Prikaz knjige: Vilim Karlović,Preživio sam Vukovar i Ovčaru, Vilimbook, Vukovina, 2018.

Pročitao sam zaista dosta knjiga u životu, ali nikada pred jednom nisam stajao kao što sada stojim pred ovom. Što napisati? Najbolje ništa. Ovu knjigu jednostavno treba čitati, i to negdje sam u tišini. Njoj se moraš prepustiti ili je odbaciti nakon nekoliko pročitanih stranica. Znaš da je sve to istinito, ali se opet pitaš je li to moguće. Zloća zla, ako se tako može reći, ogoljena je pred našim očima. Uzmaka nema. Možeš biti samo za dobro ili samo za zlo. Sredina je u ovim događajima jednostavno nestala. Ipak, kroz sva ta događanja probija se jedna nit koju je Karlović sjajno prepoznao. Bog ili čudo. Ako vjeruješ u nadnaravno, kao što vjeruje Karlović, onda ti je sve jasno. Bog u čije si ime kršten uz tebe je dok prolaziš odurnim krajevima zla i uspjet ćeš ako mu se prepustiš. Onaj tko ne vjeruje reći će da je to čudo i ne će moći objasniti odakle zapravo dolazi. I upravo zbog te povezne niti, pokušajmo mrvicu razumski progovoriti o onom što smo pročitali. Naravno da je srce u pozadini svega toga.

Karlović je dragovoljac za vukovarsko ratište. Odlazi tamo sa svojom skupinom 30. rujna 1991. Svi su sretni zbog toga. Znaju da je to u tom trenutku najteže ratište i da se tu brani domovina do posljednje kapi krvi. A tamo ih događaji nisu štedjeli. Karlović plastično sve opisuje.

Znamo da kraj studenoga donosi i pad Vukovara. Već su mnogi izginuli iz Karlovićeve skupine, već se raspala obrana grada. Što učiniti? Nakon dužeg razmišljanja Karlović se odlučuje predati u vukovarskoj bolnici jer mu je tamo na bolesničkim posteljama jedna skupina suboraca. I tako dospijeva na Ovčaru, pa na Velepromet, pa u Srijemsku Mitrovicu.

Nijedno od ovih mjesta nije mu donijelo olakšanje muka. Tu su one tek i počele. Bog se na neki svoj način probio do glavnog krvnika Štuke koji odlučuje spasiti Karlovića. No, ništa nije išlo jednostavno, jer jedan događaj slijedio je drugi i nije se znalo koji je pogibeljniji. U svim tim događanjima sreća je bila, kako Karlović navodi, da te ne tuku četnici s toljagama, lopatama... već jugovojnici kundacima, šakama, nogama... I onda je naizgled došao kraj. Dočepao ga se Belgija, odveo među skupinu četnika i mučenje je počelo. Na samom kraju toga mučenja dolazi najprije iznenada jedan četnik koji to osuđuje, odlazi te se ubrzo vraća s jednim drugim koji mu pomaže u Karlovićevu oslobađanju. A njemu ništa nije jasno. Među nepoznatim je četnicima, jedni samo što ga nisu zaklali drugi ga štite. Puno godina kasnije u razgovoru s onim prvim četnikom saznaje da ga nitko nije pozvao u tu kuću, došao je sam jer mu se učinilo da su malo preglasni i onda je vidio što je vidio. A da je odmahnuo rukom niti bismo mi danas čitali ovu knjigu niti bi Hrvatska dobila još četvero djece koja su se rodila nakon onoga jednoga koje je Karlović već imao i drugoga s kojim je njegova supruga bila trudna kada je on otišao u rat u Vukovar.

U svim ovim okolnostima Karlović nalazi snagu u molitvi krunice i u zazivanju Boga i Gospe u pomoć. A velikosrbi su od svega najviše mrzili krunicu. Naš je glavni junak nastojao da se od nje nikada ne odvoji, ali na Ovčari krvnici nisu imali smilovanja. Oduzeli su mu i nju, i slike koje je imao, i novčanik, i odjeću... Kasnije su lešinarili po tim ostatcima od izranjenih i prebijenih hrvatskih vojnika.

Jedino što bih izbacio iz ove knjige jest poglavlje »Istina o Ovčari«. Zanimljivo je ono, ali se ne uklapa. To je čisto umovanje o onome što se zapravo dogodilo, a sva ostala poglavlja duhovni je pogled na teška protekla zbivanja. Nije to duhovnost iz knjiga, to je duhovnost iz života. Ne filozofiraš o Bogu, ti jednostavno ili jesi ili nisi s njim povezan i gotovo.

Ne zaboravimo još spomenuti da je onaj prvi četnik koji je odlučio spasiti Karlovića, Mare, itekako vjerovao u Boga. Pustimo na stranu njegova politička uvjerenja. I ta veza ih je čvrsto vezala te na kraju svega učinila prijateljima. Usuđujem se reći da bi hrvatski i srpski narod lakše prevladavao svoje nesuglasice kad bi bilo više vjere u Boga u njihovim sredinama. Razmišljajmo i o tomu čitajući ovu sjajnu knjigu o istinskom životu i Bogu u njemu.

 

Miljenko Stojić