Institucije Republike Hrvatske detaljno češljaju poslovanje najvećeg domaćeg privrednog subjekta – Agrokora. Donesen je i zakon kojim se želi sanirati poslovanje Agrokora, isplatiti vjerovnike i otkloniti opasnost od kraha domaće poljoprivredne proizvodnje i trgovačke mreže. Zbog poslovanja Agrokora i njegovih vodećih ljudi nastale su dubioze od preko 41 milijardu kuna. Dubioze su to zbog kojih bi mnogi vinovnici ove afere uskoro mogli biti iza rešetaka.

>>

Problemi Agrokora, zbog njegove specifične uvezanosti sa svim segmentima gospodarstva, nisu samo problemi navedene kompanije već kompletne države. Pored ogromnih površina državnog zemljišta koje Agrokor ima u koncesiji, najvrjednijih kompanija u zemlji poput Leda ili Jamnice, Agokor posjeduje i najveću maloprodajnu trgovačku mrežu u državi. A upravo je maloprodajna mreža žila kucavica svakog gospodarstva i  gospodarskog rasta temeljenog na osobnoj potrošnji kao što je to kod RH slučaj.

Zato je ovo pitanje od ogromne važnosti, ako ne i od nacionalne sigurnosti za Republiku Hrvatsku. Budućnost Konzumove maloprodajne mreže ne odnosi se samo na revizorka izvješća, potraživanja vjerovnika i kreditnu opterećenost, pitanje koje je naviše vezano za Konzumovu maloprodajnu mrežu je pitanje plasmana proizvoda hrvatske prehrambene industrije u budućnosti.

Budući RH nema zakon kojim bi se osigurala bitnija zastupljenost domaćih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na policama domaćih i stranih trgovačkih lanaca, kao što su primjerice Rumunjska i Mađarska osigurale minimum od 50 posto zastupljenosti domaćih proizvoda te Irska s preko 70 posto, vlasništvo nad maloprodajnom mrežom postaje pitanje od najvećeg nacionalnog značaja.

Ukoliko priča o sanaciji Agrokora krene u pravcu komadanja kompanije na manje povezane tvrtke, kao što je vladin povjerenik Ante Ramljak u par navrata najavljivao, onda bi tome trebalo pristupiti planski i osigurati preuzimanje Konzumove maloprodajne mreže od domaćih prehrambenih tvrtki i proizvođača koje imaju dovoljno snage za takvu operaciju. U suprotnom, ako to ne bi moglo osigurati te na taj način zaštititi domaću proizvodnju i plasman proizvoda, pod hitno treba krenuti u donošenje novog zakona o zastupljenosti domaćih proizvoda na policama trgovačkih lanaca.

Ulaskom u jedinstveni europski ekonomski prostor te regionalne trgovinske asocijacije poput CEFTE, RH je izgubila mogućnost zaštite domaće proizvodnje putem carinskih barijera. Nedavno je ministar Tolušić pokušao kroz cijenu sanitarnih testova osigurati kakvu takvu kontrolu uvoza iz Srbije, Makedonije i BiH, ali ubrzo ga je EU prisilo na odustajanje od takvog načina zaštite domaće proizvodnje te mu je naloženo da cijene testova uskladi s onima u drugim članicama EU. Jasno je kako protekcionističke mjere kakve su se koristile u prošlosti u novim okolnostima više nije moguće primjenjivati ali zbog toga bi trebalo razmisliti o zaštiti domaće proizvodnje putem zakonskih izmjena koje su provele neke druge europske zemlje poput Mađarske, Rumunjske ili Irske.

I dok su oči domaće javnosti uperene u Agrokor, a u Konzumovim prodavaonicama se svakodnevno smanjuje ne samo broj artikala već i kupaca, ispod radara prolazi činjenica na koju upozoravaju brojni ekonomisti – najveći strani trgovački lanci u zemlji, Kaufland i Lidl, godinama u financijskim izvješćima prikazuju gubitke u poslovanju. Na ovaj način izbjegavaju plaćanje poreza RH.

Cijela domaća politička scena uzavrela je oko Agrokora, traže se istražna povjerenstva, prokazuju se suradnici i zaštitnici, pozivaju se na odgovornost političari iz svih opcija, ali nitko se niti jednom riječju ne obazire na činjenicu da najveći strani trgovački lanci u ovoj zemlji ne plaćaju porez. Valjda je lakše cipelariti mrtvaca nego se ući u klinč s najvećim europskim trgovačkim lancima i njihovim zaštitnikom – njemačkom vladom!

Odavno je prošlo vrijeme kada su se države i narodi porobljavaju vojničkom čizmom. Danas se ti procesi odvijaju sofisticiranijim metodama, metodama prodora kapitala. Kada u jednoj državi ovladate financijskim i trgovačkim sektorom ne trebaju vam tenkovi i topovi za držati narod u pokornosti. Financijski sektor odavno smo izručili, a s trgovačkim smo na dobrom putu. I umjesto da se naša politička vrhuška bavi ovim problemima koji su od ključnog značenja za državu mi ćemo se i dalje zabavljati prijenosima iz sabora u kojem će glavna tema biti temperatura vode u Cetini prilikom gradnje plinske elektrane. Slučajno ili ne, presudite vi! 

 

Željko Primorac

Share
0