U Palači Bradamante, u sjedištu Zajednice Talijana Vodnjan, 21. lipnja, održan je međunarodni znanstveni skup 200. obljetnica donošenja relikvija u Vodnjan u organizaciji Župnog ureda Sv. Blaža Vodnjan i Grada Vodnjana, na kojem je 16 znanstvenika, od teologa, povjesničara, političara i novinara iz Hrvatske, Italije i Austrije, izlagalo na temu Vodnjanske relikvije i njihovo štovanje u povijesnom, političkom, vjerskom, teološkom, sociološkom, ekumenskom, antropološkom i forenzičkom smislu i o budućnosti vodnjanskog sakralnog blaga.

U središtu zanimanja bila su istraživanja provedena posljednjih desetak godina u kojima su sudjelovali Hrvatski restauratorski zavod iz Zagreba, Patologija KBC-a Split i Sveučilište u Splitu, Centar za forenzičko ispitivanje Ivan Vučetić MUP-a u Zagrebu, FFt iz Zagreba i drugi. Jedna od zanimljivosti istraživanja bila je i da su otkriveni sačuvani unutarnji organi u tijelu sv. Nikoloze i sv. Ivana Olinija.

Na početku skupa uvodnu riječ imao je priređivač mons. Marijan Jelinić, vodnjanski župnik, potom su okupljene pozdravili Claudio Vitasović, gradonačelnik Vodnjana, kazavši da je „ovo značajan događaj za Vodnjan jer su Župa i Grad postali jedno tijelo, zajednički spremaju projekt, kako bi to bogatstvo predstavili javnosti“, Sandro Manzin predsjednik Zajednice Talijana, te dožupanica Istarske Županije Giuseppina Rajko i porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša, koji je podsjetio, da se u povijesti Katoličke Crkve uvijek štovalo ono što je bilo sveto (hagios), što znači biti odvojen od svijeta. Svecina poseban način predstavljaju tu odvojenost, a relikvije su veza s tim svecima. Poželio je svima da dobro upoznaju svoju prošlost, naglasivši da ta prošlost obvezuje u sadašnjosti i budućnosti. Osim stavljanja naglaska na stvarne i konkretne znanstvene činjenice, potrebno je sagledati daleko veću, dublju poruku koju nam relikvije upućuju. Te relikvije predstavljaju one ljude koji su živjeli svetim životom i nerijetko darovali svoje živote za druge ljude. Zato što su bili dobri i živjeli svetim životom mi ih danas častimo i želimo im se nekako približiti jer u njima vidimo odraz Isusa Krista kojeg su oni slijedili. Ako budemo tako razmišljali onda će i ove relikvije imati utjecaja na naš život, to je ono najvažnije.“ Zahvalio se predavačima i posebno istaknuo priznanje župniku Jeleniću, zahvalivši mu za trud i sve ono što on ovih 40-ak godina čini za to mjesto i za tu posebnost, s nadamo da se ne će umoriti…

Za duhovni početak skupa mons. Marijan Jelinić izmolio je Himan Duhu Svetomu, potom je predstavljen kratki dokumentarac Danila Dragosavca, o odabranim trenucima kanonske rekognicije,antropološke obrade posljednjeg dijela relikvija u pet sakrofaga koji nisu do sada bili otvarani i znanstvena istraživanja provedena na relikvijama 9 svetaca i 3 svetice, sveukupno 199 dijelova, koji su javnosti prvi put predstavljeni u veljači 2018.

U prvom dijelu skupa kojeg su vodili vlč. Ilija Jakovljević, Vesna Jurić Rukavina i Kristina Džin sudjelovalo je osam predavača, a otvorio ga je dr. Stjepan Trogrlić iz pulske podružnice Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, koji je govoreći o društveno političkim prilikama u vrijeme donošenja relikvija iz Venecije, dao presjek društvenih i političkih prilika u Europi prije dva stoljeća, između revolucije i restauracije, Istra u kontekstu te europske restauracije, o Crkvi u Istri na početku 19. st. i upravno teritorijalnoj podjeli, Vodnjan na društvenoj i crkvenoj karti Istre, pod vlašću Austro-ugarske monarhije, kada je Istra bila podijeljena na 17 kotara, od kojih je Vodnjan bio jedan. U smislu crkveno-teritorijalnog ustroja na području Istre tada se je nalazilo sedam biskupija. Vodnjan je tada ima 3680 duša. U doba donošenja svetih tijela u Vodnjan Europa proživljava prve godine restauracije i početak nastojanja da se spriječe promijene izazvane Francuskom revolucijom i Napoleonovim ratovima te o utjecaju Crkve na cjelokupnu stvarnost, istaknuvši da je sadržaj i smjer politici restauracije odredio Bečki kongres 1815. na kojemu je, stvorena Sveta Alijansa, sila pobjednica nad Napoleonom, na čelu s Austrijom, Rusijom i Pruskom, a čiji je cilj bio spriječiti nacionalne i revolucionarne pokrete. Uokvireni austrijskom restauracijom Istra i Vodnjan prolaze doba u kojem je državno, upravno-teritorijalno ustrojstvom, ali i ono crkveno, kao i politički sustav stavljen u službu sveobuhvatne kontrole centralne vlasti.“

Prof. Ante Crnčević s KBF Sveučilišta u Zagrebu, u Štovanju relikvija u Katoličkoj Crkvi, jednom od zanimljivijih izlaganja istaknuo da iščitavanje značenja relikvija u kršćanskom kulturalnom kontekstu otvara prostor raznolikim pristupima među kojima ne bi smio izostati onaj teološki koji je bio razlog pomnoga čuvanja i čašćenja ostataka tijela kršćanskih svetaca. Pojasnio je, što je to što ostaje i što je to vrijedno čašćenja u relikvijama kršćanskih svetaca. Ono što se časti zacijelo nije ostatak tijela. Relikvija u teološkom ključu čitanja nije ono što je ostalo od svečeva života nakon njegova vremena, nego ono što je preteklo preko njegova vremena, ono što ga u vjeri Crkve čuva živim i u vremenu nakon njega, kazujući da vrijeme, kao i ni smrt, ne dokidaju ono što je u kršćanstvu vrijedno spomena i čašćenja. Kršćansko čašćenje svetaca i čašćenje njihovih relikvija tijesno su povezani, kako u povijesnom razvoju tako i u teološkom čitanju. Premda se čašćenje svetaca i čuvanje spomena na njih u počecima izravno naslanja na oblike čašćenja iskazane nad njihovim grobovima i nad zemaljskim ostacima njihova tijela, potrebno je pojasniti da su relikvije, zajedno s mjestom mučeništva i(li) ukopa (depositio), izvorno nudile tek mjesto posebnog čašćenja svetih mučenika i nisu u sebi oblikovala neki zasebnu oblik pobožnosti. .. Čašćenje relikvija, kao fragmenta vječnosti unosi i same vjernike u dinamiku spomena koji ostaje živi i djelatan u hodu Crkve kroza svijet. Naglasio je kako i najvažnije kršćanske relikvije, Kristova križa i platna u koje je bilo umotano njegovo tijelo, bivaju prepoznate tek oko 4. st. prigodom iskapanja Golgote u doba cara Konstantina. Ti elementi, povezani s Kristovim životom postali su relikvijom nad kojom je moguće uvijek iznova promišljati o čudesnosti Božjega očitovanja ljudima te o njegovoj brizi da svaka ljudska sumnja bude izliječena spoznajom Božje spremnosti da bude uvijek toliko malen da bi bio vjerovan i od ljudi prihvaćen radi njihova spasenja.

O Štovanju relikvija u Pravoslavnoj crkvi govorio je arhimandrit ekumenske stolice Atenagora Fiesolo, iz Ekumenskog patrijarhata, Pravoslavne nadbiskupije Italije i Malte , koji je na brojnim primjerima opisao način pristupanja prema relikvijama, napose u vezi s postupcima kanonizacije u Pravoslavnoj Crkvi.

Doc. Anto Nadj, povjesničar umjetnosti iz Beča, nastojao je kroz izlaganje Što suvremenom čovjeku znači Sveto? odgovoriti na upit Što je suvremeniku sveto, te je kroz različita istraživanja iznio brojne zanimljive podatke o sakralnom turizma, o tome kako suvremeni čovjek proživljava i gradi svoj odnos prema svetome, ali i o tome što današnji čovjek smatra svetinjom. Prema statistici, što je suvremeniku sveto i najvažnije u životu u Austriji 2017. godine, 85% ispitanika izjasnilo se da su to zdravlje, 84% sreća, 62% slobodno vrijeme, 43% putovanje, dok je na dnu ljestvice stajalo ono lat. sanctus. Stvara se novi svijet napušta se onaj višestoljetni kršćanski, istovremeno znalci izvještavaju o čovjeku današnjice koji želi upravo kršćansko duhovno iskustvo. Stoga, jedan od putova mogao bi biti i Religiozno motivirano putovanje. Istra ima potencijala i treba ga što prije iskoristiti.

O Povijesti relikvija u Vodnjanu govorio je vodnjanski župnik Marijan Jelenić, najvažnija osoba u predstavljanju vodnjanskih relikvija. On je kroz četiri desetljeća, i u doba kada je to bilo opasno i za osobnu slobodu, ulagao svoje napore u očuvanje, što dostojnije predstavljanje vodnjanskih relikvija. Podsjetio je na pronalaske, istraživanja i predstavljanje relikvija, spomenuvši brojne osobe i institucije koje su u raznim trenucima tih procesa imale važnu ulogu, posebno istaknuvši da je relikvije u Vodnjan donio slikar Gaetano Gressler, nastojeći ih tako sačuvati od opasnosti koja im je prijetila od francuskoga revolucionarnog pokreta koji je svoj utjecaj širio diljem Europe. Na njegovo predavanje nadovezao se Sandro Manzin Zatvaranje relikvija od strane Gaetana Gresslera u Veneciji, podsjetivši tako na osobu koja je bila oruđe u rukama povijesti, jer su zahvaljujući njegovoj promisli relikvije stigle u Vodnjan.

Uloga svetaca za uljuđenje ljudske zajednice u globalizacijskoj civilizaciji bilo je izlaganje Darka Grdena, novinara Glasa Koncila iz Zagreba, koji je kazao da razmišljanje o ulozi svetaca u Uljuđivanju ili u promicanju čovječnijeg načina života, u globaliziranoj civilizaciji dovodi do upita koji se tiču srži kršćanske vjere: što je to svetost, za čim sveci teže, što su to ostvarili ljudi koje mi kršćani zovemo svecima? Zaključivši da ako itko ostvaruje čovječanstvo kao božansku sliku obnovljenu u izvornoj ljepoti i oplemenjenu Božjom milošću onda su to sveci. Nasljeđujući savršenog čovjeka Isusa Krista oni su, možemo reći, pravi ljudi u najizravnijem smislu te riječi. Oni su cvijet čovječanstva.

Predavanje Antropološka obrada vodnjanskih relikvija održale su zajedno doc. Željana Bašić i doc. Ivana Kružić sa Sveučilišnog odjela za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu, koje su se osvrnule na dosad održana znanstvena istraživanja provedena na vodnjanskim relikvijama.

Drugi dio skupa započeo je izlaganjem Civilizacijski trenutak teologije žene, Marijane Petir, hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu. „Upravo u ovoj 200. obljetnici prijenosa relikvija iz Venecije u Vodnjan, među kojima se nalazi čak 46 svetica, jedinstvena je prigoda za progovoriti o značenju i položaju žena u povijesti, sadašnjosti i budućnosti naše Crkve, ali i cijelog društva“. Govoreći o pozivu na svetost, o Božjem naumu o ženi u novoj civilizaciji, istaknula je dakroz cijelu povijest kršćanstva, od samih začetaka pa do današnjeg suvremenog trenutka upravo su žene, bake, majke, kćeri bile najvjernije prenositeljice vjere i čuvarice tradicije. Vodeći brigu oko rasta u vlastitoj svetosti, žena i majka mora stalno imati u vidu i rast u svetosti svoje djece i svih ostalih članova obitelji. Osvrnula se na starozavjetni i novozavjetni pogled na ženu, a navodima vatikanskih isprava podsjetila je na stavove nekoliko rimskih prvosvećenika o toj temi. Zaključivši da se Slika i uloga žene već promijenila, ali se još uvijek mijenja, upravo je stoga ključan ovaj povijesni trenutak za daljnja promišljanja, kao i za iskazivanje dubokog poštovanja spram relikvijama čije preseljenje na današnji dan slavimo, a na osobit način ovih 46 svetica koje su svojim životnim uzorom zauvijek u povijest čovječanstva i kršćanstva utkale neizbrisivi trag i ostavile dubok primjer ženske snage i živuće vjere.

Predavanje o projektu Virtualno Svetište Vodnjan prof. Šime Anđelinović sa Sveučilište u Splitu, izv. prof. Ivan Zoraja s FESB-a, prof. don Ivana Tadića, KBF u Splitu, ukratko je predstavio vlč. Jelenić, jer predavači nisi nazočili skupu. OForenzična znanost i relikvijegovorila je dr. Andrea Ledić, načelnica Centra za forenzičko ispitivanje, istraživanje i vještačenje Ivan Vučetić, MUP-a i Ureda za forenzične znanosti Sveučilišta u Zagrebu, predstavivši mogućnosti Centra te izrazivši radost da su se mogli uključiti svojom stručnošću u 'sređivanje' vodnjanskih relikvija, istaknula je, da je Hrvatska domovina Ivana Vuetića, koji je 1891. ustanovio sistematiku desetoprstne daktiloskopske zbirke i time dao neizbrisiv doprinos čovječanstvu, te da danas imamo modernu forenzičku ustanovu njegova imena, vodeće te vrste u ovom dijelu Europe, a da bi se očuvao njegov značaj i doprinos, potrebna je razmjena iskustava, suradnja kako znanosti, tako i povezivanja kao i u ovom prekrasnom primjeru u Vodnjanu, koja će imati temelja zaživjeti u praksi, na dobrobit svih nas, jer izučavanje svetaca ima posebnu važnost za čovječanstvo pogotovo u današnje turbulentno doba nemira i nesreća, ratovanja i gladovanja. Sveci su moralne ličnosti te uzor običnim ljudima, a moralne vrijednosti trebale bi nam biti moćna prevencija i jedino jamstvo opstanka ljudskog društva. Relikvije kao ostaci zemaljskog tijela svetaca ili stvari koje su u životu koristili predstavljaju izazov za znanstvenike i forenzičare. O rezultatima zajedničkih istraživanja vodnjanskih relikvija u izlaganju Rekognicija vodnjanskih relikvija - nova istraživanja detaljno je objasnila izv. prof. Zdravka Hincak Daris, sa FF Sveučilišta u Zagrebu i Ureda forenzične znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Predstavila je način i metode rada na relikvijama u Vodnjanu te spoznaje do kojih se došlo tijekom rada. Za tjedan dana, tijekom listopada prošle godine, otvoreno i raščlanjeno pet sakrofaga sa relikvijama 13 svetaca, od kojih su tri žene. Sakrofazi nisu otvoreni 200 godina. Sav materijal je sakupljen, dokumentiran i obrađen forenzičnim metodama, prema pravilima struke. Dobar prikaz metoda analize pružaju koštani ostaci ženske osobe doživljene starosti 45-50 godina, visine oko 160 cm položenih u sakrofag s natpisom sv. Kandida.  

Novinarka HRT-a Vesna Jurić Rukavina govorila je o medijskoj praćenosti fenomena vodnjanskih relikvija u izlaganju Sakralna baština Vodnjana u medijskom prostoru. Istaknula je da se novinari nalaze pred izborom hoće li u sve ubrzanijem svijetu trećeg tisućljeća odabrati konstruktivno djelovanje na strani dobra. Naglasila je potrebu boljeg odgoja medijskih djelatnika u specijaliziranom djelokrugu izvještavanja o vjerskim temama. Visokom je ocjenom ocijenila suradnju s medijima u predstavljanju relikvija s obzirom na posebnost sadržaja koje treba približiti javnosti, a u kojem nije bilo previše senzacionalizma. U našem medijskom prostoru uz Vodnjan najčešće se ističe riječ senzacija. Ono što je manje uočljivo jest prikaz svetaca.

O temi Vizija i opravdanost prezentacije sakralnog blaga Vodnjana govorile su politologinja Mirna Vulin i novinarka Jelena Devčić iz Agencija Kocka iz Šibenika. U prvom dijelu o uključenju cjelokupne zajednice u taj projekt, a u drugom o dogradnji aneksa za smještaj relikvija i drugih sadržaja...

Arheologinja Kristine Džin podsjetila je da je u Vodnjanu prva sakralna zbirka predstavljena 1974., u doba vladavine političkog jednoumlja, te da je devedesetih godina prošloga stoljeća ona upotpunjena otvaranjem i drugog dijela. Time je Vodnjan već tada bio upisan na karti vjerskog i sakralnog turizma. Spominjući planove za inovativne načine predstavljanja sakralne baštine istaknula je kako te nove strukture, koje postoje u projektima, ne mogu biti izdvojene iz tijela crkve. Novi modusi predstavljanja trebali bi upućivati na duhovno i vizualno značenje koje će promatraču približiti život svetaca a sve ostalo treba prepustiti duhovnosti posjetitelja, naravno u skladu s postulatima poštovanja kulturne baštine.

Zaključak simpozija izrekao je vlč. Jakovljević, naglasivši kako u svim budućim koracima očuvanja i predstavljanja relikvija treba pomno paziti da sve bude usklađeno s odredbama Kongregacije za kauze svetih, napose o teologiji prostora gdje se relikvije namjerava predstaviti javnosti, to treba biti prostor koji će davati mogućnost razvoja štovanja, svojevrsna kapela sanctorum. Potrebno je u svemu što se čini glede relikvija imati na umu i ne smije ih se tretirati kao muzejske izloške.

Skup je u ime Porečke i Pulske biskupije zatvorio mons. Ivan Milovan te zaželio da se rad na projektu zaštite vodnjanskih relikvija i sakralne zbirke nastavi na dobrobit župe i Vodnjana.

U sklopu skupa održana je konferencija za novinare na kojoj su sudjelovali članovi Povjerenstva za zaštitu i predstavljanje relikvija i Svetih tijela, biskup u miru mons. Ivan Milovan, vodnjanski župnik o. Marjan Jelenić, dijecezanski sudski vikar preč. mr. Ilija Jakovljević i Vesna Jurić Rukavina.Župnik je predstavio planove izgradnje kripte i svetišta, najavio objavljivanje monografije o vodnjanskim relikvijama Sanctiarium Adignani, koja će, nada se, potaknuti crkvene i državne vlasti da se zauzme na ostvarenje zahtjevnog i skupog projekta predstavljanja jedne među većima svjetskim zbirkama relikvija. "Kroz 30 godina mučnog rada izvršili smo posao stoljeća: obavili smo kanonsku rekogniciju, inventarizaciju i znanstvenu obradu relikvija oko 300 svetaca i četiri sveta tijela od kojih su tri neraspadnuta, a što je i danas zagonetka za znanost, a koje se nalaze u župnoj crkvi sv. Blaža. Od toga je 266 svetaca živjelo prije raskola 1054. godine i pripadaju univerzumu kršćanske baštine. O tom dijelu istraživanja objavljena je knjiga Vodnjanske relikvije očima znanstvenika - antropološki pristup, a dr. Šime Anđelinović kaže da se u suvremenoj medicini već koriste spoznaje stečene na ostacima vodnjanskih svetaca. Bilo je i riječi o potrebi da se relikvije i sakralno blago, osim kroz Muzej sakralne umjetnosti, propisno zaštite i predstave zajednici. Jedna od mogućnosti, o kojoj se već dugo govori, je gradnja aneksa uz crkvu, gdje bi se smjestila cjelokupna zbirka, ili kripta ispod crkve.

Mons. Ivan Milovan, biskup u miru, istaknuo je kako su relikvije za jednu biskupiju veliko zadovoljstvo ali i velika odgovornost. „Ova je obljetnica prigoda da se čuju neka nova razmišljanja, teološka, povijesna, ekumenska, i da se razmišlja o valorizaciji relikvija. U 14 godina kako sam bio na čelu Biskupije, pratio sam ovaj fenomen, a biskupi se, da tako kažem, često mole Majci Božjoj da se ne ukazuju u njihovoj Biskupiji jer to povlači mnoge izazove. Tako je i s relikvijama, i zato čestitam Marijanu Jeleniću na marljivom radu i uspješnosti da sačuva i predstavi relikvije“. Vlč. Ilija Jakovljević, podsjetio je na nedavno objavljenu novu uredbu Kongregacije za kauze svetaca kojim se propisuje propozicije za čuvanje i štovanje relikvija, kojim se ne smije trgovati… Skup je završio razgledavanjem relikvija u župnoj crkvi Sv. Blaža.

 

Dragica Zeljko Selak