Član Hercegovačke franjevačke provincije fra Bazilije Pandžić okrijepljen svetim sakramentima umro je u utorak 16. travnja u samostanu na Humcu, u 102. godini života, 84. godini redovništva i 78. godini svećeništva. Misa zadušnica služena je u srijedu 17. travnja u samostanskoj crkvi na Humcu, a potom je sprovodne obrede i ukop na Novom groblju na Humcu predvodio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko, javlja IKA.

Stjepan (fra Bazilije) Pandžić rođen je 30. siječnja 1918. godine u Drinovcima. U rodnom mjestu završava 1929. pučku školu, a klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu 1938. godine. Filozofsko-teološki studij (1938. – 1942.) pohađa u Mostaru, a nastavlja u Rimu na Sveučilištu Antonianum, gdje doktorira 1945. godine na povijesnom odjelu. Na Vatikanskoj školi za arhivistiku, paleografiju i diplomatiku, pri Vatikanskom tajnom arhivu, 1947. godine stječe titulu palaeografus et archivarius. Nakon toga na Rimskom državnom sveučilištu Sapienza, studij književnosti – odjel za islamske znanosti (arapski, perzijski i turski) postiže 1951. godine novi doktorat. Franjevački habit obukao je 1937. godine na Humcu, svečane zavjete položio 1939. u Mostaru, gdje je i zaređen za svećenika 1941. godine. Od 1947. godine vodi i sređuje Generalni arhiv Franjevačkog reda u Rimu i na toj službi ostaje 38 godina, sve do 1985. Još desetak godina, s kraćim povratcima u Mostar, boravi i djeluje u Rimu, a onda se 1995. godine vraća u samostan Hercegovačke franjevačke provincije u zagrebačkoj Dubravi. Nakon skoro osamdeset godina, u ljeto 2016., dolazi u samostan na Humac u Hercegovini gdje je umro na Veliki utorak 16. travnja.

Fra Bazilije je bio veliki znanstvenik, molio je Boga i u tišini i skromnosti živio do kraja svoje svećeništvo i franjevaštvo. Kao arhivar sudjelovao je na brojnim međunarodnim kongresima arhivara, surađivao u njihovim časopisima, a biran je i u upravu strukovne udruge. Sav znanstveni rad fra Bazilija Pandžića temelji se na istraživanju u raznim vatikanskim arhivima. Objavio je dvadeset i jednu znanstvenu i dvije knjige sjećanja, stotine znanstvenih i stručnih rasprava, te brojne članke u različitim novinama i časopisima. Pisao je uglavnom na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku, a poneke i na engleskom, francuskom, njemačkom i španjolskom. Poznavao je 12 jezika. Knjige i rasprave objavljivane su mu u raznim zemljama: Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Vatikanu, Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Argentini, SAD-u, Francuskoj, Švicarskoj, Austriji i Poljskoj. Objavio je dva monumentalna sveska važna za opću povijest Franjevačkog reda.

Surađivao je kao vanjski ekspert Kongregacije za proglašenje svetaca za vrijeme nekoliko papa i objavio tri tzv. pozicije (positio), povijesno-kritičko izdanje o životu i djelovanju pojedinih osoba, između ostalih i o bl. Nikoli Taveliću na temelju čega ga je papa Pavao VI. proglasio svetim. Jedan je od utemeljitelja i urednika naklade ZIRAL (1970.), koja je prije konačnog preseljenja u Mostar djelovala u inozemstvu, a bio je i suosnivač Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu. I nakon povratka u domovinu, u kasnim devedesetim godinama života, fra Bazilije je nastavio svoj znanstveno-istraživački rad, surađivao je u raznim zbornicima i časopisima, te objavljivao nekoliko knjiga i rasprava, između ostalih i tri sveska Acta Franciscana Hercegovinae, te Hercegovački franjevci. Objavljena su Sabrana djela fra Bazilija Stjepana Pandžića (DVD – ROM) gdje su presnimljeni svi njegovi znanstveni radovi na oko 10.000 (deset tisuća) stranica uz brojne studije i 22 monografije, kao i potpuna bibliografija, brojni novinski članci i životopis. Dva Zbornika radova su objavljena fra Baziliju u čast.

 

M.J.