu investicijskih projekata od državnog značaja (kao nositelj projekta naveden je Janaf), nedavno izrazili i Zeleni Dalmacije.

Društva za očuvanje kulturne baštine: Priopćenje javnosti povodom najave izgradnje naftnoga terminala na predjelu Brižine u Kaštel Sućurcu

Društvo za očuvanje kulturne baštine Kaštela “Bijaći”, Udruga “Lijepa naša“ Kaštela, Društvo za zaštitu kulturnih dobara Trogira “Radovan“, Društvo prijatelja kulturne baštine Splita, kao i kulturni djelatnici i povjesničari grada Solina, danas su izdali priopćenje u kojemu se protive izgradnji naftnog terminala na predjelu Brižine u Kaštel Sućurcu.

-Tražimo preispitivanje i odbacivanje projekta, ili dislociranje istog na položaj koji nije tako osjetljiv kao Brižine, odnosno obala Kaštelanskog zaljeva općenito- kažu u priopćenju, a kao razloge protivljenja izgradnji nafnog terminala navode kako je Kaštelanski zaljev  zatvoreni morski zaljev visoke ekološke osjetljivosti i ugroženosti, oko kojega živi približno 300 000 ljudi u gradovima Trogir, Kaštela, Solin i Split, gdje se i danas osjećaju posljedice ishitrene komunističke industrijalizacije iz sredine prošloga stoljeća.

Kao ostale razloge navode inkompatibilnost naftnog terminala sa skupim projektom Eko–kaštelanski zaljev, koji se privodi kraju; moguće izlijevanje nafte iz tankera u more zaljeva, dok je zona Brižine kontaktno mjesto na kojemu će se cesta iz budućega tunela na Kozjaku spojiti s mostom do Splita, a u blizini su i veliki trgovački centri.

Osim toga, oko Kaštelanskog zaljeva locirana su dva grada koja su upisana u UNESCO-ov registar svjetske baštine: stara jezgra Trogira i Dioklecijanova palača u Splitu, a i Brižine su prostorno pred samim vratima antičkoga velegrada Salone.

- Da li bi, recimo, Talijani dopustili da se takav terminal podigne u Napuljskom zaljevu pred vratima Pompeja i Herkulaneuma? - pitaju se ova Društva za očuvanje kulturne baštine, te ističu kako je projekt naftnog terminala višestruko štetan u zadanom prostoru Kaštelanskoga zaljeva i apeliraju na sve odgovorne da ga ne usvoje.

U pojašnjenju, Društva navode kako je od rujna prošle godine kroz medije  višekratno objavljivana vijest o izgradnji naftnog terminala na predjelu Brižine, a što je jedan u nizu najavljenih projekata hrvatske vlade u narednom razdoblju. Inače, projekt je podržan i od gradske vlasti u Kaštelima. Najave su učestale tijekom siječnja i veljače 2011.

Ukratko, radi se o predjelu na kojemu je već postojeće skladište goriva koje je izgradila JNA za potrebe ratne luke u Lori, a kojim danas upravlja Hrvatska vojska. Predviđeni terminal je predstavljen kao investicija koja bi koštala 30 milijuna eura, a a kapacitet bi mu bio 100 000 m³. Služio bi za skladištenje benzina, destilata i ukapljenoga naftnog plina. U sklopu toga terminala predviđeno je zapošljavanje 30-ak osoba.

Prof. dr. sc. Mihovil Biočić: Kaštela srljaju u smrtonosan zagrljaj

Svoje protivljenje novom zagađenju Kaštel Sućurca, i cijelog Kaštelanskog zaljeva, izrazio je i prof. dr. sc. Mihovil Biočić, pismom javnosti, koje je objavljeno u SD od 17. veljače:

Nakon što su otišli smrtonosna bazična kemija i vranjički azbest iz Kaštelanskog zaljeva, a došao Eko–projekt, svi smo se ponadali i poveselili. Izgleda ne za dugo. Svako vrijeme ima svoje ''pravovjerne'' i svoje bogove. A kada se naši i oni vani udruže, kada bjelosvjetski ''management'' pripremi teren, "aboriđini" imaju malo izbora.

Više nisu ''direktive'', nova se dogma zove ''liberalno tržiše'', na kojemu se može slobodno natjecati Mate iz vlažne barake s Mejaša i Berlusconi tamo priko mora. Dakle, netko se sjetio idealne lokacije za svoj profit u našem zaljevu, kojijoš nismo reanimirali, koji je još na "stroju za disanje".

Kratko će vrijeme ''primitivci'' i oni ''koji su djecu već zaposlili'' gunđati, ali kako je scenarij znalački pripremljen, misle kako ne bi trebalo biti većih problema.

U SD od 21. siječnja 2011. piše: "Nositelj projekta bio bi Janaf...a predviđeni su i partneri iz susjednih zemalja koji bi ulagali novac u izgradnju i opremanje terminala..."
Govori se, dakle, i o stranom kapitalu,a ''nije riječ o novom terminalu''.
Kako smo već iskusili,najprije ulazi strani kapital s malim vlasničkim udjelom, dok postpuno ne postane potpuni ili većinski vlasnik. Tada će raditi što hoće i kako hoće.O incidentima za sada nitko ništa, bit će vremena (ako bude) kada dođu…

Kažu kako Janaf to majstorski rješava. Stanovi onih koji odlučuju bit će daleko od spremnika nafte, pumpnih stanica, skladišta naftnih derivata, prometa tankera u malom akvatoriju između Splita, Vranjica i Sućurca, tisuća kamiona cisterni kroz Kaštela i Solin, kompozicija vagon cisterni...
Možda bi, zbog golemih nadolazećih tankera, bilo dobro maknuti i brodogradilište, i onako i ovako smeta…

I dok se Solin nastoji riješiti golemih naftnih cisterni, zbog kojih nema pristupa moru, Kaštela, samo stotinjak metara zapadnije od granice sa Solinom, srljaju u smrtonosni zagrljaj velikog naftnog biznisa, iz kojega se nikada ne će izvući.

Postoji li već od javnosti skriven projekt? Što se to valja iza brda? Još ako to "zamotaju" u traženje iz Bruxellesa, bojim se bit će kasno za još bolesni zaljev, za izmrcvareno, zagađeno i oskvrnjeno ''najlipše gnjizdo'' na
Mediteranu. Zar obećavajućih ''tridesetak radnih mjesta" nije moguće priskrbiti na druge načine?

Zašto je naše kaštelansko ''gnjizdo'' žrtva stogodišnjeg silovanja ''barbara''svih boja?
Pustite nas na miru bar sljedećih sto. Kako je jednom rekao Bertrand Russel:''Zašto ponavljati stare greške kada je pred nama još toliko mnogo novih.''

Zeleni Dalmacije: To je nova ekološka bomba!

Zeleni Dalmacije protive se vladinom planu implementacije projekta bez načela opreza, a što su napisali i u priopćenju.

- Ne protivimo se investicijama i razvoju, ali držimo da je naftni terminal potencijalna ekološka bomba. Zeleni Dalmacije smatraju ga velikim dodatnim opterećenjem i rizikom za sustav koji je već sada suviše opterećen. Mi jesmo za investicije i napredak, ali onaj koji može nositi razvoj i zapošljavanje uz zaštitu okoliša. Zelena ekonomija zaposlila je u posljednjih nekoliko godina tisuće ljudi.

- Moraju li stanovnici Splita, Solina, Trogira i Kaštela živjeti na rubu neizvjesnosti od eko katastrofe svih razmjera? Je li im važan samo posao bez obzira na zdravlje? Zeleni sami ne mogu ovu suludu ideju spriječiti bez građana koji šute i trpe da im političari serviraju projekte koji mogu još više ugroziti okolinu. Ovakvi projekti trebali bi biti referendumsko pitanje – kažu zeleni Dalmacije, poslavši Vladi RH poruku: OVAJ PROSTOR SANIRAJTE I OSTAVITE GA NA MIRU DA SE OPORAVI!!!!

Zeleni kažu i kako je Kaštelanski zaljev najveći zaljev na Jadranu. Njegovu ljepotu i blagodat života ovdje prepoznali su davno Iliri, Grci, Rimljani, hrvatski knezovi i kraljevi. Plodno poljoprivredno područje sa obiljem pitke vode iz Jadra, Pantane i mnoštva potoka, zajedno s morem bogatim ribom, blago je kojim nam je priroda osigurala život, a koje ne znamo očuvati.

Početkom prošlog stoljeća George Bernard Shaw usporedio je Kaštela s Azurnom obalom i ocijenio ih čak ljepšim. Ali mi smo započeli industrijalizaciju. Dominacija Splita osigurala je da se njemu u zaleđe, a opet dovoljno blizu, načičkaju tvornice cementa, plastičnih masa, željezara, klaonica, pivovara, luka rasutih tereta, brodogradilište. U redu, smatrali smo to napretkom onda kad još nismo znali što nam sve donosi Jugovinil, Salonit, Željezara, cementna industrija, rezalište bodova: živu i druge teške metale, azbest, ispušne i stakleničke plinove, buku…

Bolji poznavatelji prilika oko planirane izgradnje naftonog terminala tvrde da su lokalni gradonačelnik, premijerka i ministri podržali ideju naftnog-financijskog lobija na čelu sa Davorom Šternom, Nenadom Porgesom i ministrom Ivanom Domagojem Miloševićem kojim bi se u biti pogodovalo MOL-u i tako pružila protuusluga za "simboličnu" cijenu plina u izbornoj godini.

Lokalna zajednica je, eto, protiv izgradnje naftonog terminala s pogledom na Marjan.

Mila Marušić